USTAŠKA ZASTAVA VIJORI SE UZ DRŽAVNU CESTU VEĆ 24 GODINE 'Ja sam zakleti ustaša. Nikada se toga neću odreći'

Zastavu Nezavisne Države Hrvatske, u svakoj prigodi koja se veže uz NDH, a obavezno oko 10. travnja, na dan osnivanja te fašističke tvorevine, u mjestu Zvečaj, tik uz državnu cestu 23, koja povezuje Dugu Resu sa Senjom, od 1990. godine ističe Pavao Tonković (84), umirovljenik koji je zbog toga u krugu svoje obiteljske kuće dao postaviti trometarski jarbol.

U ovom kraju je općepoznato da je on promicatelj ustaštva i poklonik ideja NDH, no prijava policiji stigla je tek prije nekoliko dana, 9. travnja, i to od dožupana izabranog iz redova srpske nacionalne manjine, Siniše Ljubojevića.

On kaže da to nije bio prvi slučaj, te da se radi o kršenju zakona, ali i izrugivanju legitimnim simbolima, zastavi i grbu hrvatske države, kao i da se zastavom podsjeća na državnu tvorevinu koje se svi trebamo sramiti, a ne veličati je. Smatra da je samo obavio svoju građansku dužnost, te da je to učinio kao zamjenik župana, predsjednik SDSS-a, ali i kao obični građanin.

Izrazio je uvjerenje da će policija reagirati u skladu sa zakonom, odnosno da počinitelja neće teretiti samo prekršajno za remećenje javnog reda i mira već da će primijeniti odredbe Kaznenog zakona.

Dugoreška policija jest odreagirala brzo, ali ne na način na koji je to priželjkivao dožupan Ljubojević.

Iz policije su nam potvrdili da je 84-godišnjak iz Zvečaja osumnjičen “da je 9. travnja u svom dvorištu istaknuo zastavu sa simbolima NDH, a zbog sumnje da je počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, protiv njega je nadležnom prekršajnom sudu podnesen optužni prijedlog”.

Zašto je izvjesio ustašu zastavu pitali smo samog Pavla Tonkovića, inače doktora prava i autora nekoliko knjiga, što stručnih, što usko vezanih uz ustašku ideologiju.

Razgovarali smo u njegovoj radnoj sobi, prepunoj knjiga nacionalnog, ali i fašističkog predznaka, s portretima Ante Pavelića, Adolfa Hitlera, dr. Ante Starčevića, Stjepana Radića i drugih povijesnih ličnosti koje su nas “gledale” sa svih zidova. Ispred slike poglavnika je drveno raspelo.

Prije nego što smo dobili ono po što smo došli, morali smo poslušati lekciju iz povijesti kakvom je vidi Stric Pave, kako je Tonković inzistirao da ga oslovljavamo.

Prije odgovora također je inzistirao na čitanju ustaške prisege, jer bez toga ne bismo, dodao je, razumjeli njegovo obješnjenje. Bio je to, uostalom, njegov uvjet da dobijemo izjavu.

- Ja sam zakleti ustaša, a ustaška prisega je stroga. Nikada se neću odreći ustaških načela. Taj barjak sam imao dugo godina i žao mi je što ga više nemam. Neću se spuštati na nivo dušebrižnika koji me prijavljuju, poput ovoga kojega neću ni imenovati. Zar je da radim protiv Republike Hrvatske i da se trebam sramiti NDH - pa sramota neka bude onoga koji tako kaže.

Od 1990. godine imam tu zastavu i ja to ne tajim, jer ako tajim, ponižavam poglavnika i gazim grobove pokojnih ustaša. Nikada se neću odreći ustaških načela, niti mogu, niti smijem. Ne činim zla nikome, bilo kome druge vjere ili nacionalnosti - rekao je dr. Pavao Tonković.

Zahvaljuje, kaže, policajcima koji su mu pokucali na vrata - na ljubaznosti.

- Bili su jako fini i ljubazni i samo su mi rekli da su došli jer su to morali odraditi. Ja sam im rekao da neću izlaziti iz svoje sobe, pa neka je sami skinu, jer to ne mogu gledati. Otišli su van i sami je skinuli. Bilo mi je žao, kako mi ne bi bilo žao, što sam doživio u svojoj državi - priča nam Tonković.

Na mjesto gdje se vijorila ustaška zastava postavio je hrvatsku državnu zastavu jer, kaže on, jednako poštuje oba barjaka.