13. ŠEF DORH-A

Tko su kandidati za glavnog državnog odvjetnika? Wagner ima impozantnu imovinsku karticu, a Kalabrić je favorit iz sjene

Kandidati za državnog tužitelja Ivan Turudić, Nikša Wagner, Emilijo Kalabrić i Mladen Dragičević

Mladen Dragičević, Emilijo Kalabrić, Nikša Wagner i Ivan Turudić

 Cropix/

Državno odvjetničko vijeće (DOV) u petak je i službeno potvrdilo - na natječaj za glavnog državnog odvjetnika javila su se četvorica kandidata: sudac VKS-a Ivan Turudić, zamjenik splitske županijske državne odvjetnice Nikša Wagner, zamjenik glavne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić i zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević. Evo kratkih prikaza njihovih dosadašnjih karijera.

Ivan Turudić (62) u posljednjih je petnaestak godina jedna od najvidljivijih figura hrvatskog pravosuđa. Očito je, međutim, da ga pozicija suca Visokog kaznenog suda, koju je preuzeo u siječnju 2021., ne zadovoljava. Već niz godina jasno pokazuje želju da zasjedne na sam vrh sudbene vlasti. Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ga je 2017. umalo kandidirala za predsjednika Vrhovnog suda, ali se pod pritiskom javnih propitivanja može li sudac s privatnim vezama s nizom osoba protiv kojih su pokrenute uskočke istrage i kazneni postupci zasjesti na čelo pravosuđa povukao, pa je predsjednica umjesto njega na tu dužnost predložila, a saborska većina izabrala suca Đuru Sessu.

image

Ivan Turudić

Darko Tomas/Cropix/Cropix

Snažniji utjecaj

Kao "utješnu nagradu", tadašnji HDZ-ov ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u ožujku 2019. imenovao je mimo zakonskih propisa Turudića sucem ovlaštenim za obavljanje poslova osnivanja novog Visokog kaznenog suda. Iako ga je tim imenovanjem Bošnjaković očito želio pogurati na mjesto prvog predsjednika toga suda, Državno sudbeno vijeće u ožujku 2021. na čelo prvog predsjednika VKS-a nije imenovalo njega, nego suca Željka Horvatovića. U većem dijelu javnosti to je shvaćeno kao poruka Turudiću da prestane jurišati na čelne pozicije u pravosuđu, pa je aktualna Turudićeva kandidatura na čelo DORH-a poprilično iznenađenje. Utoliko veće što Turudić nikad nije radio u sustavu DORH-a i zato što čelna osoba DORH-a s obzirom na hijerarhijsku narav tog sustava može puno snažnije utjecati na rad podređenih državnih odvjetnika nego predsjednik suda na rad sudaca koji su u svojem radu neovisni o predsjedniku.

Sudačku je karijeru Turudić započeo 1991., kada je imenovan sucem malog Općinskog suda u Virovitici, a ubrzo potom i njegovim predsjednikom. Ključni skok u karijeri napravio je 1998., kad je ga je Potrebičino Državno sudbeno vijeće imenovalo sucem Županijskog suda u Virovitici, ali je sudski mandat odmah stavio u mirovanje jer ga je stranka na vlasti gotovo istodobno imenovala na političku funkciju - na mjesto pomoćnika tadašnjeg ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića (današnjeg predsjednika Ustavnog suda). Kad je na trećesiječanjskim izborima 2000. HDZ izgubio vlast, Turudić je napustio Ministarstvo i vratio se sudačkoj profesiji, ali ne na mali Županijski sud Virovitici, gdje je 1998. bio imenovan, nego na Županijski sud u Zagrebu. Ispostavit će se, naime, da je imenovanje na virovitički Županijski sud bio tek manevar za Turudićevo lansiranje na prestižni Županijski sud u Zagrebu.

Već 2005., nakon povratka HDZ-a na vlast, bio je kandidat vrha HDZ-a za predsjednika zagrebačkog Županijskog suda, ali mu je planove zakratko pomrsila tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt (do 2011. predsjednike sudova imenovali su ministri pravosuđa). Odbila ga je imenovati na čelo suda, što je, prema njezinim tvrdnjama, razbjesnilo tadašnjeg premijera Sanadera, pa ju je smijenio s ministarske funkcije. Turudić je četiri godine poslije, 2009., imenovan predsjednikom uskočkog odjela Županijskog suda u Zagrebu, 2010. ga je HDZ-ov ministar imenovao vršiteljem dužnosti predsjednika suda, a od 2012. do kraja 2020. bio je predsjednik tog suda. Od 2009. do 2011. bio je i predsjednik Državnog sudbenog vijeća.

Kao predsjednik uskočkog odjela mogao je sam sebi dodjeljivati zvučne antikorupcijske predmete koji su mu osigurali reputaciju antikorupcijskog suca. Većina mu je medija i novinara sklona, a rijetkim novinarima koji bi se usudili kritički propitivati njegove poteze obraćao bi se uvredljivim nazivima i porukama.

