Povod za razgovor s Tomislavom Sokolom, zastupnikom HDZ-a u Europskom parlamentu, bilo je donošenje takozvanog Made in Europe zakona, zbog kojeg je Peking već zaprijetio Bruxellesu.
Naime, Sokol je izabran za izvjestitelja Europske pučke stranke o procesu izrade tog strateškog zakona koji bi trebao imati velike posljedice kada je riječ o trgovinskim odnosima između zemalja EU i Kine s jedne te EU i SAD-a s druge strane.
U razgovoru za Jutarnji list HDZ-ov eurozastupnik otvoreno se založio za stvaranje hrvatskog entiteta u BiH te je pojasnio u čemu se po tom pitanju razlikuje od predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića.
HDZ-ov europarlamentarac otvoreno je progovorio i o pritiscima zbog kojih je njegova supruga Ana Župić Sokol nedavno odustala od kandidature za čelnicu zagrebačke organizacije Zajednice žena HDZ-a - i to dan uoči samih izbora!
Nalogodavce te unutarstranačke operacije nije imenovao, ali je dao naslutiti da se radi o dužnosnicima HDZ-a koji u stranci figuriraju kao Plenkovićevi ljudi.
EU zaoštrava prema Kini, od 1. srpnja na snagu stupa takozvana anti-Temu carina - na svaku malu pošiljku koja ulazi u EU naplatit će se tri eura po stavci, a Europska komisija priprema i ‘Made in Europe‘ zakon. Podržavate li zaoštravanje odnosa s Pekingom?
- Podržavam jačanje europske strateške autonomije i neovisnosti, kako u odnosu s Kinom, tako i prema drugima. Kina jest najistaknutije pitanje zbog velikog trgovinskog deficita EU i zato što su europske zemlje u velikoj mjeri ovisne o uvozu strateški bitnih proizvoda iz Kine. Ali i Donald Trump, s druge strane, pokušava Europu učiniti ovisnom o SAD-u. Pogotovo se to vidi u proizvodnji lijekova. Trump je s velikim farmaceutskim kompanijama sklopio dogovor da one u SAD investiraju više od 500 milijardi dolara u idućih nekoliko godina. Ako se te investicije realiziraju, to će značiti da Europa postaje ovisna o uvozu inovativnih lijekova. Nalazimo se usred globalnog preslagivanja, međunarodni poredak utemeljen na pravilima je mrtav - ako je ikada i postojao - i gola sila sada odlučuje praktički o svemu.
Europa se mora pozicionirati i biti neovisna u strateškim sektorima poput energetike, proizvodnje oružja, lijekova i hrane. Tu ne smijemo raditi kompromise. Cilj je jačanje vlastite industrije, proizvodnih i energetskih kapaciteta te smanjenje ovisnosti o uvozu. Ovisnost o ruskim energentima ne smijemo zamijeniti ovisnošću o arapskim zaljevskim državama ili bilo kome drugome. Nismo, dakle, usmjereni protiv bilo koje države, nego trebamo težiti što većoj neovisnosti, jer svatko gleda samo svoje interese. Da se ne ponovi greška kakvu je, recimo, Njemačka svojevremeno učinila kada je zatvorila nuklearne elektrane i vezala se uz ruske energente. To su promašaji koje Europa više ne smije raditi.
Kao izvjestitelj Europske pučke stranke za Zakon o ubrzanju industrije (IAA), možete li našim čitateljima približiti najvažnije ciljeve i posljedice donošenja tog "Made in Europe" zakona?
- Ovaj je zakon već izazvao burne reakcije iz Pekinga jer EU konačno nedvosmisleno štiti svoj industrijski interes. Raditi kao izvjestitelj najveće političke grupacije u EU na ovakvom zakonu velika je stvar i važno je da i jedan Hrvat bude uključen u taj proces. Mi često zaboravljamo da, čak i ako sami sebe ne smatramo industrijskom silom, preko poluga u Bruxellesu itekako možemo utjecati. Ovdje je ideja da se kod velikih investicija koje se financiraju novcem iz europskog ili državnog proračuna isključe tvrtke iz onih država s kojima EU nije sklopila posebne sporazume.
Drugim riječima, EU će kroz sklapanje posebnih sporazuma odlučiti koje će države pustiti na svoje tržište kroz javnu nabavu za strateške industrije. To nam daje veću političku i diplomatsku moć na globalnoj pozornici. Još jedan novitet je uvođenje ograničenja za investitore iz trećih zemalja - poput Kine - u strateškim sektorima kao što su proizvodnja baterija, električnih automobila ili obrada kritičnih sirovina. EU će moći tražiti od takvih investitora da podijele svoj know-how s Europom, da moraju zaposliti najmanje pola europskih radnika i tako dalje. Dakle, ako investiraju u strateške sektore u EU, oni će Europi morati ostaviti know-how i zapošljavati naše ljude, a ne da dođu u EU sa svojom tehnologijom i svojim radnicima, te da Europa nikakve koristi od njih nema jednom kada završe posao.
