ZAGREB - U ponedjeljak je u dostavnu službu našeg lista stiglo pismo koje je izazvalo burne filatelističke rasprave. Jedan od vjernijih čitatelja poslao je redoviti osvrt na tjedna događanja, ali od samog pisma zanimljivija je bila kuverta.
Žig preko nasmijanog lica
Zapravo, marka na kojoj je iz novina izrezana fotografija Vladimira Šeksa, potpredsjednika Sabora. Na nasmijano lice HDZ-ova maga pravnih zavrzlama poštanske su službe uredno udarile žig. Na lijevom oku napravile su gusarski povez za oko. Ako zanemarimo to što je pismo poslano iz Zagreba putovalo u Zagreb pet dana (na žigu je datum 9. 9, a stiglo je 13. 9.), preostaje nam nekoliko bolnih pitanja. Kako se to moglo dogoditi? Je li pošti ponestalo maraka? Možemo li i mi to probati sami? Svađu u redakciji prekinuli smo pozivom u samu Upravu Hrvatske pošte.
- Ne, dosad nismo imali takvih pritužbi. Možda je riječ o šali ili previdu... Ako možete, pošaljite nam skeniranu kuvertu pa ćemo znati više - rekao je iznenađeno Davor Jakovac, voditelj Odjela interne komunikacije HP. Iako smo u prvi mah htjeli uzeti mejl adresu, prevladao je razum i solidarnost s radnikom koji je lupio štambilj na Šeksovu glavu. Što ako čovjek dobije otkaz ili mu se “odcapari” od plaće?
Pozdrav službeniku
- Ma, ne. Ako ne želite, nema veze, ionako ćete objaviti u novinama - rekao nam je Jakovac. Iskoristio je priliku i pozvao čitatelje da kupuju marke HP-a koje redovito pobiru filatelističke nagrade u svijetu. Nedavno su, kaže, kineske pošte kupile 30.000 komada maraka s motivom božura, cvijeta koji je njihov nacionalni simbol. Svaka čast, ali mejl nismo poslali. Priču o pismu prepričali smo dizajneru Borisu Ljubičiću, koji je tvorac nekoliko nagrađivanih motiva.
Začuđeni dizajner
I on se začudio tako iznenadnoj pojavi Šeksa na marki jer, kako kaže, za takav čin u pravilu treba proći 50 do 100 godina od smrti znamenite osobe. Iznimka se dogodila samo u slučaju Dražena Petrovića čija je marka tiskana na prvu godišnjicu tragične pogiblje. Pokušali smo s Ljubičićem nacrtati marku s motivom Šeksa.
- Hm, vidim ga u sabornici s batom u ruci. Nije ovako debel kao sad, ogrnut je svečanom togom i ima bujne kovrče kao pokojni Rašković. Što je još na stolu? Da, jedna čaša s nekom obojenom tekućinom. Nije ni polupuna ni poluprazna, na samom dnu je - crtao je preko telefona Ljubičić.
Ni kriv ni dužan naš je čitatelj otvorio natječaj za novu marku, pa koristimo priliku da ga pozdravimo iako je stalno anoniman.
Pozdrav i službeniku koji je odštambiljao Šeksa, ma u kojoj pošti udarao.