Protiv novinara Novog lista Dražena Ciglenečkog, zbog komentara u kojem je problematizirao njegove, za suca neprimjerene političke javne komentare, podigao je dvije tužbe i izložio ga dvostrukom sudskom progonu - parničnom i kaznenom. U parnici je sud Turudiću dosudio 90.000 kuna odštete, a sam kazneni postupak riječki Općinski i Županijski sud razvlačili su više od sedam godina, pa je pao u zastaru.

Drugi kandidat, na glasu kao glavni kandidat iz "kuće" (DORH-a), Emilijo Kalabrić (60) već 27 godina radi u Državnom odvjetništvu, a nakon funkcija u šibenskim i zadarskim tužiteljstvima, od veljače prošle godine na dužnosti je zamjenika glavne državne odvjetnice i voditelj je Specijalizirane grupe za suzbijanje računalnog kriminaliteta u DORH-u.

Favorit iz sjene

Rođen u Brodarici pokraj Šibenika, a od 1993. do veljače 1995. radio je kao pravnik u Upravi za obranu Šibenika, a zatim kao savjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku. Dvije godine poslije imenovan je zamjenikom u šibenskom ODO-u, gdje ostaje deset godina, a u listopadu 2007. napredovao je u Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku.

image

Emilijo Kalabrić

Jure Miskovic/Cropix/Cropix

U studenome 2019. tadašnji glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić Kalabrića je imenovao vršiteljem dužnosti županijskog državnog odvjetnika u Zadru, a dva mjeseca nakon toga, u siječnju 2020., DOV ga je službeno imenovao zadarskim županijskim državnim odvjetnikom.

S te je pozicije prije godinu dana imenovan na sadašnju dužnost. Kalabrića se u nekim pravničkim i političkim krugovima spominjalo i kao favorita na ovom natječaju.

Nikša Wagner (58), sadašnji zamjenik splitske županijske odvjetnice, već se, prije četiri godine, natjecao za glavnog državnog odvjetnika, a ovo mu je druga kandidatura za tu poziciju. I prije nego što je DOV službeno objavio imena kandidata, Wagner je u javnosti iznosio svoj program rada koji se u najkraćem svodi na to da u DORH-u nisu problem zgrade i automobili, nego kadrovi.

Impozantna imovina

Diplomirao je 1989. na Pravnom fakultetu u Splitu s prosječnom ocjenom 4,2. Vježbenički je staž odradio u dubrovačkom tužiteljstvu, a 1991. se uključio u obranu Hrvatske i, osim borbenih, obavljao i zadaće djelatnog časnika, istražitelja u kriminalističkoj vojnoj policiji, 72. bojne Vojne policije i pri Upravi vojne policije MORH-a. Razvojačio se 1994., iste godine položio pravosudni ispit i zaposlio se u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, ali se 1997. preselio u Split, gdje je godinu poslije postao zamjenik općinskog državnog odvjetnika, a od siječnja 2002. je i općinski državni odvjetnik. Međutim, 1. listopada 2003. razriješen je odlukom tadašnjeg državnog odvjetnika Mladena Bajića zbog, kako tvrdi, nesuglasica oko kadrovskih pitanja.

image

Nikša Wagner

Vojko Basic/Cropix/Cropix

Za zamjenika splitskog županijskog državnog odvjetnika imenovan je 21. rujna 2009. i tu dužnost obavlja i danas. Radio je na predmetima gospodarskog kriminaliteta, posebno iz razdoblja pretvorbe i privatizacije, ali i na najtežim krvnim i seksualnim deliktima.

Wagnerova imovinska kartica među impozantnijim je imovinski karticama pravosudnih dužnosnika.

On i supruga, liječnica s privatnom praksom medicine rada, imaju čitav niz vrijednih nekretnina, stan od 100 četvornih metara u Splitu s vrtom, dva stana, od 83 i 48 četvornih metara, u Zagrebu, kuću za odmor u Pržuri od 410 četvornih metara i okućnicom od 114 četvornih metara, građevinsko zemljište u Klisu od 1872 četvorna metra, dionice i štednju koja doseže oko milijun i pol eura. Suvlasnici su i trećine kuće s kapelicom u Dubrovniku kojoj pripada i 2000 četvornih metara okućnice te 10.000 četvornih metara park-šume čija je vrijednost 4 milijuna eura, a većinu imovine su naslijedili.

Sjednica u utorak

Dugogodišnji zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević, koji se do sada već više puta neuspješno natjecao za mjesto glavnog državnog odvjetnika, javnosti je poznat kao pokretač dvotjednika Objektiv te odvjetnik koji je godinama zastupao udrugu Potrošač. U javnim istupima tvrdi kako smatra da na čelo DORH-a treba doći osoba koja je izvan tog sustava i da bi upravo on donio pozitivno osvježenje DORH-u. Kao odvjetnik pretežno se bavi građanskim pravom.

image

Mladen Dragičević

Boris Kovacev/Cropix/Cropix

Na sjednici zakazanoj za utorak DOV će utvrditi jesu li prijave navedenih kandidata potpune i pravodobne, a nakon toga će ih proslijediti Vladi, koja će Saboru predložiti kandidata za novog, 13. glavnog državnog odvjetnika. Za njegov prolaz potrebna je većina glasova svih zastupnika - najmanje 76.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 01:44