Ugostitelji vape za konobarima, nitko se ne javlja: ‘Kritično je, gosti su frustrirani, gore je nego što smo mislili‘

Problem koji gosti ovih dana i tjedana ne uočavaju kad sjednu u kafić i od konobara naruče kavu ili neko piće, ugostitelji gledaju iz dana u dan, ali su uglavnom nemoćni. Riječ je o nedostatku radne snage, ponajprije konobara, piše N1.

Taj problem tinja cijele godine, a eskalira ljeti kada mnogi odu raditi na Jadran gdje posla ima više, ali su i plaće veće.

Ugostiteljima u unutrašnjosti Hrvatske tada započnu ljetne more.

“S Jadrana pljušte bolje ponude”

Gordan Šestić, predsjednik Udruge ugostitelja Grada Osijeka, još zimus nam je rekao kako osječki i slavonski ugostitelji sa zebnjom razmišljaju “što će biti kada krenu lukrativne ponude za sezonu i kako će onda zadržati ljude”. No, čini se da je sada stanje i lošije nego što se zimus pretpostavljalo.

“Stanje je kritično. Problem se ponavlja svakoga ljeta, ali sve intenzivnije. Ovdje kod nas gotovo da nema lokala koji nema otvoren natječaj za konobare, ali iz nekog razloga baš nitko se ne javlja. Bilježimo i veliki pad interesa studenata za sezonske poslove u ugostiteljstvu. Sustav se nije pripremio za ovakav sezonski odljev radne snage. A pritisak je velik jer pljušte sve bolje ponude za sezonskim poslovima na Jadranu”, govori Šestić.

Dodaje da je zastoj i s uvoznim radnicima jer se na njih, zbog izdavanja radnih dozvola i ostaloga, u prosjeku čeka četiri do šest mjeseci. Situacija je, kaže, toliko loša da mnogi ugostitelji razmišljaju i o zatvaranju lokala, u boljem slučaju da rade samo u jednoj smjeni.

“U prednosti su mali obiteljski lokali gdje rade članovi obitelji. Svi veći ugostiteljski objekti su u jako velikom iskušenju”, napominje Šestić.

Vrijeme da se rastereti ugostiteljski sektor

Slična, ako ne i lošija situacije je i u drugim gradovima u Slavoniji.

“Nema mjesta gdje se ugostitelji mogu osloniti na neku stabilnu ekipu radnika koji su na raspolaganju. Samim time pada i kvaliteta usluge, što će vjerojatno dovesti do jačanja trenda samoposluživanja, nekakvog oblika automatizacije u ugostiteljskim objektima. Sve to skupa i gostima stvara frustracije jer ne dobivaju uslugu na kakvu su navikli”, raščlanjuje problem predsjednik udruge osječkih ugostitelja.

Svemu tomu dodaje i da ljeti na kontinentu nije moguće konkurirati plaćama na Jadranu.

“U Osijeku su kave u rasponu cijena od 1,50 do 1,80 eura i prema ovdašnjem životnom standardu, cjenovnoj razini i obimu posla, radnike plaćamo maksimalno koliko možemo. Usto imamo i veliku konkurenciju u dostavnim službama i raznim call-centrima u ugostiteljstvu. Mislim da je sada pravo vrijeme da se rastereti ugostiteljski sektor ukidanjem nekih poreza i parafiskalnih nameta. Time bi se otvorio dodatni fond za plaće”, smatra Šestić.

“Neki su ljeti prisiljeni zatvoriti lokale”

Slično, a ponešto i isto kao Šestić, govori novinarima N1 i Franz Letica, predsjednik Udruženja ugostitelja Zagreb. Razlika je u tome što je Šestić stanje nazvao “kritičnim”, a Letica “alarmantnim”.

“Stanje je alarmantno. Nemamo radne snage, gotovo svi su otišli na Jadran ili u inozemstvo. I ja i mnogi drugi razmišljamo čak da počnemo raditi dvokratno. Neki su prisiljeni i zatvoriti lokale preko ljeta”, opisuje stanje Letica.

Već duže vrijeme ugostitelji ne uspijevaju manjak radnika “pokrpati” ni studentima ili srednjoškolcima.

“Ako bi oni i radili, bilo je to samo vikendom, a nama je potrebna cjelotjedna, cjelomjesečna pa i cjelogodišnja radna snaga. Ne možemo se oslanjati na nekoga tko moće raditi samo na dan, dva. Ovaj posao trebao bi biti dugoročan. Ulaganja su previsoka, a odavno smo na rubu isoplativosti. Ulazni troškovi su naraqsli za 13 do 15 posto u odnosu na godinu, dvije unatrag”, naglašava Letica.

“Lakše je ugostiteljima u centru Zagreba”

Ističe i lošu kadrovsku politiku.

“Zabili smo si nož u leđa, ne samo u ugostiteljstvu nego u skoro svim branšama. Naše školstvo ima ograničenja za upise u srednje škole. Ekonomista imamo milijun, a logopeda nam nedostaje.

Da ne govorim o strukovnim školama, onoliko učenika koliko se tamo upisuje nije dovoljno. Ako se na vrijeme ne restiramo, ako ne smanjimo davanja na plaće, i ugostiteljska i mnoge druge branše naći će se na koljenima. Problem je dugoročan”, upozorava.

Letica također ističe da su ugostitelji u središtu Zagreba u prednosti jer lakše mogu zaposliti strane radnike.

“Da bi tamo radili, konobari ne moraju nužno znati hrvatski jezk. U kvartovskim lokalima i u lokalima na rubnim dijelovima grada to je puno teže”, objašnjava.

“Preopterećeni smo porezima i nametima”

Srećka Koljića, ugostitelja iz Bjelovara i predsjednika Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Bjelovarsko-bilogorske županije, novinari N1 su upitali kako se ondje nose s manjkom konobara i druge radne snage. Nakon kraće šutnje najprije se počeo smijati.

“Ne znam što da vam odgovorim. Trudimo se nekako “pokrpati”, ali teško je. Imamo nekakav manji, ali konstantan broj zaposlenih i veliku fluktuaciju ljudi koji odlaze raditi na more ili izvan Hrvatske. Manja smo sredina i uspijevamo se nekako pokriti i učenicima ili preko Zavoda za zapošljavanje. Ali, problem je dugoročan”, ističe.

I u Bjelovaru i okolici kaže Šoljić, ugostitelji ne mogu konkurirati plaćama kakve se konobarima nude na Jadranu.

“Kave su kod nas od 1,30 do 1,60 eura, a za razliku od Jadrana, 90 posto ugostiteljstva na kontinentu počiva na caffe barovima koji su porezno jako opterećeni s 25 posto PDV-a i raznih lokalnih nameta na potrošnju. Primjerice, porez na potrošnju je jedini namet koji plaćaju samo ugostitelji”, požalio se predsjednik Ceha bjelovarsko-bilogorskih ugostitelja, piše N1.