DAMIR KAJIN

‘Tuđman je bio u pravu, Istru je trebalo naseliti rumunjskim Hrvatima! S Milanovićem sam bančio, Plenković je maestralan‘

Moramo početi dodjeljivati ljudima parcele od 600 četvornih metara za kunu jer onaj tko izgradi kuću, taj ostaje, poručio je

Damir Kajin

 Dragan Matic/Cropix

Bivši saborski zastupnik Damir Kajin, danas gradonačelnika Buzeta, bivši je IDS-ovac koji je na političkoj sceni prisutan od početka 90-ih. U Sabor je prvi put ušao 1995., a ostat će poznat kao jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika. Političku karijeru nakon poraza na parlamentarnim izborima 2015. privremeno je umirovio, no vratio se kao nezavisni kandidat prošle godine i pobijedio na lokalnim izborima.

U velikom razgovoru za Novi list iznio je niz zanimljivih detalja o odnosima s bivšim kolegama u Saboru, Franji Tuđmanu, demografskom padu...

Govorio je o demografskoj katastrofi u Hrvatskoj i ispričao što se po tom pitanju čini u Buzetu.

- U Buzetu svako dijete u vrtiću pratimo s 300 eura, ako gledamo ekonomsku cijenu vrtića od 2.900 kuna, od čega roditelji plaćaju 570 kuna. Buzet participira s 500 eura korisnicima u domovima umirovljenika. Mnogi koji napuštaju Hrvatsku nikada neće u Irskoj ili Engleskoj steći što ovdje posjeduju. Nama iz Buzeta na prste jedne ruke otišlo je ljudi u Irsku, Njemačku, pa i u Italiju. Naš problem je što nam se ne vraćaju nakon studija mladi Buzećani koje školujemo, ali barem ostaju u Hrvatskoj. Nezaposlenih nemamo. Imamo sjajne institucije, dobre škole, vrtić, Dom umirovljenika. Imamo najniže cijene svih usluga u Istri. Moramo početi dodjeljivati ljudima parcele od 600 četvornih metara za kunu jer onaj tko izgradi kuću, taj ostaje, pohvalio se.

- Mi u Buzetu bez 250 radnika iz Uzbekistana, Ukrajine ili Filipina, koji godinama kod nas rade, ne možemo opstati. Infrastruktura naših sela je bolja nego ovih uz granicu u Sloveniji, ali ako se ne budu isplaćivale realne plaće, dogodit će se da gradovi neće moći financirati ovaj 'nadstandard'. S jedne strane sustav je nakaradan, defetizam koji šire mediji nije prirodan, a i mi kao roditelji snosimo odgovornost. Postali smo komotni. Djeca koštaju, ali u starosti shvatiš da je to bila najbolja 'investicija'. Prebacivati lopticu s jednih na druge nema smisla. Moramo otvoriti i granice. Moramo biti manje ksenofobični. Jasno, moramo biti protiv toga da se ulazi bez vize, ali i svjesni da bez obzira na to što u Beču prve razrede pohađa 50 posto djece stranaca, od desete godine svi će oni biti - Austrijanci, poručio je.

Komentirao je činjenicu da je i u Istri došlo do pada stanovnika, pa se dotaknuo i slučaja tenisača Novaka Đokovića.

- Istra je dio Hrvatske, nije otok. Nepotizma u Istri je bilo i bit će. Bilo je korupcije i bit će. Najmanje je bilo u Buzetu. Pretvaranja javnog u privatno, bilo je i bit će, ali to nije temeljni razlog našeg demografskog trenutka. Mi smo ti koji biramo, želimo li jedno, dvoje ili troje djece. Opredjeljujemo se za jedno ili dvoje, a ne kao naše none. Ja znam zašto. Svi znaju zašto, ali ako kažeš istinu, imat ćeš problem. Ja koji sam bio veliki fan Đokovića, za kojeg mi je u jednu ruku krivo da nije osvojio još ne jedan, već deset Grand Slam turnira, u drugu ruku mi je drago da su ga poslali doma, jer u protestantskom svijetu nema foliranja, muljanja, laganja. Balkan je međutim Balkan. Na tom slučaju shvatio sam razliku između Srba i nas Hrvata. Njima su za sve krivi neki drugi jer 'celi svet je protiv Srbije', a za nas su krivi ovi naši.

