TKO JE ČOVJEK ZA KOJEG MNOGI MISLE DA JE SMJESTIO TOLUŠIĆU 'Točno je da sam za projekte od države dobio novac, ali nisam umiješan u fotomontažu'

U mandatima prije mog dolaska kroz izmjene ili usvajanje novih propisa udareni su temelji koji su dopuštali određene mogućnosti za koje su pojedinci dobivali izdašne potpore. Podsjetit ću samo na uredbu o pašnjacima, ona definitivno može poslužiti kao odlična ilustracija. Izmijenjena je u ljeto 2014. kada malo tko čita Narodne novine. Ukinut je dotadašnji ključni kriterij o domicilnosti, a uvedena je najveća ponuđena zakupnina od 80-ak do 400 kuna po hektaru. Već u siječnju 2015. potpore za pašnjake rasle su sa 660 kn za hektar na gotovo 6000 kn, ako je riječ o ekološkim površinama”, izjavio je u intervjuu u Jutarnjem listu u srpnju 2017. godine ministar poljoprivrede i šumarstva i potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić.

Na sljedeću konstataciju novinara da je netko to vjerojatno unaprijed znao te se na vrijeme pripremio, odgovorio je:

“Naravno da je znao i nitko me ne može razuvjeriti kako ovdje nije riječ o vrlo sofisticiranom scenariju. Nemoralno, ali po zakonu. Lokalni stočari ostali su bez pašnjaka, tisuće hektara dobile su tvrtke osnovane 2-3 mjeseca prije donošenja uredbe, i to na stotine kilometara udaljenosti od područja na kojima se nalaze ti pašnjaci. Je li ovo, kao i niz sličnih situacija, Državnom odvjetništvu dovoljno za pokretanje postupka, odgovor morate potražiti na njihovoj adresi. Mi smo svoj dio posla odradili i sankcionirali umanjenjem ili obustavom isplate”.

I tako je zapravo otpočeo ‘rat’ ministra Tolušića i primatelja poticaja među kojima se u javnim istupima najviše istaknuo poduzetnik Claude Jambrušić. Taj nekadašnji marketinški stručnjak otkad se povukao iz tog biznisa, krenuo je sa zastupništvom za modni brend te ulaganjima u poljoprivredu. Njegova tvrtka Sherri Hill d.o.o., odnosno zastupništvo za modni brend Sherri Hill dobro posluje, pa je lani prijavio prihod 15,4 milijuna kuna (dobit 448,7 tisuća kuna). No, iako mu je poljoprivreda 2015. godine dobro krenula (njegovi projekti dobili su te godine 22,4 milijuna kuna potpore), već godinu dana kasnije krenuli su problemi, a milijunske potpore postajale su sve manje. Jambrušić je vladajućima poslao brojna otvorena pisma, podnio je žalbu Europskoj komisiji, pokrenuo brojne tužbe za naknadu štete protiv države, te je još javno prozvao saborskog zastupnika Josipa Đakića da ga je tražio mito, pa je podnio i kaznenu prijavu. Zastupnik Đakić je sve te optužbe odbacio. No, postalo je očito da Jambrušić ne odustaje, a kad se protekli tjedan u tjedniku Nacional pojavila fotomontaža ministra Tolušića, u tekstu je spomenut bio i Jambrušić, mnogi su se potom pitali stoji li on iza te kompromitacije ministra.

Bruno Konjevic / CROPIX

Tomislav Tolušić

Međutim, Jambrušić sve to demantira.

- Nisam ni koji način umiješan u nastanak ili distribuciju onoga što mediji nazivaju spornom fotomontažom na kojoj je ministar poljoprivrede i šumarstva Tomislav Tolušić. Njega nisam nikad ni prijavio unatoč administrativnoj odmazdi koju je pokrenuo protiv mene i mojih partnera.

Kad ministar Tolušić javno proziva ‘bandu’ zbog spornih fotografija, mislite li da aludira na vas? I zašto to mislite?

- Ne mislim da aludira na mene niti imam spoznaje da je ministar Tolušić ikada izgovorio moje ime u tom kontekstu. Ako ministar Tolušić ipak aludira na mene osobno onda je u krivu jer ne pripadam nikakvoj bandi niti ću ikada pripadati bilo kakvoj bandi. Ne razumijem zašto ministar koristi takav rječnik.

Je li vam možda poznato tko stoji iza tih fotografija?

- Odgovorio sam vam već na to pitanje o fotografijama. O toj temi doista nemam više što reći.

Kako ste onda postali državni neprijatelj broj 1?

- Prema reakcijama Vlade i ministra Tolušića ispada da je netko doista državni neprijatelj broj 1, međutim ja se tako ne osjećam niti imam razloga.

U tjedniku Nacional također ste spomenuti u članku o spornim fotografijama, kako to komentirate?

- Nije korektno što je u tjedniku Nacional spomenuto moje ime i prezime te molim da to pitanje postavite glavnom uredniku Nacionala jer i mene zanima odgovor. Uostalom, glavni urednik, Berislav Jelinić, ima moj broj mobitela još iz doba kada je pisao o problemima koje je uzrokovao ministar Tolušić, i o neugodnoj situaciji koju sam imao u Saboru s Đakićem, i mogao me je kontaktirati da je htio u bilo koje vrijeme prije objave članka.

