Tomislav Debeljak: ‘Večer prije dolaska u Split prijetili su mi smrću. Dočekalo me 10 ljudi u crnom...‘

Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave DIV grupe, gostovao je u HRT-ovoj emisiji "U svom filmu".

Već prvog dana razornog potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji na to područje poslao je strojeve uz pomoć kojih su se iz ruševina izvlačile žrtve. Kaže da nije jedini poduzetnik koji je reagirao u tako teškom trenutku. Pomagao je i novčano, ali nije želio novinarima davati izjave o tome.

- To vam je kao da neki medicinski djelatnik pomaže unesrećenome, a nakon toga daje izjave. Glavna stvar bila je pomoći ljudima. Trebao sam ići u Glinu i skrenuo sam u Majske Poljane dati obiteljima poginulih neku utjehu. Možda je najlakše pomoći na licu mjesta s nekim novcima, kazao je.

Prije osam godina Debeljak je preuzeo splitsko brodogradilište, Brodosplit. U to vrijeme situacija je ondje bila prilično naelektrizirana. Prisjeća se da su ga nazvali večer prije dolaska u Split i zaprijetili mu da će ga ubiti.

- Kada sam se spuštao niz stube, ondje je bilo 10 ljudi u crnom. Rekao sam im: "Bok dečki, kako je, šta ima?", pa su se malo zbunili. Ne bi me ubili. To je način zastrašivanja. Sve je to normalno u Hrvata. U Kninu kada sam preuzeo tvornicu, bilo je 16, rekao bih neradnika, koji su bili u štrajku. To je čisto isprobavanje. Kao što dijete isprobava roditelje, što i kako može, tako je isto bilo i u ovom preuzimanju. Nikada nije bilo upitno hoćemo li mi uspjeti, već samo koliko će nam vremena trebati da ljudi shvate dobru namjeru, kazao je.

Debeljak je vlasnik tvornice vijaka u Samoboru, Kninu, škvera, a ima i nekoliko tvornica u Srbiji s oko 400 zaposlenih. Pet puta su ondje proglašeni kao najbolja privatizacija, a nacionalnih zapreka, kako kaže, nikada nisu imali.

Bratova smrt

Na pitanje o tome čemu zahvaljuje upornost u ostvarivanju ciljeva Debeljak je rekao da o tome nije javno govorio.

- Vjerojatno je to genetski. Brat mi je poginuo 1989. godine. Bio je najbolji harmonikaš u cijelom svijetu vjerojatno. S 18 godina napravio je program za Grafički zavod Hrvatske i nakon toga otišao na ljetovanje gdje je poginuo s automobilom. Uvijek je bio najbolji, imao ciljeve i ništa mu nije bila prepreka. Tako da je možda on bio moj uzor. Nakon svega što sam prošao, apsolutno ništa nije neizvedivo. Nema zida koji se ne može probiti, kazao je Debeljak.

- Od oca sam naučio na rad i upornost. Kao što je nekome danas playstation, tako je meni bila očeva radionica. Druga je stvar što je on vjerojatno bio predobar. I mi smo kao DIV grupa uvijek predobri. Izlazimo ususret kupcima. Ako si takav, onda možeš rasti. Inače, ako samo gledaš na sebe, onda nikad nećeš moći rasti niti imati takav porast, kakav mi imamo. To su dvije stvari koje sam naučio od njega.

Naglašava da u svom poslu živi od kupaca. Ako nisi dobar prema kupcu, onda ne možeš nalaziti nove kupce, kazao je i dodaje da "prvo trebaš vidjeti imate li zajednički interes. Ako imate, onda je najbolje da je druga strana malo zadovoljnija nego ti. Tada mirno spavaš, ali ne previše. Nakon toga ide porast".

Birokracija danas veća nego u komunizmu

Govoreći o tome kako je samoborsko područje dugo znano po velikom broju obrtnika i poduzetnika, Debeljak je rekao da svugdje u svijetu postoje regije poznate po nečemu. Samobor je bio turističko, ugostiteljsko mjesto grada Zagreba, pa je tako bilo i poduzetnika. Vjerojatno je Samobor bio mnogo jači u poduzetništvu od ostalih gradova, ali sada u Hrvatskoj nema nekih prevelikih razlika.

- Ondje vlada jedna zdrava poduzetnička klima. Čak i u komunističko vrijeme, mom ocu je bila jedna baš poduzetnička klima svih organa. Današnja birokracija je mnogo veća, nego što je onda bila u Samoboru, kazao je.

Debeljaku je pak u radu, od samoga početka do danas, veliki izazov više predstavljala poduzetnička klima u Hrvatskoj, nego što je bilo izazova tehničke i komercijalne prirode.

- Najgora stvar u Hrvatskoj je kada gradite, a onda imate jednu vojsku ili hrvatske jali ili birokracije koja vas konstantno štopa i podmeće vam klipove. Prošla su vremena kada su se privatizirale tvrtke zbog nekakvih krađa. Ovo je jedna nova Hrvatska, kazao je.

Objasnio je odnos državnih jamstava i brodogradilišta te tko u tom odnosu profitira, a tko gubi.

- Država profitira direktno na jamstvu. Zbog zapošljavanja ljudi i izvoza zarada je još daleko veća. Različiti lobiji utjecali su na nekakve odluke da bi se jamstvo donijelo, a nije bilo u skladu s pravilima. Znači, zamaglilo bi se da Uljanik dobro stoji, da bi se izglasalo nekakvo jamstvo, a u biti je bio nekih par milijardi kuna kapital u minusu. Kad je došlo do nekakvog problema onda niti jedna vlada nije htjela biti ta koja će srušiti nešto ili postaviti na noge, nego je problem stavila ispod tepiha, do druge vlade. To nije bilo dobro. Što se tiče Brodosplita i današnjeg izdavanja jamstva, to je apsolutno komercijalna stvar. Država na tome zarađuje, kao što zarađuje u svim ostalim zemljama, kazao je.

