INTERVJU

U BORBI PROTIV SMRTNE KAZNE PAPA JE NAŠ NAJVEĆI SAVEZNIK Razgovor s Dr. Ivanom Šimonovićem koji je pred nekoliko dana posjetio papu Franju

Ivan Šimonović s papom Franjom

Papa Franjo je decidirano protiv smrtne kazne, i to je potvrdio na našem ovotjednom sastanku. Još je važnije to što će, vjerujem, nova politika Vatikana pod Franjinim vodstvom utjecati na neke druge države da odluče ukinuti smrtnu kaznu”, priča bivši hrvatski ministar pravosuđa dr. Ivan Šimonović i aktualni član Međunarodnog povjerenstva protiv smrtne kazne. Nakon što mu je istekao mandat pomoćnika glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Šimonović se snažno angažirao u akciji za ukidanje smrtne kazne i posljednjih godina održao je niz sastanaka u zemljama u kojima su egzekucije još uvijek legalne. Iako se situacija sporo mijenja, uvjeren je kako su prošlotjedni događaji nagovještaj važnih promjena.

Što se događalo na sastanku s Papom?

- Kod Pape Franje sam, s još par kolega iz Međunarodnog povjerenstva protiv smrtne kazne, imao audijenciju u ponedjeljak, na sam njegov 82. rođendan, da bismo razgovarali kako surađivati na ukidanju smrtne kazne širom svijeta. Franjo je, naime, u kolovozu ove godine promijenio katekizam Katoličke crkve tako da je smrtnu kaznu proglasio neprihvatljivom u svim slučajevima. Činjenica da smo se sreli baš na Papin rođendan, učinila je razgovor dodatno prisnim i opuštenim. Pored djelovanja na ukidanje smrtne kazne u pretežito katoličkim zemljama, Papa je najavio i pokretanje ovog pitanja u sklopu međureligijskog dijaloga. Uostalom, kasno navečer na sam dan audijencije, u New Yorku se u Općoj skupštini UN-a glasovalo o rezoluciji o obustavi izvršavanja smrtne kazne s ciljem njezina konačnog ukidanja. O ovoj rezoluciji glasuje se svake dvije godine, a ove godine podržalo ju je najviše država ikad: 121, 35 je bilo protiv, a 32 suzdržanih. Na to je svakako utjecao Papin stav, ali i napori EU, mnogih država te niza drugih organizacija koje se zalažu za ukidanje smrtne kazne, uključujući i moju. U razgovoru s Papom obostrano je izražena i zabrinutost i zbog porasta prikrivenih egzekucija: izvansudskog pogubljivanja ljudi od strane različitih eskadrona smrti te potreba da se tome stane na kraj.

Prilično je neuobičajeno da je papa Franjo na spomenUtom sastanku kritizirao svoje prethodnike jer nisu izrijekom bili protiv smrtne kazne?

- Katolička crkva se već dulje vremena postupno distancira od smrtne kazne. Vatikan ju je ukinuo još 1969. godine. I Ivan Pavao II. pozivao je na napuštanje smrtne kazne, ali promjena katekizma konačni je i definitivni korak. Takvim hrabrim potezom Franjo je razljutio mnoge iz konzervativnijih katoličkih krugova, baš kao i svojim tolerantnijim odnosom. S doktrinarne i konceptualne, sada težište prelazi na operativno djelovanje na ukidanju smrtne kazne. Papa je s najavio sustavno djelovanje u tom smjeru koje će svakako imati značajne praktične učinke.

Koja je vaša uloga u Povjerenstvu?

- Kao i ostali povjerenici, koristim iskustvo i autoritet da u razgovorima s državama u kojima još postoji smrtna kazna upozorim na činjenice koje govore u prilog njezina napuštanja. Primjerice, da se svugdje gdje smrtna kazna postoji zbog sudskih grešaka pogubljuju i nevini, da istraživanja pokazuju da nema dokaza da smrtna kazna sprečava najteže zločine učinkovitije nego duge vremenske kazne zatvora, i da se smrtna kazna svuda primjenjuje na diskriminatorni način, pri čemu najgore prolaze siromašni koji si ne mogu priuštiti dobru obranu.

Koliko ljudi se godišnje pogubi u svijetu?