U Europskom parlamentu zalažete se za jaču suradnju pučana s desnijim strankama. Vrijedi li isto i u kontekstu domaće politike, s kojim bi strankama HDZ trebao bliže surađivati, a možda i koalirati na idućim izborima?
- U prošlom mandatu Europska pučka stranka (EPP) nije imala puno izbora jer su lijeve političke opcije imale većinu u Parlamentu. Dakle, mi smo morali surađivati sa socijalistima jer, da nismo, oni bi mogli formirati većinu bez nas i izbaciti nas iz svih procesa odlučivanja o važnim temama. Pa bi, primjerice, njihove konačne odluke vezane uz zelenu politiku bile još gore nego što su sada, jer smo ih mi iz EPP-a ipak uspjeli donekle iskontrolirati. Sada smo u situaciji da EPP može formirati većinu s obje strane spektra, što nam omogućava pregovore sa svima o stvarima koje su nama važne, kao što su deportacija ilegalnih migranata, bolja zaštita vanjskih granica i jačanje europskog gospodarstva. Napokon smo se opametili i vodimo strožu migracijsku politiku. Klatno se općenito pomiče udesno, raspršile su se ranije iluzije vezane uz nekontrolirane migracije, i u tom smislu mislim da će EPP sve više surađivati s desnicom. I to ne treba biti tabu.
Glavni je uzrok toga to što je današnja identitetska ljevica u većini stvari otišla u ekstremizam i destrukciju temelja zapadne civilizacije. Danas biti desno u EU u pravilu znači zalagati se za zdrav razum i očuvanje civilizirane kršćanske Europe. Što se tiče Hrvatske, koalicija s Domovinskim pokretom dobro funkcionira i doprinijela je promjeni općeg raspoloženja u društvu. Atmosfera je danas takva da se normalni ljudi više ne osjećaju dužnima ispričavati zato što su desne, konzervativne i demokršćanske političke orijentacije. U tom je smislu Thompsonov koncert lani na Hipodromu bio važna prijelomnica, a upravo je ovakva vladajuća koalicija omogućila takvu društvenu promjenu. Zato je razumni savez HDZ-a s desnicom na državotvornim principima izrazito važan. Sve donedavno ljevičari su se ponašali kao društveni arbitri koji su određivali što se u javnosti smije govoriti i raditi. E, pa toga više nema!
Kao zastupnik u Europskom parlamentu puno se bavite i zemljama u regiji. Podržavate li ideju da Bruxelles suspendira financijsku pomoć Srbiji te bi li Unija trebala preispitati svoju politiku prema Crnoj Gori?
- Na to sam više puta upozoravao. Sredstva za Srbiju trebalo je davno suspendirati. Europska komisija napravila je grešku u politici prema Srbiji, a Europski parlament tu je puno bolji, oštriji i konkretniji. Komisija je bila previše popustljiva prema Vučiću, ali i prema Srbiji kao takvoj. Kako ja to vidim, problem nisu samo Vučić i njegov režim, jer srpsko društvo i politička scena nikad nisu prošli katarzu. Nisu se odrekli velikosrpstva i ostali su glavni izvoznik nestabilnosti u cijeloj jugoistočnoj Europi. Tko god bi potencijalno zamijenio Vučića, radio bi slično ili isto. Suspenzija svih izvora financijske pomoći iz svih europskih fondova prvi je korak, a kasnije se može razmišljati i o dodatnim mjerama. Jedna od njih su sankcije, jer Srbija je ovisna o trgovinskoj razmjeni s EU-om.
Što se Crne Gore tiče, tamo je problem što su velikosrpske političke opcije dio vlasti - i to vlasti koja sebe pokušava prikazati proeuropskom. Donedavno smo mislili da su jedini problem velikosrbi i SPC, a ne premijer Spajić, ali po recentnim događajima - recimo, donošenju novih zakona vezanih uz sigurnosni sektor - vidimo da je možda obrnuto. Dakle, da Spajić ne kontrolira velikosrbe poput Mandića i Bečića - koji su u Hrvatskoj proglašeni personae non gratae - nego da oni kontroliraju njega u puno većoj mjeri nego se to dosad mislilo. S jedne strane, Hrvatska treba inzistirati na rješavanju bilateralnih pitanja, s time da neka od njih - poput nestalih i stradalih - ne treba tretirati bilateralnima, već pitanjima temeljnih europskih vrijednosti. Također, treba postaviti pitanje kako Crna Gora uopće može ući u EU s prosrpskim i proruskim snagama u vladi? Jer kada Crna Gora jednom uđe u EU, vrlo je vjerojatno da će se ponašanje velikosrpskih snaga - koje sada glume Europejce - promijeniti. Hrvatskoj je u interesu da Crna Gora uđe u EU, ali ne Crna Gora koja je samo drugo oko velikosrpske glave. Kroz pristupni proces treba jačati procrnogorske snage u toj zemlji.
