Velika ljubav prema plavom zagrebačkom zaštitnom znaku devetogodišnjeg Žarka potakla je da napravi vlastitu, potpuno funkcionalnu verziju tramvaja. Izrada prave male „stare dvojke“ trajala je godinu dana i odvila se u garaži njegovog djeda, Ivice Peleskog, u Ivanić Gradu. Tamo je ove subote na Festivalu igračaka dječak po prvi put predstavio i provozao Žarkov električni tramvaj – ŽET.
- Deda, želim napraviti tramvaj, rekao je Žarko Peleski prije skoro dvije godine djedu Ivici.
Djed je, naravno, pristao pomoći ispuniti unukovu želju, misleći da Žarko govori o malom modelu, maketi zagrebačkog javnog prijevoza. Međutim, Žarkovi planovi bili su puno ambiciozniji i ozbiljniji.
- Želim tramvaj kojim ja mogu upravljati i u kojem mogu prevoziti putnike, objasnio je tada osmogodišnji Žarko, inače odličan učenik Osnovne škole Ivana Meštrovića. Pothvat u koji su se upustili unuk i djed trajao je godinu dana. Svake praznike, često i vikende, Žarko bi iz Zagreba putovao u Ivanić Grad, ravno do djedove garaže, gdje bi malo po malo ostvarivao svoju viziju. Žarko najviše voli stare tramvaje, pa je svoju inačicu napravio prema modelu „stare dvojke“, koja vozi na relaciji Črnomerec – Savišće. Ipak, broj koji stoji na Žarkovom električnom tramvaju je 15, jer mu je posebno draga linija od Mihaljevca do Gračanskog Dolja.
– Volim tu liniju jer je kratka, ide dijelom uzbrdo pa kada se voziš u starom tramvaju, proizvodi puno buke. Obožavam buku koju rade stari tramvaji. Ne volim ove nove, niskopodne, nisu mi zabavni. Bitno je da imaju stepenice, pričao nam je dječak.
Svaku liniju dobro poznaje i svakom se vozio barem jednom. Vozi se iz zabave, često vikendima kada ima više vremena, a društvo mu prave članovi obitelji.
– Od malena ih voli. Sjećam se kada nije imao niti četiri godine, objašnjavao mi je stanice dok smo se vozili. Žena pored nas je čula i nije mogla doći sebi od šoka. Pitala je koliko godina ima dijete i rekla: „Gospođo, svaka čast. Kraj njega se u Zagrebu ne budete izgubili", prisjetila se baka Biserka jedne od mnogih vožnji sa Žarkom.
Prvo je ideja bila da se tramvaj pokreće pedalama. Međutim, pošto je ispao težak oko 200 kilograma, odlučili su se za električni pogon na akumulator. Izrada donje metalne konstrukcije jedini je dio u kojem Žarko nije sudjelovao jer bi bilo preopasno biti u blizini dok Ivica vari metal. U svim ostalim koracima, Žarko je vodio glavnu riječ.
Tijelo tramvaja napravili su od drvenih ploča, a prozore od pleksiglasa. Kao vrata, duo je prenamijenio dijelove stare tuš-kabine. Važni dijelovi poput motora i akumulatora su novi. U samim kolima nalaze se vrata do vozačeve kabine, a postavili su i klupice za putnike.
– Može stati petero do šestero djece, ili dvoje do troje odraslih, rekao je Žarko. Tramvaj ima i zvonce kojim vozač može upozoriti pješake da prolazi, baš kao i prava verzija s tračnica zagrebačkih cesta. Unutra su postavili rasvjetu, a vani prednju lampu. Na vrhu tramvaja nalazi se lira koja inače tramvaje spaja na električni vod, a ovdje služi da imitacija bude što vjernija. Tramvaj je prepoznatljive plave boje, koja je uz žutu, Žarku omiljena. Na njemu stoji i natpis „ŽET“ u istom formatu koji koristi Zagrebački električni tramvaj, za maksimalnu autentičnost.
