U Dansku stigao i Kerum: ‘Kad su mogli Česi dobit‘ Nizozemce, a što ne bi mogli mi Španjolce?!‘

Malo prije podne uz pratnju policije stupala je centrom Kopenhagena kraljičina garda. U punoj 'ratnoj' spremi. Nije skrenula desno, prema trgu, već lijevo. Desno ne bi prošla lako. Taj dio trga još u nedjelju navečer 'okupirali' su hrvatski navijači, piše Slobodna Dalmacija.

'Kockice' su preplavile Kopenhagen, koji lakše diše jer je Danska prošla Wales u osmini finala, ušetala se sa 4:0 pobjedom u četvrtfinale, a zna se kako je ružno za nju počelo prvenstvo. Svi 'pušu' kad se spomene ime Christiana Eriksena. Recepcioner je vrtio glavom, a uzimajući naše podatke, sjetio se kako prethodnu osminu finala, i to Svjetskog prvenstva, njegova Danska nije prošla.

- Iz Hrvatske, ha? Neću reći kako me još boli onaj poraz iz Rusije. Neću – slegnuo je ramenima, ali osmijeh mu je na licu. Eriksen je dobro, a sad je Danska među osam najboljih, te priželjkuje kako bi mogla još dalje.

Nedaleko od gradske vijećnice u danskoj prijestolnici je navijačka trgovina. Danski dresovi su najtraženija roba. Do blagajne stajali su španjolski, ne i hrvatski.

Na zidovima povijest danskog nogometa. Pronašli smo i djelić Splita. Izvješen je dres u kojem je igrao Jan Heintze protiv Hrvatske u Poljudu 29. rujna 1997. godine. Tko se ne sjeća te utakmice, 35.000 na tribinama, ali ne pogotka Davora Šukera za 1:0, već primljenog pogotka u 83. minuti kad je Brian Laudrup centrirao, a bura promijenila smjer, te je zaplivao Dražen Ladić, ali nije uspio spriječiti pogodak.

Vječna 1992.

Činilo se tad kako je vrag odnio sreću, međutim, uspjeli smo na kraju proći, a kad smo prošli, znamo kako je lijepo završila ta naša priča na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. Ladić je tad bio naš junak.

Tu na zidu je i dres iz 1992. godine – najveći uspjeh danskog nogometa. Prvak Europe. Tu je i dres brata Brian Laudrupa, Michaela, danskog virtuoza, piše Slobodna Dalmacija.

Uglavnom, ljutili su hrvatski navijači, koji su ušli u trgovinu, zbog činjenice da nema dresa 'Vatrenih'. Trgovac se samo nasmijao, a opaska je bila: Prijatelju, stavit ćeš ti naš dres, bit ćemo prvaci! Molit ćeš da ga staviš!

Optimizam je rastao. Pjevalo se na svakom koraku. Orilo se: Hrvatska! Hrvatska! Čekale su se vijesti prije početka utakmice, odgovor na pitanje: Tko će umjesto Ivana Perišića, koga će to naš izbornik Zlatko Dalić staviti umjesto omiške stine, kao i to tko će igrati umjesto Dejana Lovrena? Dva junaka iz Rusije, stožerna igrača momčadi koja je bila svjetski doprvak, izbačena su iz igre, Lovren zbog žutih kartona, drugog je dobio protiv Škotske u Glasgowu, a Perišić zbog korone. Šokantna vijest izašla je iz našeg kampa u Rovinju u prvim minutama nedjelje.

Može li Hrvatska? Falit će Perišić, ne možemo se oteti dojmu kako nemamo igrača koji ga može nadoknaditi. Vidjelo se u skupini koliko nam znači. Pogađao je protiv Češke za 1:1, bod koji nas je ostavio u igri za prolaz dalje, pogodio je i za konačnih 3:1 protiv Škotske, a što nam je donijelo drugo mjesto u skupini te put u Dansku. Tako razmišljaju mnogi.

- Perišić je zakon. Nema rasprave – istaknuo je Almaz Sarajlić iz Zaprešića, čovjek koji je, kako kaže, tri puta obišao kuglu zemaljsku. Bio je u čak 156 država svijeta. Već je bio priča na stranicama 'Slobodne'.

- Robert Pauletić je pisao priče iz Nepala. Ja sam bio u jednoj od tih priča – smije se Sarajlić nakon čega je dobacio prijatelju, da ga svi čuju: 'Livaja ostani tu da se slikamo!'

Je li Marinko Livaja u rodu s Markom Livajom?

- Neki daljnji rod – naglašava Marinko.

Kerum optimističan

Njih dvojica su se pozdravili sa Željkom Kerumom, bivšim splitskim gradonačelnikom. Stigao je i on sa svojima u Kopenhagen. I on će na tribine Parken stadiona.

- Kad su mogli Češi dobit Nizozemce, a što ne bi mogli mi Španjolce. Volja je važna, ako ima volje, može se – istaknuo je Kerum.

Branko Pavić i Kazimir Križan su iz Livna, a Dario Radman iz Viteza. Rade u Njemačkoj. Kad je bilo jasno da 'Vatreni' igraju u Kopenhagenu, krenuli su u akciju. Nabavili ulaznice. Sjeli u auto. Znaju kako u Danskoj nije jeftino, ali, šale se, uštedjeli smo jer nismo mogli u Englesku i Škotsku.

Uspomena na ogled Hrvatske i Španjolske bit će im i slika s Manolom, najpoznatijim španjolskim navijačem, koji prati 'Furije' od 1971. godine, dakle, punih 50 godina. Bubanj je i danas u njegovoj ruci. Ne bi čovjek rekao na prvu kako su mu 72 godine na leđima.

- Šteta što Hrvatska igra protiv nas. U suprotnom bi imali priliku proći – nasmijao se Manolo.

'Vatrenima' je u Londonu i u Glasgowu nedostajao vjetra u leđa, brojna i bučna podrška s tribina. Znamo razloge. Vražja korona, ali i različite mjere. Dok desant na Otok zbog toga nije bio uspješan, još u nedjelju navečer je bilo jasno u šetnji Kopenhagenom kako će 'Vatreni' imati veliku i glasnu podršku s tribina Parken stadiona.

Već tad su na ulicama bile stotine hrvatskih navijača, a kažu, bit će nas tisuće. U tom trenutku su bila predviđanja kako bi brojka mogla biti peteroznamenkasta – 10.000 'Vatrenih' na tribinama te Dalićevih jedanaest na terenu.

Među tisućama hrvatskih navijača bila je i obitelj Bjelopera iz Dubrovnika. Skup im je bio avion za njih petero, te su sjeli u auto i krenuli. Prvo do Rijeke, prespavali, zatim Nürnberg. Oduševljeni su bili kako se Hrvatska borila protiv Škotske usred Glasgowa.

- Tad smo rekli – idemo u Kopenhagen, i evo nas – istaknuo je Teo Bjelopera. Sa suprugom Miom doveli su na utakmicu svoje troje djece – Nikolu, Ivana i Luciju.