Uspio je doći na čelo Kosova, ali kod nas ne može pokrenuti biznis

SV. IVAN ZELINA - Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća slovio je kao vrlo popularno gradsko izletište. Prostranih 18 hektara s autokampom, olimpijskim, srednjim i malim bazenom, restoranom i šumom, svaki je vikend privlačilo tisuće Zagrepčana. Svoje najbolje poslovne dane kompleks je zabilježio u socijalizmu, nekako je izgurao ratne 90-te, a onda je, zatvoren 2005. godine, počeo rapidno propadati.

Plan uređenja

Grad je potom raspisao međunarodni natječaj prema modelu javno-privatnog partnerstva: daju zemlju na 50 godina i traže ozbiljnog investitora koji će podići moderan rekreacijsko-vodeni kompleks s mnogo zvjezdica. Na natječaj se javlja švicarska tvrtka Mabco Constructions, u vlasništvu albanskog poduzetnika, milijunera Behgjeta Pacollija.

U Hrvatskoj odmah otvaraju tvrtku kćer Termalna Riviera Sv. Ivan Zelina, njezin direktor je Rikard Stopfer, ozbiljni su, iza sebe imaju stranu banku, barataju sa stotinjak milijuna eura, pokrenuli bi projekt, zaposlili 350 ljudi i Zelinu ponovno ucrtali u turističku mapu.

Bilo je to 2005. godine. Danas, šest godina kasnije, Behgjet Pacolli uspio je postati predsjednik Kosova, ali u Hrvatskoj svoju investiciju nije pomaknuo s mjesta.

- Ugovor smo potpisali 30. lipnja 2005. Grad je morao riješiti imovinsko-pravne odnose, izgraditi kanalizacijski kolektor i osigurati urbanistički plan uređenja, a investitor je trebao pripremiti projektnu dokumentaciju na temelju koje će dobiti potrebne dozvole - kaže nam Filip Ćurko, zamjenik gradonačelnika Zeline, kojeg smo posjetili da vidimo gdje je zapelo.

Investitor je 2007. godine, nastavlja, dobio lokacijsku dozvolu od Županijskog ureda za prostorno planiranje, međutim, nastavlja Ćurko, u jednom dijelu mijenjaju projekt, povećavaju hotel, za što im je trebala nova lokacijska dozvola.

Problem za problemom

- Nju više nikada nisu zatražili. Nadalje, u travnju 2008., mijenja se Zakon o graditeljstvu koji zahtijeva drugačiji pristup projektnoj dokumentaciji. Lokacijska se više nije mogla dobiti samo za dio projekta; trebala je kompletno nova za cijeli projekt. Investitor ne reagira - tumači Ćurko. Počinju problemi. Aktivnosti se usporavaju. Sredinom 2009. godine u priču se uključuje Hrvatski fond za privatizaciju: tvrde da je od 180 tisuća kvadrata spomenutog zemljišta, 26 tisuća kvadrata njihovo, jer se baš tu nalazi drvna industrija Sv. Ivan Zelina.

Maratonski dogovori

- Grad Zelina otkupio je spomenutih 26 tisuća kvadrata od drvne industrije. To smo platili pola milijuna kuna, misleći da su nam papiri konačno čisti. Fond, međutim, zemlju uzima Gradu! Tumači to “lošom privatizacijom drvne industrije” i traži da od njih moramo otkupiti spomenutu česticu. Drvna industrija vraća nam pola milijuna kuna, dajemo ih Fondu. Ali, Fond diže cijenu na 1,7 milijuna kuna, tri puta više - kaže nam Ćurko.

Maratonske dogovore, nastavlja, otežava činjenica da se Fond za privatizaciju kao takav ukida; on se, naime, spaja sa Središnjim uredom za upravljanje državnom imovinom i tek u travnju ove godine definirat će se novi kriteriji poslovanja. I Grad Zelina i investitor dolaze u pat poziciju.

Iznerviran, investitor je od Grada Zeline zatražio raskid ugovora.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA