PRO ET CONTRA

U našem sudstvu odvijaju se sudbonosni procesi, ali za to ni vlast ni oporbu nije briga

Ili su svi, počevši od Vlade do cjelokupne oporbe digli ruke od pravosuđa, ili smatraju da je u pravosuđu sve u najboljem redu
Ivan Malenica
 Tomislav Kristo/CROPIX
Objavljeno: 10. studeni 2020. 17:33

Prošloga tjedna Ustavni sud donio je odluku koja će imati ozbiljne i dalekosežne posljedice za hrvatsko sudovanje, a nitko u zemlji se na to nije ni osvrnuo. Pomalo neobično. Ili su svi, počevši od Vlade Andreja Plenkovića do cjelokupne oporbe digli ruke od pravosuđa, ili smatraju da je u pravosuđu sve u najboljem redu. Riječ je o odluci Ustavnog suda da osnivanje Visokog kaznenog suda (VKS) koji će odlučivati o žalbama u svim najvažnijim kaznenim predmetima ne narušava ustavnu poziciju Vrhovnog suda čiji je posao ujednačavanje sudske prakse. Ustavni sud je pokrenuo postupak ocjene ustavnosti VKS-a i blokirao početak njegova rada do konačne odluke.

Važan element u odlučivanju bila su im mišljenja katedri za kazneno procesno pravo s četiriju pravnih fakulteta. Odluku nisu donosili dok od svih nisu dobili mišljenja, a kada su ih dobili, nisu ih uvažili, što je vrlo neobično. Iz riječkog i zagrebačkog fakulteta došla su mišljenja da VKS narušava ustavnu poziciju Vrhovnog suda, dok su mišljenja splitskog i osječkog da ju narušava, ali ne bitno. Kod novinara koji prate Ustavni sud ostao je dojam kako su ustavni suci donijeli odluku (dva su se izuzela jer su kao zastupnici sudjelovali u donošenju osporavanog zakona, a dvoje je protiv) a da prethodno nisu dobro proučili mišljenja pravnih fakulteta, osobito zagrebačkog koje sadrži više od 150 stranica.

Doista neobično, tim prije što Ustavni sud nije vezan nikakvim rokovima u odlučivanju i nije postojao ni jedan objektivni razlog da ne prouče u miru sav materijal na temelju kojega su odlučivali. Još je čudnija reakcija ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović još nije dovršio izjavu kojom je objavio odluku oko VKS-a, a Malenica je već pozvao novinare pred Ministarstvo pravosuđa i uprave kako bi im rekao da su stvorene sve pretpostavke da VKS 1. siječnja iduće godine počne s radom.

Čudno je što si ministar prije nego što je išta komentirao nije ostavio barem toliko vremena da pročita i prouči ustavnosudsku odluku, ako ga već nisu zanimala mišljenja pravne struke. Malenica je odmah istrčao u teren kako bi dao dodatno jamstvo da će VKS doista profunkcionirati s prvim danom iduće godine. Za takvu žurbu doista nije bilo nikakvog razloga. Baš suprotno. Ministar je imao dovoljno vremena (i još ima) da još jednom preispita opravdanost osnivanja novoga suda, kao i njegovu nadležnost. A ima se što preispitivati.

Prvo teza da će se ovime rasteretiti Vrhovni sud. Od čega će se rasteretiti ako prema podacima za 2019. godinu na svakog kaznenog suca Vrhovnog suda dolazi 167 predmeta, dok na svakog građanskog suca toga suda otpada njih 268? Nadalje, što će raditi 12 kaznenih sudaca Vrhovnog suda nakon što profunkcionira VKS ako će odlučivati samo o revizijama, a takvih predmeta će biti maksimalno 150 godišnje?

Potom kompetencije sudaca koji će odlučivati na VKS-u. Nije li sad prilika preispitati jesu li suci koji nemaju iskustvo u žalbenim predmetima kompetentni presuđivati u vrlo složenim postupcima kao što su, primjerice, Agrokor ili veliki koruptivni slučajevi poput bivšeg premijera Sanadera, ili slučaja Janaf koji tek treba doći na sud? Uza sve to, zar se tijekom godine (a i za to i dalje ima vremena) nije moglo isto tako preispitati trebamo li imati još jedan sud, i to isključivo žalbeni, koji se najvećom masom kaznenih predmeta neće ni baviti, a to su oni za koje se sudi na općinskim sudovima? Od kada je bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković popustio i krenuo u osnivanje VKS-a, provlači se teza kako se sud formira samo zato da bi se zadovoljilo ambicije jednoga suca. Na prvu to možda dobro zvuči, ali ne može biti istina.

U Hrvatskoj nema suca koji bi bio toliko važan i moćan da bi mu se prilagođavao cijeli ustroj kaznenog sudovanja, po čijoj bi se ambiciji usmjeravalo resorno ministarstvo, a zatim pod njom pokleknuo Ustavni sud. Ako u pozadini i postoji neki interes, to mora biti interes neke vrlo moćne skupine. To, međutim, ne znamo. Osnivanju VKS-a može se veseliti Zdravko Mamić koji će izbjeći da o žalbi na odluku mrskog mu Županijskog suda u Osijeku odlučuje još mu mrskiji Vrhovni sud. Ipak, ne može se reći da će Mamić sutra na VKS-u proći bolje nego što bi prošao na Vrhovnom sudu.

U svim čudima najčudnije je da, unatoč tome što Hrvatska kontinuirano muku muči s neefikasnim pravosuđem, oporbu ni malo ne privlače otvorena pitanja. Navikli su da mediji otkrivaju i problematiziraju sve suspektne odluke vladajuće garniture, pa onda proberu one koje pobuđuju najviše interesa javnosti, svojim komentarima i performansima se nakače na njih i ubiru političke bodove. Za pravosuđe koje je iznimno važno i kompleksno nemaju interesa ni Vlada ni oporba. Plenković je Ministarstvo pravosuđa pripojio upravi, a u megaministarstvo nije imenovao nikoga tko bi išta mogao i znao napraviti u pravosuđu. Dakle, u godinama pred nama treba se samo nadati da ne postane lošije nego što je sada. Bolje ne može.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:25