Otvoreno se zalažete i za stvaranje trećeg entiteta u BiH. Predsjednik Vlade nešto je rezerviraniji, pa je nedavno, nakon što je na zagrebačkom TradFestu predstavljena karta trećeg entiteta, novinarima poručio kako Hrvatska s BiH ima pametnijih i važnijih tema od trećeg entiteta. Može kratak komentar?
- Problem BiH je to što imamo tri naroda s tri potpuno suprotne vizije BiH. Imamo Srbe koji gledaju kako da se, ako je ikako moguće, osamostale uz pomoć Rusije. Imamo Bošnjake-muslimane koji žele unitarnu državu jer su ih sve njihove glavne političke opcije zaluđivale da je to moguće. I imamo Hrvate kojima je u interesu opstanak BiH, ali koji u toj zemlji žele biti ravnopravni narod. Pritom su Hrvati jedini istinski proeuropski i prozapadni faktor. Što se rješenja tiče, minimum minimuma je pitanje izbornog zakona, odnosno promjena načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Dio problema riješen je odlukama visokog predstavnika Schmidta kad je onemogućio da se Hrvate izbaci iz izvršne vlasti, ali način izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH i dalje nije riješen, jer Bošnjaci-muslimani i dalje žele birati, točnije nametati, drugom narodu njegova predstavnika. Ako politika sarajevske čaršije nastavi biti ovako tvrdoglava kao što je dosad bila, onda je očito da se unutar postojećeg okvira ne može riješiti pitanje jednakopravnosti Hrvata, pa treba mijenjati okvir.
Jedna od tih promjena svakako može biti i federalna jedinica u kojoj bi Hrvati imali većinu. O tome će se voditi razgovori, ali odluku će donijeti Hrvati u BiH putem svojih legitimnih predstavnika. Uostalom, ideju entiteta kao takvih legitimirala je međunarodna zajednica jer - ako pogledate sve dosadašnje planove - svi su oni uključivali administrativnu podjelu BiH po etničkom ključu. Stvaranje teritorijalne jedinice s hrvatskom većinom stabiliziralo bi BiH jer bi Hrvati dobili ono što preostala dva naroda de facto već imaju. Razumijem da predsjednik Vlade ima i tekuća pitanja koja mora rješavati sa susjedima i da suradnja u obostranoj koristi neće čekati rasplitanje ustavnog "gordijskog čvora" u BiH, ali ni to ključno strateško pitanje ne treba gurati pod tepih niti se postavljati kao da je nacionalno pitanje danas nadiđeno ili drugorazredno.
Vaša se supruga Ana Župić Sokol prije par mjeseci natjecala za novu čelnicu zagrebačke organizacije Zajednice žena HDZ-a. Prikupila je dovoljan broj potpisa, predala kandidaturu, a onda od te kandidature odustala dan uoči izbora. Tko je izvršio pritisak na vašu suprugu?
- Pojedinci iz Gradskog odbora zagrebačkog HDZ-a mislili su da čine dobro stranci tako što pokušavaju onemogućiti pluralizam i svesti demokratske izbore na aklamaciju. Ne mislim da je to put kojim HDZ treba ići, neovisno radi li se o mojoj supruzi ili bilo kome drugome. HDZ ima sjajnih ljudi, a stranka može dugoročno prosperirati samo ako njima, kao i onima koji dolaze u novoj generaciji, daje priliku da pokažu koliko znaju i mogu. Negativna selekcija to neće omogućiti i naći ćemo se na pragu kadrovske devastacije od koje se teško oporaviti. Pogledajte samo SDP! Moja je supruga prikupila potpise i tako pokazala da ima potporu, a kandidaturu je povukla jer žene unutar zajednice nije htjela dovoditi u nelagodnu situaciju kad je već stvorena loša atmosfera oko tih izbora.
Nećete imenovati te ljude, ali možete li nam reći barem figuriraju li oni u stranci kao Plenkovićevi ljudi u zagrebačkom HDZ-u?
- To su ljudi na nekim od čelnih pozicija, dakle nisu obični članovi HDZ-a. Jesu li oni pritiske radili za svoj račun ili su možda mislili da će se tako nekome dodvoriti, ja to ne mogu znati niti bih spekulirao.
