'UBIO SAM GA JER JE ŠTETOČINA, A NE ZATO ŠTO MU JE VLASNIK SDP-ovac, I NE KAJEM SE' HDZ-ov načelnik koji je ubio susjedovog psića

DUBICA - I kako ste ga, kažete, koknuli?

- Majstorski! Jednim preciznim hicem iz sačmarice. Nije se dugo mučio, dobio je s boka, ispod plećke i u glavu. Ipak je to punjenje sa 42 olovne kuglice, a puška češke kvalitete.

Znači, bježao je?

- Da, počeo je bježati kad sam ga zatekao kako mi plaši ovce. Znam, znam, on je mali i ne može ništa ovcama, eventualno da neku ugrize za nogu, ali lavežom je posijao paniku i natjerao ih u ovčinjaku na stampedo. Trčale su ukrug i potaracale četiri janjca koja su se taman ojanjila. Strahota. Ma, još ih ovca nije ni olizala, a već sam ih morao baciti. I još jedno janje kojem je majka od straha ostala bez mlijeka. Pet janjaca ukupno, a tko će meni tu štetu sad platiti?

Tako nam je Matija Mikulić (66), načelnik Općine Hrvatska Dubica, opisao svoj hitac iz lovačke puške kojim je u petak ujutro, oko sedam sati, usmrtio susjedova pekinezera.

Pucanj koji je odjeknuo u ulicama iznad dubičkog groblja i u ponedjeljak je, za našeg posjeta, bio glavna tema razgovora u tom malom moslavačkom mjestu. Iako se većina mještana s kojima smo razgovarali “ne bi htjela miješati u susjedska prepucavanja”, nakon policijskog uviđaja i kriminalističkog istraživanja načelniku Mikuliću zaplijenjene su dvije puške, pištolj i municija, a vlasnik psa prekršajno je prijavljen zbog držanja životinja bez nadzora.

‘Taj pas je štetočina!’

Načelnik Mikulić, lovac sa 40-godišnjim iskustvom i predsjednik lokalnog Lovačkog društva Jelen, primio nas je u zgradi Općine koju je, kao što će nabrojati, napravio u prvom mandatu svoje 12-godišnje karijere načelnika Općine.

- U ovu u ratu stradalu općinu doveo sam kanalizaciju, vodu, struju, telefon, napravio najmoderniji pročistač otpadnih voda, dvoranu kakve naširoko nema, igralište te obnovio pet sakralnih objekata i 1750 kuća. Sada će se mene ocjenjivati po tome što govori jedan probisvijet. Da, upucao sam njegova ‘pekanezera’ i žao mi je zbog toga. Ne, nemam se zašto kajati jer je taj pas pravio štetu u mom dvorištu, pravio je štetu među ovcama i on je za mene štetočina. I po zakonu ga imam pravo odstrijeliti ako je 300 metara udaljen od naseljenog mjesta.

Pa nije baš tristo ako ste ga pogodili u dvorištu?

- Ja sam ga imao pravo ustrijeliti i u svom dvorištu jer mi je napravo štetu u ovčinjaku. On i još dva terijera. A sada njegov gazda kaže da je to zato što sam ja u HDZ-u, a on u SDP-u. Pa ja nisam ni znao da je u toj stranci, mislio sam da je i on u HDZ-u - kaže nam Mikulić, a njegov prijatelj Milan Ćorić, lovnik LD Jelen koji nam se pridružio u Općini, odmah dodaje:

- Mogao je to biti i pas nekog člana HDZ-a. Što bi onda bilo? Načelnik je imao pravo da ga odstrijeli i to je tako. S dvojicom iskusnih lovaca odlazimo u novouređeni lovački dom u kojem nam načelnik pozira uz svoj najveći lovački trofej, jelena vrijednog 200 bodova, visoko srebro.

- Ma kakvi, nije to bio Zastavin karabin, nego isto češka sačmarica. Sa čeke sam ga pogodio dok je bio u rici jelena, pa meso nije bilo jestivo jer je bio pun hormona ganjanja. Pogodak je bio točno u vrat, a ovo sam dao preparirati. Sjećam se točno, bilo je to 9. rujna 2011. - priča načelnik.

Pinki i Mani

Kojih pola sata poslije u dvorištu obitelji Josipa Josipovića (46), skretničara u HŽ-u i vlasnika ubijenog pekinezera, čujemo drugi datum koji se pamti.