Govoreći o poslovanju u vrijeme koronakrize rekao je da su imali "ugovor otprije i veoma dobru godinu".

- Usudio bih se reći da je u prošloj godini, ono što nam je država pokrila, otprilike ono koliko smo imali i gubitke zbog same korone. Tako je to u našem slučaju jako dobro odrađeno. No pomaknut će se narudžbe za buduće projekte. Mi smo zato išli u razvoj istraživanja. Imamo i dva ugovora, koja nisu javna zbog odredbi o tajnosti. Ono što se mora posebno paziti je to da je korona resetirala sve gospodarstvo. Svi kojima nedostaje određeni broj mjeseci prometa "pali su na koljena". Ako naša zemlja ne odluči pomoći jednakom mjerom kao i Njemačka, onda će njemački konkurent biti mnogo jači nego što je bio prije krize, kazao je.

Brane za Veneciju

- Imamo 22 mlrd. eura iz EU. Svaka čast Vladi na tom iznosu. A sad hoće li to biti dobro usmjereno, da ojačamo sebe, ili će biti usmjereno na nešto što ne bi trebalo biti? Mislim da se definitivno taj novac treba upotrijebiti na jačanje hrvatskoga gospodarstva. Automatski s time ide i standard radnika. Mislim da bi se nakon te 22 mlrd. standard hrvatskog radnika trebao u plaći povećati barem 30-ak posto, naglasio je.

Brodosplit je osim brodova gradio i složene čelične konstrukcije, odnosno branu za zaštitu Venecije od poplave od mora.

- Nismo mi radili cijeli projekt, nego samo čelična vrata. Ona su dosta zanimljiva i specifična. Radili smo ih bez strojne obrade. Nijedna vrata nismo fulali tako da ih nismo trebali popravljati. Mene ni u jednom trenutku nije bilo strah da nećemo nešto uspjeti napraviti. Doista smo briljirali. Napravili smo ih šest mjeseci prije roka. Posao smo dobili na natječaju, gdje smo bili otprilike 10-18 posto jeftiniji od drugih. I još uz to smo dobro zaradili, kazao je Debeljak.

Rekao je i da mu je politika u poslovanju porast od 42% godišnje. - U Brodosplitu smo rasli oko 20-30 posto, mada mislim da će ove godine biti i 42% u samom Brodosplitu, rekao je, a potom govorio i o planiranom uvođenju najjačih gantry dizalica na sva tri navoza te potrebi izgradnje suhog doka.

- Mi smo spremni mnogo više sami uložiti ove godine. Definitivno se možemo mnogo proširiti, možda i više od tri puta, rekao je i dodao da je za dizalice potrebno oko 200-300 milijuna kuna, a da je suhi dok isto slična investicija.

Sva zarada u nove kravice

Od oca sam naučio da sve što se zaradi, ide u nove kravice. Tako je meni tata govorio.

- Uvijek moraš štedjeti i ulagati dalje tako da je život na nekom nivou. Kao što je mene otac učio, tako i ja učim svoju djecu. Nama je u stanu od 60 kvadrata bilo mnogo ljepše nego kada smo se preselili u kuću. Imamo neki skromni život. Imamo i jahtu, ali nikad nismo bili na ljetovanju na toj jahti. Jednostavno nismo naučeni na takve stvari. Ako želiš raditi i povećavati za 42%, moraš ulagati dalje, napomenuo je.

Debeljak u Brodosplitu ima interne demografske mjere. Za svako novorođeno dijete jednokratno isplaćuje 5000 kuna, ali postoje i posebni dodaci tijekom svih godina odrastanja i školovanja za svako dijete. Kazao je da su te mjere "urodile plodom" i da je 20% više potomaka nego što je radnika.

Tomislav Debeljak je i otac devetero djece. Kaže da se za taj dio života najviše i to uspješno brine njegova supruga Danijela.

- Ona kao da se natječe sa mnom. Ona je najbolja u svom dijelu, a ja u poslovnom dijelu. Ona bez kućne pomoćnice sve sama odrađuje. Stvarno je posebna žena, kaže.

Smatra da je djeci jako bitno biti dobar primjer.

- Učenje je jedno, a najveće učenje je biti primjer djetetu. Što se tiče učenja, ja sam taj koji smatra da tu ne mora biti neka vojnička diktatura. Svi smo zajedno kao prijatelji, kazao je. Spomenuo je i da mu djeca imaju ne samo lokalne uspjehe nego i državne. Među najboljima su, čak i najbolji neki, u flauti, gitari, nogometu i ostalim aktivnostima.

Smatra da će se DIV grupa dalje razvijati kroz njegov naraštaj. U idućih pet godina ne planira širiti obitelj, a sebe vidi "u dubokoj šljaci u DIV grupi Brodosplita u razvijanju i investiranju". Hobija posebnog nema, jer kako kaže, njegov je hobi posao.

Osim toga Debeljak je u HRT-ovoj emisiji "U svom filmu" otkrio da planira oboriti Guinnessov rekord - jet skijem želi prijeći Atlantik. Kaže kako to možda izgleda komplicirano, ali razuvjerava i tvrdi da nije.