TVRDOGLAVE ČINJENICE

U duhanskom ratu Vladi je propalo najbolje rješenje - ono kojim nema zadovoljnih

Taj veliki sukob u znatnoj se mjeri odvijao u formi "proxy rata" bez izravnog javno vidljivog angažmana uključenih strana
Andrej Plenković
 Paun Paunović/Cropix
Objavljeno: 18. veljača 2021. 22:53

Činjenica jest da je nastupao u radijskoj emisiji pod nazivom "Bez cenzure", no saborski zastupnik i šef istarskog HDZ-a Anton Kliman ipak je to mogao shvatiti malo manje doslovno. Da jest, vjerojatno ne bi (prema izvještaju portala IstraIN) urbi et orbi objavio kako duhanska multinacionalna kompanija British American Tobacco (BAT) ostaje u Hrvatskoj. Jer, Klimanova - lokalnim izborima motivirana - samohvala o tome kako su on i premijer Plenković "otvoreno i dinamično razgovarali s menadžmentom BAT-a i tražili rješenje da ostanu" na koncu bi se za Hrvatsku mogla pretvoriti u dosta velik problem, bez obzira na krajnje konfuzni disclaimer kako on osobno "nema neku informaciju više, no zna da se 'pegla' još nešto i da je jako dobra perspektiva za zaposlenike i industriju u Hrvatskoj".

Što se to "još pegla" i o čemu je vrh vladajuće stranke "dinamično razgovarao" s predstavnicima BAT-a Kliman nije precizirao, no mnogi će u tome prepoznati još jedan dokaz kako je ostanak proizvodnje cigareta u BAT-ovoj tvornici u Kanfanaru osiguran nedavno predloženim izmjenama trošarinskog sustava u kojima je Vlada predložila značajno veće povećanje trošarina na proizvod u kojem dominantni tržišni udjel ima BAT-ov glavni konkurent PMI (grijani duhanski proizvodi) nego na one u kojima su oni jaki (cigarete). A baš takav zahtjev - iako nikad službeno iznesen u javnosti - bio je u središtu BAT-ovih promišljanja o gašenju proizvodnje u Hrvatskoj.

Prema informacijama koje su u javnost dolazile neslužbenim kanalima, u BAT-u su tvrdili da je nepošteno da grijani duhan, iako načelno manje štetan proizvod, bude oporezovan znatno nižim iznosom trošarine, a iz PMI-ja - opet neslužbeno - moglo se čuti mišljenje kako se radi o pokušaju iskorištavanja statusa lokalnog proizvođača u svrhu političkog utjecaja na tržišno natjecanje i nedopuštenog udara na konkurenciju s kvalitetnijim proizvodom.

Taj veliki sukob u znatnoj se mjeri odvijao u formi "proxy rata" bez izravnog javno vidljivog angažmana uključenih strana. Vlada, treba to naglasiti, našla se suočena s neugodnom situacijom. Najava mogućeg odlaska jedne ozbiljne proizvodne kompanije iz Hrvatske uvijek izaziva negativan sentiment u javnosti, bez puno razumijevanja i strpljenja za objašnjavanje uzroka takvog poteza. Logičan je stoga bio interes Vlade da učini sve što može da takav scenarij spriječi, no problem je u ovom slučaju bio upravo u sadržaju BAT-ovih zahtjeva koji subvenciju za domaću proizvodnju nisu definirali kroz nekakvu izravnu pogodnost sebi, nego kroz tržišnu intervenciju u smjeru penalizacije izravnog konkurenta.

Taj element Vladu je doveo na sklizak teren zaštite tržišnog natjecanja oko čega EU ima vrlo strogu i razvijenu regulativu, a što je pak otežalo i komunikacijski dio cijele priče jer bi bilo kakav formalni dogovor u kojem bi se BAT u zamjenu za trošarinski ustupak službeno obvezao na određeni period nastavka proizvodnje u Hrvatskoj predstavljao i dokaz "quid-pro-quo" nedopuštene tržišne intervencije. Upravo zato, "dinamični razgovori" vodili su se daleko od očiju javnosti, a cjelokupna Vladina komunikacija prema javnosti svodila na povremeni istup premijera i poruke da će se "naći rješenje".

To rješenje - bilo je jasno od starta - nije moglo biti takvo da zadovolji obje strane, pri čemu ne treba zanemariti činjenicu da ni PMI nije zanemariv gospodarski faktor u Hrvatskoj, a pogotovo u međunarodnoj poslovnoj zajednici. Utoliko, u nemogućnosti da postigne pozitivni kompromis kojim bi i BAT i PMI bili zadovoljni, Vlada je imala mogućnost negativnog kompromisa - modela kojim bi obje strane bile nezadovoljne. Takvo solomonsko rješenje moglo je biti temeljeno na sljedećoj skici: kako je temeljni zahtjev BAT-a bio da se smanji razlika u trošarinskom tretmanu grijanog duhana i cigareta, Vlada je tom zahtjevu mogla udovoljiti, ali tako da povećanje cijene kutije cigareta i kutije grijanog duhana u kunskom iznosu bude jednako.

Pojednostavljeno, pod pretpostavkom da bi se cjelokupni rast trošarine prebacio na krajnjeg potrošača, Vladin model mogao je ići k tome da za tog potrošača i jedan i drugi proizvod poskupe za dvije kune. Kako je trošarina na grijani duhan ranije bila niža, to jednako poskupljenje u kunama značilo bi da je u postotnom iznosu grijani duhan poskupio znatno više te da se postotna razlika u trošarinama između ta dva proizvoda smanjila.

No, s druge strane, tržišni odnosi ostali bi jednaki. Dakako, ni BAT ni PMI takvim rješenjem vjerojatno ne bi bili zadovoljni, no ključni argumenti njihovih prigovora bili bi osujećeni. BAT ne bi mogao tvrditi da Vlada nije zadovoljila njihov zahtjev da se jaz između trošarina smanji, a PMI ne bi mogao tvrditi da je Vladina trošarinska politika selektivno utjecala na tržišno natjecanje.

No, u Vladi su se odlučili za drukčiji pristup, pa bi, prema prijedlogu novih trošarina, cijena kutije cigareta koja je koštala 28 kn trebala poskupjeti za 1,6 kn, a kutija grijanog duhana iste cijene za 4 kn. Ukratko, nezadovoljstvo neće biti ravnomjerno raspoređeno, a slučaj bi mogao dobiti epilog pred nekom europskom ili međunarodnom institucijom. Kliman bi mogao biti krunski svjedok.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 09:23