Komentirajući demografsko izumiranje na Ćićariji, spomenuo je Tuđmanovu ideju.

- Ćićarija, to je raj. Lanišće danas broji 270 ljudi. Oni su općina. Sjećam se početka 90-tih kada je Tuđman govorio da bi Istru trebalo naseliti rumunjskim Hrvatima. Prvi sam bio protiv. Tada je na Krasu bilo još 800 ili 900 Ćića. Danas ih je 270. Da je tada pristiglo tih tisuću Rumunja, ako ne danas, za desetak godina svi bi bili Ćići, Istrijani. Ćićariji može pomoći Schengen, euro, ali cijeli prostor treba staviti u funkciju kapitala jer onaj tko je spreman investirati, pobrinut će se i za ljude. Ali, tu moramo otvoriti i priču o zaštiti prirode. Ne mogu ljudi biti taoci tih mjera, rekao je.

Damir Kajin ispričao je da je u dobrim odnosima s nizom istaknutih imena političke scene.

- Dvadeset sam godina bio u parlamentu, ostao sam u korektnim odnosima sa svima jer u svemu treba imati mjeru. Jednom prilikom su me Šeks i njegov tjelohranitelj spasili. Bilo je takvo vrijeme. Račanu sam nosio liste, s (Josipom) Manolićem sam na ti, sa (Stjepanom) Mesićem, s Kolindom (Grabar-Kitarović) se svako malo čujem. S (Zoranom) Milanovićem sam bančio i svađao se, (Zlatko) Mateša je ne meni, već jednoj buzetskoj firmi 2021. silno pomogao, a da možda ne zna da je to učinio, s (Jadrankom) Kosor sam se čuo prije sedam dana, ispričao je.

Ponovno je pohvalno govorio o premijeru Andreju Plenkoviću.

- Plenkovića hvalim za fer odnos prema Buzetu, Butkovića da ne spominjem, pa Marića… Rekao sam da su moja i suradnja Grada Buzeta s Vladom Andreja Plenkovića fantastične. No moram se ispraviti, oni su maestralni. Po mojem mišljenju je pojam maestralno stepenicu iznad fantastično. Ali jednu stvar morate znati, da suradnja nije takva, Buzet bi imao ozbiljnih problema. Od gospodarstva nadalje, rekao je.

Govorio je i o nekadašnjem političkom partneru Ivanu Jakovčiću, bivšem predsjedniku IDS-a.

- Negdje oko 2000., želeći dizati IDS u koji sam iskreno vjerovao, rekao sam da je on najveći istarski političar nakon Joakima Rakovca. I doista bih to i ponovio, za vrijeme koje sam spominjao, ali je i sukrivac ovog što se IDS-u dogodilo. Način na koji se reagiralo kada je riječ o nepotizmu ili bogaćenju, politici 'lako ćemo', 'mi i nitko drugi', zakupljivanju medija, koštalo je IDS, a vidjet će se hoće li koštati i Istru. IDS je neponovljiva istarska priča. Lijepa priča. Ne daj bože da se IDS nije dogodio Istri 1990-ih. Jakovčić i ja smo se u zadnjih 7-8 godina vidjeli na benzinskoj pumpi u Rogovićima, a drugi put prošle godine na Dan županije u Pazinu. Prvi put mi je u prolazu dobacio, 'vidi za što je trebalo živjeti', i pokazao na unuka, drugi put dali smo si ruku, ali razgovarali smo ne dulje od 5 sekundi. Ne, ne bih imao problem i dulje razgovarati, ali to neka bude to, rekao je za Novi list.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 16:33