U 94. godini života preminuo je hrvatski pravnik i političar Zvonimir Šeparović

Pravnik, sveučilišni profesor i bivši ministar Zvonimir Šeparović preminuo je u nedjelju u 94. godini. Rođen je u Blatu na Korčuli 14. rujna 1928., a nakon gimnazije koju je pohađao u Splitu i Dubrovniku, u Zagrebu je 1947. upisao Pravni fakultet. Nakon diplome, osam godina je radio u pravosuđu, od 1953. do 1961., a potom je postao asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Dvije je godine, od 1963. do 1965. boravio na Institutu Max Planck za kazneno i međunarodno pravo u Freiburgu, a doktorirao je 1966. na Pravnom fakultetu u Ljubljani s temom "Krivično-pravna zaštita sigurnosti saobraćaja". Na Pravnom fakultetu u Zagrebu bio je više od 30 godina, predavao je krivično pravo, a svojedobno je bio i dekan tog fakulteta. U drugoj polovici osamdesetih godina suprotstavljao se kontroverznom članku 133 Krivičnog zakona bivše Jugoslavije koji je omogućavao progon političkih neistomišljenika.

- Zvonimir Šeparović je uz ostalo, od 1989. do 1991. bio rektor Zagrebačkog sveučilišta, a bio je i član Vlade demokratskog jedinstva. U ključnom vremenu, uz predsjednika Franju Tuđmana i branitelje, Šeparović je značajno doprinio međunarodnom priznanju Republike Hrvatske - kazao je o Šeparoviću bivši ministar Mate Granić.

Šeparović je, inače, u dva navrata bio ministar - 1991. godine u Vladi Franje Gregurića postao je nestranački ministar vanjskih poslova, no oko nekih pitanja vanjske politike nije se slagao s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Naime, prvom hrvatskom predsjedniku bilo je jasno da do međunarodnog priznanja i pobjede u Domovinskom ratu može doći samo uz puno taktiziranja i kompromisa za što Zvonimir Šeparović ni tada, a ni kasnije nije imao sluha. Šeparović je na funkciji ministra pravosuđa bio od 15. travnja 1999. do 27. siječnja 2000, a pomoćnik mu je tada bio Ivan Turudić. U to vrijeme Šeparović je podnio hrvatsku tužbu protiv SR Jugoslavije za genocid pred Međunarodnim sudom u Haagu. Bio je i prvi stalni predstavnik Hrvatske pri Ujedinjenim narodima, a na tu funkciju imenovan je 1992. godine.

Šeparović je utemeljio Jugoslavensko viktimološko društvo, a nakon 1991. godine utemeljio je i Hrvatsko viktimološko (žrtvoslovno) društvo kojem je godinama bio i predsjednik. Neko vrijeme bio je član HDZ-a i Središnjeg odbora stranke, a poslije se učlanio u Hrast. No, tamo nije dugo ostao, nego se ubrzo ponovno vratio u HDZ.

Zvonimir Šeparović se 2000. godine kao nezavisni kandidirao na predsjedničkim izborima, ali je osvojio najmanji broj glasova. Svoje je birače tada pozvao da u drugom krugu glasaju za Dražena Budišu, ali tada je pobjedu odnio Stjepan Mesić. Nakon što je HDZ izgubio vlast, sve do kraja svog aktivnog bavljenja politikom, Šeparović je imao krajnje desne političke stavove, optužujući vladajuće hrvatske političare zbog popustljivosti prema Haškom sudu i međunarodnoj zajednici.

Zvonimir Šeparović je bio član brojnih međunarodnih organizacija, a objavio je niz znanstvenih radova i knjiga iz područja kaznenog prava, kriminologije, medicinskog prava, bioetike i viktimologije.