Ponosni devetogodišnjak u subotu je imao priliku mnoštvu pokazati svoj rad. Žarkovom električnom tramvaju pripala je čast otvoriti Festival igračaka u Ivanić Gradu. Nestrpljivo je čekao ovaj događaj, jer se predstavljanje ŽET-a trebalo odviti još na prošlom Festivalu igračaka, koji je zbog pandemije bio odgođen.
Nakon pucnja topa, na pozornici Žarko je kratko opisao svoj rad. Prvi putnik bio je zamjenik gradonačelnika Tomislav Cuvaj. Zatim je Žarko, oboružan bombonima u vozačevoj kabini, krenuo voziti uzbuđene prijatelje po ivanićgradskoj šetnici oko sportskog parka Zelenjak, dok je djed Ivica koračao kraj njega. Djeca su nestrpljivo čekala svoj red na vožnju u jedinom tramvaju u Ivanić Gradu, ali ŽET je nakon nekog vremena morao uzeti pauzu za punjenje.
ŽET doseže brzinu od 20 kilometara na sat, a nakon jednog punjenja može voziti oko sat vremena. Pošto bi Žarko htio da tramvaj može dulje voziti, dosjetio se postavljanja solarne ploče na krov, što je još jedna ideja kojom je iznenadio djeda.
– Sam je to predložio, ja nisam toga sjetio – da se istovremeno puni i troši. Naručili smo je i postavili, ali nažalost ploča koja nam je došla je neispravna. Sada do Festivala nismo stigli staviti ispravnu, na čemu ćemo iduće raditi, rekao je djed Ivica.
- Nevjerojatan je, ima snažnu posvećenost detaljima, i što je najbitnije, veliku, veliku volju. Nije mu dovoljno samo znati da baterija pokreće motor, ne. Njega zanima zašto se to događa, kako unutrašnji mehanizam funkcionira. I sve mora raditi vlastitim rukama. Dok njega nije bilo preko tjedna, nitko ne bi smio ni taknuti tramvaj. Sve je njegova zamisao, od početne skice do izmjena i dodataka tijekom izrade, ja sam tek pomoć u izvedbi, objasnio je Ivica.
Sada je u mirovini, ali se tijekom života, među mnogim stvarima, bavio i strojarstvom, pa ima tehnička i majstorska znanja koja puno znače kada se unuk odluči baviti ovakvim hobijem.
- Palo mu je napamet čak da sagradimo tračnice na zemlji kraj kuće. Htio je da baš bude pravi mali tramvaj. Naravno, to bi bio prevelik i pretežak posao pa su ipak pali kotači. Do sad je vozio prijatelje po kvartu, ali ovo mu je tek pravi doživljaj, pričala nam je baka Biserka.
– Jednostavno je od malena takav. S tatine strane je pokupio zanimanje za tehničke stvari, a mama ga je uvela u svijet muzeja. Kad god dođe do nas, odmah leti u garažu nešto raditi, dodaje.
Zagrebačke ulice mjesto su gdje se razvijala Žarkova ljubav prema tramvajima, a Tehnički muzej Nikola Tesla mjesto gdje je mogao proučavati izloške i učiti. – Sto puta sam se vozio u starom stogodišnjem tramvaju iz Muzeja, pohvalio se Žarko.
- Baš smo često odlazili tamo. Ne zanimaju ga previše igrice i ekrani kao dosta djece danas. Radije je u garaži i sam izrađuje nešto, govorila je mama Maja između ponosnih pogleda prema sinu i ohrabrivanja pred javni nastup.
– Velika mu je želja da rođendan proslavi u pravom ZET-ovom tramvaju, ali nisam sigurna da je to moguće. Uostalom, i tako sada ima svoj vlastiti, dodala je.
Idući projekt u koji se Žarko planira upustiti je izrada drugih kola na ŽET-u. Na prvima još treba raditi, primarno u pogledu pogona.
– Kada dođu druga kola, bit će skoro duplo teži, pa će morati biti i jači da može voziti, objasnio je Žarko prije nego se posvetio vožnji svoje petnaestice. Kad bude stariji, želi nastaviti upravo izrađivati i voziti tramvaje, ali one ZET-ove. Ivanićgradske staze i djedova garaža tek su prvi korak.
Ako imate gradsku priču, javite nam na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....