- Srećko se okotio 10. siječnja 2010., to nam je rekla gospođa Jana iz Siska koja nam ga je darovala. Ne znam kako da joj sada pošaljem vijest da je Srećko ubijen, a rekli smo joj da se ne brine jer ga je dala u sigurne ruke. Kako da ja sada svojoj petnaestomjesečnoj Ines objasnim da nema Srećka i da više nikada neće papati njenu čokoladu - priča nam, na rubu suza, Severina Josipović (20), Josipova kći.

Dok se glava obitelji razbuđuje nakon noćne smjene na željeznici, Severina i njena sestrična Mateja (18) igraju se s dva preostala psića svezana na lancu u neograđenom dvorištu - trinaestogodišnjim crnim pekinezerom Pinkijem kojeg su dobili iz Zagreba i Srećkovom vršnjakinjom Mani koja je doputovala iz Vukovara.

Zapaprio hadezejcu

- Nije to načelniku prvi put da ubija životinje. Prije dvije godine ubio je Matejina Bucka, isto tamo na šumskom putu, pokraj svoje kuće - pokazuje nam Josipov brat Dragan prema načelnikovoj kući, udaljenoj stotinjak metara. I baka Janja svjedoči nam o strahu koji se uvukao među ukućane.

- Bojimo se, nego šta drugo. Pitamo se ko je sljedeći. A sve se dogodilo u sekundi... - kaže baka Janja.

- Ma i prije sekunde, Srećko nije stigao ni zalajati jer bi ga tata čuo - dodaje utučena Severina. Mlada majka, potvrđuje nam njezin razbuđeni otac Josip, ime je dobila po pjevačici iz Splita.

- Tada je bila popularna ona ‘Raste trava zelena’, pa smo joj dali ime po Severini... Ona je i najviše plakala kad sam se vratio s krvavim Srećkom u naručju. Ma svi smo plakali, Srećko je bio naša maza, ne samo kućni ljubimac. Ja sam ga smatrao i članom obitelji - priča potreseni Josip. Nasmijao se tek kada smo spomenuli njegovu izjavu o političkim konotacijama ubojstva pekinezera.

- On je u hadezeju, a ja nisam u esdepeju i ni u jednoj stranci. To sam rekao samo da mu zapaprim, jer otkako su otišli s vlasti, koristim svaku priliku da podsjetim ljude koliko nas je njegova stranka opljačkala - kaže.

A cijeli nesretni događaj odigrao se u petak ujutro nakon što se Josip vratio iz noćne smjene i uzeo lopatu kako bi očistio snijeg s ulaznih stepenica.

- Pustio sam Srećka iz kuće da malo protrči dok ja očistim snijeg i nisu prošle dvije minute, kad sam se okrenuo, nije ga bilo. Pomislio sam da nije otišao za onim lutalicom koji se muvao oko kuće i odmah sjeo u auto da ga potražim. Tek što sam krenuo, začuo se pucanj iz smjera načelnikove kuće. Sav sam pretrnuo i uplašio se za Srećka. Kad sam se dovezao do njegove kuće, imao sam što i vidjeti.

Srećko je ležao sav krvav u snijegu, još je hroptao - priča Josip pa nakon jecanja nastavlja:

- Vidim moj psić leži u snijegu mrtav, a iz kuće izlazi njegov sin i pitam ga zašto su ga ubili. A on, onako svisoka i bahato, kaže da nije ubijen pas, nego štetočina. Poslije, tijekom policijskog uviđaja, isto sam pitao i načelnika, a on mi je rekao nešto zbog čega ću ga tužiti za prijetnju: ‘Bolje se ti pitaj gdje ti je sada Mani’ - kaže Josip uz tužne poglede ukućana.

Svaka kazna je - mala

Tri dana cijela je obitelj bila u šoku, a oraspoložili su ih tek brojni pozivi ljubitelja životinja koji su vijest o ubojstvu Srećka nazvali hladnokrvnim ubojstvom za koje ubojica treba odgovarati po novom zakonu. Dakle, i zatvorom.

- Svaka kazna koju će on dobiti je mala jer Srećka više nema i ništa ga neće vratiti. Sva sreća da ima dobrih ljudi koji će nam već ovog tjedna pokloniti novog mladog pekinezera i zbog njega se nadamo da će netko načelniku stati nakraj - zaključuju Severina i Josip.

Nakon svega, načelnik kaže da ga nitko iz zagrebačke stranačke središnjice nije zvao u povodu ovog slučaja. Tamo su, čini se, previše zabavljeni lovom na one koje drže svojim unutarstranačkim štetočinama.