- Ne znamo precizan broj jer su podaci o pogubljenima u nekim državama ne objavljuju, a u drugima se čak smatraju tajnom. Za 2017., službeno je potvrđeno 993 pogubljenja, od čega najviše, preko polovina, u Iranu, a potom u Saudijskoj Arabiji, Iraku i Pakistanu. U ove četiri države pogubljeno je 84% svih registriranih. Međutim, pretpostavlja se da je stvarno pogubljeno još barem 1500 osoba, posebno u Kini, Sjevernoj Koreji i nekim drugim državama. Ali, problem smrtne kazne je i tome što će država koja si uzima pravo oduzeti ljudski život, lakše odlučiti i na arbitrarno zatočavanje ili mučenje, i druga kršenja ljudskih prava, pravdajući to višim interesima. Jednostavno, korelacija između stupnja autoritarnosti države i zadržavanja smrtne kazne vrlo je visoka.

Prije dvije godine bili ste u Gvajani. Jeste li ih uspjeli uvjeriti da ukinu smrtnu kaznu?

- Još ne, ali mislim da je Gvajana blizu takve odluke, što bi bilo sjajno, jer onda bi cijela Južna Amerika bila slobodna od smrtne kazne. Na spomenutom ovotjednom glasovanju u Općoj skupštini UN-a o obustavi izvršavanja smrtne kazne promijenili su svoj glas od protiv u suzdržan, što je dobar znak.

Kako je bilo u Bjelorusiji i Koreji?

- Bjelorusija je pak jedina europska država koja i dalje izvršava smrtnu kaznu, u Rusiji vrijedi obustava izvršavanja, a Armenija i Azerbajdžan su je zadržale u ratnim uvjetima. Broj pogubljenja u Bjelorusiji nije velik: dva do tri godišnje, ali način izvršenja grubo vrijeđa ljudska prava. Egzekucija se najavi samo dan ranije, a obitelj o smaknuću saznaje tek nakon što je izvršeno, bez mogućnosti da se prije toga oproste. Posmrtni ostaci pokapaju se na nepoznatom mjestu, a sama je egzekucija vrlo brutalna: dvojica osuđenog obore na koljena, a treći mu puca u glavu. Bjelorusija plaća cijenu zbog zadržavanja smrtne kazne: obustava njezina izvršavanja pretpostavka je da postane članicom Vijeća Europe. Mislim da Bjelorusija nije daleko, ako već ne od ukidanja smrtne kazne, ono bar od privremene obustave njezina izvršavanja. Ustanovljen je parlamentarni odbor koji će predsjedniku Lukašenku predložiti kako dalje. Na poziv tog odbora boravio sam u Bjelorusiji te razgovarao s nizom državnih dužnosnika, a održao sam i par javnih predavanja njihovim sucima, tužiteljima, nastavnicima i studentima pravnih fakulteta. Za sada su Bjelorusiji i pravna struka i javno mnijenje većinski za smrtnu kaznu, ali intenzitet podrške se postupno topi. U Republici Koreji očekujem skoro ukidanje smrtne kazne. Premda je javno mnijenje većinski i dalje za, stvara se moćna koalicija protiv nje. Sam predsjednik je za ukidanje, a i neki inače konzervativni krugovi, uključujući bivšeg glavnog tajnika UN-a, Ban Ki-Moona. Ova će podrška, posebice među korejskim katolicima, dodatno narasti širenjem informacija o promjeni katekizma, a i slabljenje napetosti sa Sjevernom Korejom također stvara povoljno ozračje.

Što ćemo s Amerikom gdje su konzervativci potpuno preuzeli Vrhovni sud?

- Da su u SAD-u demokrati dobili predsjedničke izbore, a time i mogućnost imenovanja novih sudaca Vrhovnog suda, mislim da bi vjerojatno bila donesena odluka o protuustavnosti smrtne kazne. Ali i bez toga, Amerika se mijenja. Pogubljenja je sve manje, u 2017. 23, a 20 od 45 država već je ukinulo smrtnu kaznu.

Ima li istine u informacijama prema kojima Kina prodaje organe pogubljenika?

- O prodaji organa ne znam dovoljno, ali s obzirom na broj pogubljenja, odmicanje od smrtne kazne u Kini svakako je globalni prioritet. Neki pozitivni pomaci već su vidljivi: pretpostavlja se da je 2017. broj pogubljenja u Kini značajno pao, smanjen je broj djela kažnjivih smrtnom kaznom, aIi uvedene su bolje mogućnosti žalbe i provjere sudačkih odluka. S obzirom na utjecaj u regiji i globalno, odmicanje od smrtne kazne u Kini imalo bi veliki utjecaj na slične procese u Aziji i nekim afričkim državama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 02:00