U Hrvatskoj je završilo izborno ludilo. Posvuda je tako, osim u Splitu. Tamo napetost tek slijedi

Kad je riječ o ostatku Hrvatske, s izbornom je nedjeljom 30. svibnja uzbuđenje završilo. Posvuda je tako, osim - naravno - u Splitu. U Splitu - baš kao u Splitu - napetost tek slijedi.

Ivica Puljak i stranka Centar komforno su pobijedili, potpuno očekivano. No, ono što nije bilo očekivano jest uvjerljivost pobjede: Puljak je osvojio više od 56 posto glasova, a HDZ-ov kandidat Vice Mihanović nepunih 44 posto. To je kudikamo manje nego što je HDZ dobio u drugom krugu u tri posljednja splitska izborna ciklusa.

Za dojučerašnjeg fizičara s CERN-a, međutim, tek od danas problemi počinju. Za početak, Puljak će morati uložiti puno filigranskog truda da bi složio većinu u Gradskom vijeću. Za većinu će mu trebati glasovi ljevice i liberala, ali i desnog Mosta, a možda i velepoduzetnika Tomislava Mamića. Kako god izgledala ta koalicija, bit će, očito, jako krhka, osjetljiva na tzv. ideološke teme, oko kojih će unutar nove vlasti postojati velika razmimoilaženja.

Drugi set problema koji će imati budući gradonačelnik Puljak bit će oni interni. S obzirom na to da je pred same izbore ostao bez čitave lokalne stranke, Puljak je na izbore izašao s listom koja je manje bila stranačka, a više osobni fan club. Da bi podebljao izbornu bazu, Puljak je koalirao s grupom mjesnih aktivista za kojima se i prije izbora vukao proturječni glas. Ta mu je koalicijska sinergija donijela nekoliko postotaka prednosti u prvom krugu.

No, u skladu s dalmatinskom poslovicom "ko spava s dicom, ustaje popišan", Puljak je morao znati da taj sinergijski učinak ide uz cijenu. Njegov zamjenički kandidat Bojan Ivošević bio je i ostao oran borac protiv komunalnog nereda i korupcije, no u Splitu su svi znali da je Ivošević čovjek sklon verbalnim i fizičkim incidentima, predugog jezika i kratkog fitilja. Ivošević je sam otvorio streljanu koristeći difamatorsku taktiku protiv konkurenata na lijevom političkom spektru u prvom krugu. Vlastito mu se oružje obilo o glavu kad su protivnici u drugom krugu izvukli priglupe i sramotne antisemitske komentare iz privatne prepiske na fejsu. Ivoševića to na koncu nije stajalo funkcije, no iz tog će skandala izaći s ogrebotinama. Puljak će i u idućim mjesecima, ali i na dulje staze, imati puno posla da sanira tu PR noćnu moru, ali i da obuzda ćud vlastitih partnera. Nisam siguran da će to savezništvo izdržati četiri godine.

Splitski poraz HDZ peče: no, vladajuća stranka za to može kriviti isključivo sebe. Odrekli su se Andre Krstulovića Opare, jedinog lokalnog HDZ-ova političara koji je imao neki crossover potencijal i političara koji je za ostatak lokalnog HDZ-a po svemu svemirski brod.

Odabrali su blijedog i suhoparnog kandidata bez ideološkog pedigrea i komunikacijskog dara. Bio je to kandidat kojeg je doista bilo teško prodati. No, ako je Mihanović i imao gram šanse, tu je šansu uništila njegova potpuno maloumna kampanja. U gradu koji je glasovit ili zloglasan po svojoj skarednosti, plebejskom divljaštvu i ikonoklastičkom preziru prema autoritetima, Mihanovićev je marketinški tim pokušao u drugom krugu difamirati protivnike time što su - prosti i ne poštuju autoritete? Koliko doista moraš ne poznavati Split da bi mislio da ćeš kampanju dobiti time što se zgražavaš što je politički suparnik nacrtao kampanil Svetog Duje u obliku kurca? HDZ je uložio silne pare, oglasna mjesta i trud da bi navodno difamirao protivnika, a zapravo je protivniku pomogao. Svojim su plakatima i radijskim spotovima "crtali" poruku koja je išla naruku Puljku i Ivoševiću: poruku da su na jednoj strani neduhoviti štreberi i pristaše statusa quo, a na drugoj drski partibrejkeri koji se statusu quo pišaju u šešir.