"Najproblematičnije je što se po prvi put baš u zakonskom rješenju uvodi mogućnost djelomičnog ili potpunog ograničavanja pristupa pomorskom dobru odnosno morskim plažama. Do sada se iznimno mogao ograničiti pristup u vojnim lukama, lukama za javni promet i slično, ali bi sada iznimka mogla postati pravilo", kaže u Briefingu Maja Jurišić, predsjednica udruge Pokret otoka.
Hrvatska bi, naime, do kraja ove godine trebala dobiti novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. U javnosti se nedavno pojavio nacrt prijedloga zakona iz kojeg su neki zaključili da će biti olakšano ograđivanje plaža što će koncesionarima omogućiti da građanima zabrane pristup plaži ili da im ga naplate.
Cijelu emisiju Briefing donosimo na samom kraju ovoga članka
Ministar mora Oleg Butković je kritičarima novog zakona, među kojima je i Pokret otoka, poručio da se sasvim sigurno neće građanima onemogućiti pristup plažama.
"Gospodin Butković ni njegovi suradnici nisu ni u jednom trenutku demantirali što sam rekla. Samo je rekao da se neće ograničavati pristup plažama u naseljenim područjima. Treba vidjeti što to znači jer znamo da se neke od najljepših plaža poput Zlatnog rata u Bolu nalaze u nenaseljenom području. Ako je tako kako kažu, onda treba u zakonu eksplicitno napisati da se pomorsko dobro može isključiti iz javne upotrebe iznimno, ali nikako na području morskih plaža. Ministar nije ništa konkretno obećao", ističe Jurišić.
Napominje kako se u zakonskom prijedlogu navodi kako se na temelju dodijeljene koncesije mogu ograditi dijelovi plaža koji čine zajedničku cjelinu s hotelima i kampovima. Time je, smatra, ostavljena velika sloboda interpretacije što pobuđuje sumnju što se krije u tom zakonu.
Trenutno je, kaže Jurišić, desetak plaža zatvoreno za javnost, no imamo preko 300 koncesioniranih plaža što je mali postotak i u većini slučajeva plaže su otvorene za javnost. No u praksi je, dodaje, veliki problem kontrola i sankcioniranje onih koji se ne drže zakona koji je pun rupa.
"Dobro je što se posljednjih godina u javnosti probudila svijest o pomorskom dobru kao javnom dobru. Postoje načini da se zaustavi zloupotreba zakona. Možemo vidjeti da se prodaju i iznajmljuju kuće s privatnim plažama što u većini slučajeva nije zakonski dopušteno. U Hrvatskoj ne bi trebalo biti privatnih plaža. Novim zakonom bi jedinice lokalne samouprave definirale koje bi se plaže mogle ograđivati i tu bi moglo doći do zloupotreba. Odgovornost države je da odredi takva pravila koja će se što manje moći zloupotrebljavati i da se donese državna strategija kojom se omogućava javna upotreba morskih plaža", kaže Jurišić dodajući kako je u drugim EU državama situacija daleko gora nego kod nas pa su tako u Italiji i Grčkoj mnoge plaže ograđene i koncesionari naplaćuju ulaz ili ležaljke ili su dostupne samo hotelskim gostima.
Maja Jurišić je, otkriva, dvije godine radila u Tajništvu za otoke pri Europskoj komisiji. U Hrvatsku se vratila 2020. i trenutno živi u Hvaru gdje se također bavi poslovima vezanima uz energetsku tranziciju na otocima. Iako nije rođena na otoku, cijeli je život ljetovala na Šolti i u svojim 30-ima se preseliti na taj otok jer je smatrala da se promjene na lokalnoj razini ne mogu raditi iz Zagreba.
"Na otoku je život mirniji nego u Zagrebu ili Splitu što ima brojne benefite za zdravlje, no troškovi života su, osobito ljeti, osjetno veći nego u gradovima. Kad si na otoku ne možeš bilo kada sjesti u auto i otići kamo želiš. Malo smo zakinuti i za neke usluge poput liječničke ili veterinarske”, ističe Jurišić.
Njezina udruga postoji od 2015., a službeno od 2017.. Povezuju ljude na otocima koji žele kreirati promjene. Svi rade s otoka. Uglavnom su to mladi ljudi do 35 godina koji na otocima vide perspektivu, a takvih nije mnogo. Platforma se bavi i pitanjima upravljanja otpadom, vodoopskrbom, sudjeluju u brojnim projektima međuotočne suradnje.
"Hrvatski turizam po kvaliteti ne može pratiti tako brzi rast. Uništavamo ono po čemu smo postali poznati, a to su tradicija, autohtonost i lokalna proizvodnja. Sami sebi pilimo granu na kojoj sjedimo. Održivost nije samo financijska održivost nego i društvena i ekološka. Dok se ne dogodi veće zlo, ljudi ne znaju stati. Naš je turizam neplanski i stihijski i na zadnje mjesto stavlja čovjeka, a na prvo mjesto zaradu. Ništa što je tako napravljeno ne može dugoročno opstati. Hrvatski građani su sami sebe napravili građanima drugoga reda. Predugo šutimo i prihvaćamo stvari koje se događaju tražeći krivca u nekom drugom. Ako smo mi u Pokretu otoka uspjeli napraviti neke stvari u ovoj državi i živimo od svog rada, mislim da to može bilo tko napraviti. Dokle god krademo vlastitu državu, ne možemo očekivati da će ona biti bolja. Kriva nam je država i političari, a mi nismo odgovorni. Možemo plakati ili naći način da nešto promijenimo, ili otići u drugu državu pa kriviti drugi sustav. Sami biramo, ništa nije ni crno ni bijelo", zaključuje Jurišić.
Prema njezinim riječima službeno na hrvatskim otocima živo oko 200.000 ljudi, ali zapravo je taj broj triput manji jer su mnogi na otocima prijavljeni zbog poreznih olakšica. No, sve je više stranca koji kupuju nekretnine na otocima i žive u njima cijele godine jer prepoznaju dugoročne prednosti takvog života.