UGINUO JEDINI PRASAC KOJI JE ŽIVIO U AZILU ZA PSE 'Kuhali smo mu najdražu hranu, ali nije želio jesti. Odustao je puno prije nas'

Prasac Arčibald, najpoznatiji stanovnik osječkog azila udruge Pobjede, uginuo je danas ujutro. Arči je bio jedina svinja koja je živjela u nekom azilu za pse u našoj zemlji, a sa svojih 300 kilograma bio je i najveći stanovnik azila.

Živio je 2 godine i 10 mjeseci i sigurno je bio jedna od najdugovječnijih svinja u Hrvatskoj. U azil je došao slučajno - vlasnik ga je donio volonterima da njime nahrane pse, jer je bio bolestan. Oni su to odbili - primili su ga, nahranili i oporavili. A onda je započeo učenje - nitko nije znao što svinje vole, na kakvom mjestu spavaju, kako provode vrijeme... Modelom pogreški i ispravaka, Arčibald ih je naučio što voli.

U azilu s tugom pričaju o svom dojučerašnjem stanovniku. Arči je, kažu, volio nabrzake iskopati rupu u dvorištu, lizati pekmez s dlana, svađao se s njima oko novih sadnica cvijeća (smatrao je da su nepotrebne, pa bi ih redovito razrovao). Volio je svoje kumove iz Splita, koji su ga znali doći posjetiti - znao je da ne dolaze praznih ruku. Volio se polijevati šlaufom, gunđao bi ako mu nešto nije bio po volji, a shvatio je da je hrana s malo vegete fina i odbijao je pojesti neke splačine za svinje, koje su mu probali podvaliti. Za prvi rođendan je dobio tortu i, za očekivati, pojeo je kao prava svinja.

- Radosni smo što je imao život. Nismo znali koliko će to trajati, jer svinje žive samo do klanja. Kod nas je Arči živio sretan, u kućici napravljenoj samo za njega, na mekanim spužvama, pokriven dekom. Ljeti smo ga polijevali vodom i puštali ga da se kaljuža, što je jako volio. Znali smo da je sretan kad bi zavio repić - kažu volonteri u azilu.

Zadnja tri mjeseca stanje s nogama, koje su bile u lošem stanju kad je došao u azil, dodatno se pogoršalo. Dobivao je terapije - bio je vjerojatno jedina svinja u ovoj zemlji kojoj je napravljen rentgen. Od tada do jučer bilo je boljih dana - volonteri su naučili kako da ga podignu na noge i onda bi on sam nastavio kretanje. Znao je hodati i po dva sata, a onda bi se umorio. No, bilo je sve više loših dana: kada se nije mogao podići. Tjednima su ga držali na terapijama i prevrtali na spužvama, zbog dekubitusa, a jučer je počeo odbijati hranu.

- Kuhali smo mu najdražu hranu, ali nije želio jesti. Odustao je puno prije nas. Morali smo ga pustiti. Zadnja dva sata svi iz azila bili su uz njega, a onda nas je otišao. Neutješni smo: bio je samo srce azila, promijenio je način na koji ljudi gledaju na svinje i sigurno je da bez njega više ništa neće biti isto - kaže Ivana Crnoja, voditeljica azila.

U spomen na Arčija, Vedran Romac u nedjelju u Essker centru u Osijeku održat će predavanje "Arči i njegov narod". Predavanje počinje u 19 sati, a Vedran će pričati i o svojem iskustvu druženja s Arčibaldom.