Ukrajinci napokon otkrili kako su potopili ponos ruske flote: ‘Ubilo ih je to njihovo samopouzdanje...‘

Nakon što su Ukrajinci početkom travnja potpuno šokirali Vladimira Putina potapajući admiralski brod ruske Crnomorske flote, krstaricu Moskva, dugo se nagađalo o tome kako je ta operacija izvedena. Raketni brod ‘Moskva‘ bio je stacioniran u Crnome moru, oko 120 kilometara od ukrajinske obale. Ukrajina je u to vrijeme imala samo konvencionalne radare koji ni blizu nisu mogli uočiti ciljeve na takvoj udaljenosti. Ruski agresori su to dobro znali i osjećali se sigurnima, piše Slobodna Dalmacija.

A taj 13. travnja 2022., bio je možda najgori dan za pokušaj potapanja krstarice Moskva. Vrijeme je bilo užasno.

Gusti kišni oblaci prekrili su nebo iznad Crnoga mora duž ukrajinske obale od samoga jutra. Gomilali su se u neprekidnom nizu, vrlo nisko iznad mora. U lociranju krstarice nisu mogli pomoći ni zrakoplovi, ni izviđački dronovi, ni sateliti.

"Rusi su shvatili da se ne vide ni s neba niti s obale. Također su imali vrlo moćne protuzračne rakete na brodu i druge obrambene sustave. Zato su bezbrižno plovili samo 120 kilometara od ukrajinske obale. No, to njihovo samopouzdanje ih je ubilo, ispričao je jedan od ukrajinskih raketnih inženjera za Ukrajinsku Pravdu.

Dugo su su širile razne spekulacije o tome kako su Ukrajinci potopili ponos ruske flote i zadali bolni udarac Kremlju i crnomorskoj ruskoj borbenoj moći. Pa se tako nagađalo da su u akciji potapanja sudjelovali izviđački dronovi Bayraktari koji su prvo odredili koorodinate broda te ih dostavili bateriji na kopnu koja je upravljala protubrodskim raketama Neptun. Britanski The Times je pisao kako je izviđački američki zrakoplov Boeing P8 Poseidon bio u krugu oko 160 kilometara od krstarice Moskva na dan kada je pretrpjela katastrofalnu štetu te sugerirali kako su vjerojatno oni dostavili Ukrajincima njezine koordinate.

No, Ukrajinci tvrde kako nije točno ni jedno ni drugo. Analizirajući sve okolnosti oko potapanja admiralskog broda, Ukrajinska Pravda tvrdi da je vojsci Volodimira Zelenskoga pomogla - priroda. Odnosno atmosferski fenomen nazvan temperaturna inverzija stvorio je neku vrstu kanala za radarske valove koji im je omogućio putovanje preko krivulje horizonta i natrag. Temperaturna inverzija je pojava u atmosferi kada temperatura, umjesto da pada, raste s visinom iznad tla. Kada je hladniji i teži zrak dolje ne postoji tendencija oblikovanja struja prema gore i dolazi do tzv. potiskivanja turbulencije. Kad je vrijeme takvo i inverzija se formira na pravom mjestu, radar koji inače vidi samo do horizonta 30, 40 ili 50 milja, ovisno o visini radara, može iznenada vidjeti preko horizonta. To je stoga što se radarski valovi odašilju preko Zemljine krivulje inverzijom.

“Sama priroda neočekivano je pomogla Ukrajini toga 13. travnja. Operateri ne bi inače mogli dosegnuti do krstarice običnim radarom, ali eto, dogodilo se upravo to, piše Ukrajinska pravda opisujući kako je oko 16 sati, 13. travnja operater ukrajinske protubrodske raketne baterije primio vrlo neočekivane podatke: konvencionalni radar pokazao je veliku metu oko 120 kilometara od Odese. Objekt ove veličine u ovom dijelu Crnoga mora mogla je biti samo krstarica Moskva.

Kako su nad morem digli gusti oblaci, radarski signal se odbijao od njih do površine mora i od mora natrag do oblaka, te je u takvom koridoru radar neočekivano stigao do krstarice Moskva.

Rusi su bili toliko uvjereni da su nedostupni ukrajinskim radarima da, prema vojnim izvorima Ukrajinske Pravde, vjerojatno nisu ni aktivirali sustave protuzračne obrane. Sateliti su i ranije snimili kretanje vojnog broda, no bio je na udaljenosti do koje nisu mogle doprijeti ukrajinske rakete.

Međutim, 13. travnja, perjanica Crnomorske flote je neočekivano ušla u njihov domet. Čim je to uočeno odmah su lansirana dva Neptuna. Ukrajinska Pravda uspjela je doći i do fotografije ovog povijesnog lansiranja projektila.

Vrlo zanimljiv dio operacije odvijao se i nakon što su projektili odletjeli prema brodu. Neptunima je trebalo oko šest minuta da prijeđu udaljenost do broda, ali ukrajinski topnici ni tada nisu mogli doznati jesu li pogodili cilj. Operateri dronova Bayraktar, naime, odbili su poslati dragocjene bespilotne letjelice u izviđanje jer su zaključili da iznad oblaka ne bi vidjeli ništa, a ako bi ih spustili ispod, da bi 100 posto bili srušeni. Postalo je jasno da su Neptuni pogodili metu tek kad se krstarica iznenada pomakla i kad su četiri druga broda istovremeno pojurila prema njoj iz različitih smjerova. Na moru se, međutim, razvila neočekivana oluja koja je zakomplicirala operaciju spašavanja.

Kada je ukrajinska vojska shvatila da je tegljač krenuo s Krima prema Moskvi, postalo im je jasno da je Moskva pogođena i da je situacija na njoj kritična. U noći 14. travnja visoki sigurnosni dužnosnik novinarima UP-a je poslao poruku: "Moskva je gotova".

Sutradan se nevrijeme na Crnom moru stišalo. Oblačno nebo postalo je svjetlije, vjetrovi su se stišali. Jedino što je poremetilo post-olujnu idilu bila je teška crna silueta na moru koja se mogla vidjeti s udaljenosti od desetak kilometara. Činilo se da je neki nasumični kit iznenada doplivao u Crno more i sada izranja kako bi pronašao put natrag. Zapravo, ovaj "kit" nije izronio, već je postupno tonuo. Brod koji je bio potpuno nagnut na lijevom boku više nije bilo moguće tegliti do Krima, potonuo je na dno.