Kako ste se onda baš vi našli u tom kontekstu?

- Iskreno, ne znam.

Jutarnji list je, primjerice, s e-mail adrese Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 10. siječnja zaprimio poruku u kojoj se ukazuje na vas. Sugerira se da bi se trebalo s vama razgovarati na temu Tolušića, Đakića. Novinari tjednika Nacional su isti dan, kako su naveli, dobili s anonimne adrese gmaila poruku sličnog sadržaja. Kasnije su pak informacije o spornim fotografijama novinari Nacionala dobili također s te iste e-mail adrese.

- Doista mi nije poznato tko stoji iza te e-mail adrese i molim institucije da provjere što prije tko je slao te mailove u medije i koristio moje ime, jer doista nemam nikakve veze s tim i jedva čekam da se otkrije tko se skriva iza toga. Ne vidim razloga da šaljem s prikrivene e-mail adrese takav sadržaj kad sam javno istupio u medijima na temu Tolušića i Đakića, i medijima je ta tema već poznata i o tome se dosta pisalo.

Bojite li se za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji u ovakvim okolnostima?

- Svaki normalan čovjek bi se bojao u takvim okolnostima, međutim iznosim istinu i to me drži hrabrim.

Jeste li već pozvani na razgovor u USKOK?

- Nisam.

Kakva je bila vaša komunikacija s ministrom Tolušićem?

- Iz izjava koje sam davao u medijima na temu ministra Tolušića možete zaključiti da postoji ljutnja s moje strane za svu štetu koju meni i partnerima nanosi, i za česta prozivanja u medijima da smo fiktivni stočari bez stoke koji primaju milijune i da koristimo pašnjake koji nisu pašnjaci, a to nije istina. U svakom slučaju, bez obzira na moju ljutnju poštujem ministra Tolušića kao osobu s maksimalnim respektom i kada bismo se sreli uredno bismo si dali ruku i razmijenili koju riječ. Zadnji put smo se sreli 22. studenoga 2018. godine. u Europskom domu u Zagrebu na Međuparlamentarnoj konferenciji o budućnosti Zajedničke poljoprivredne politike.

O čemu ste tada razgovarali?

- Nakon završetka konferencije ministar Tolušić mi je prišao i rekao da moramo što prije sjesti i riješiti naše probleme, na što sam odgovorio da ću se vrlo rado odazvati. Drugi dan nakon susreta, poslao sam poruku na broj mobitela ministra Tolušića u kojoj molim za termin sastanka, na što nije odgovorio. Uputio sam još dvije poruke u rasponu od nekoliko dana i uputio dva ili tri poziva, međutim nije bilo odgovora. Zadnji moj kontakt je bio s njegovom tajnicom koja me molila da ga više ne zovem i da će mi ona javiti termin sastanka, što do danas nije. Očigledno nije bilo niti iskrene namjere s njegove strane za sastanak.

Jeste li se ikad sastali s premijerom Andrejem Plenkovićem?

- Nikada nisam bio na sastanku s premijerom, niti smo se ikada upoznali, međutim obratio sam se putem tri otvorena pisma na Vladu Republike Hrvatske odnosno premijeru, u kojima sam naveo sve probleme koji se tiču ne samo mene i partnera, već i ostalih poljoprivrednika, a koje je uzrokovao između ostalog Ministar Tolušić.

Poznato je da ste podnijeli kaznenu prijavu protiv saborskog zastupnika Josipa Đakića zbog traženja mita.

- Istina je da sam podnio kaznenu prijavu protiv zastupnika Đakića zbog traženja mita. Ali o detaljima nisam u mogućnosti razgovarati sve dok USKOK radi na predmetu, a na tu temu sam već ispitan.

U kojoj je fazi taj predmet?

- Nemam nikakvih novih saznanja.

Je li vama poznato je li ministar Tolušić zbog ‘lažnih pašnjaka’ podnio protiv nekoga kaznenu prijavu, evo recimo, protiv vas?

- Za sada nisam obaviješten je li ministar Tolušić podnio bilo kakvu kaznenu prijavu protiv mene, a za druge poljoprivrednike također ne znam. Međutim, izjave ministra Tolušića o lažnim pašnjacima mogu postati veliki problem za državu zato što je država putem javnih natječaja dodijelila zemlju u svrhu pašarenja kako piše u ugovorima o zakupu državnog zemljišta, a istodobno ministar Tolušić sankcionira poljoprivrednike za tu istu zemlju koju su dodijelili poljoprivrednicima. Nešto tu ne štima, zar ne? Dakle ispada da je država prevarila sve poljoprivrednike jer im je dodijelila zemlju za pašarenje, a ministar izjavljuje da to nisu pašnjaci i treba napomenuti da država uzima unaprijed sredstva za zakup zemljišta dok istovremeno ministar Tolušić uskraćuje potpore.

Kako ste vi uopće došli u sukob s ministrom, odnosno s ovom Vladom?

- Prije svega želio bi istaknuti da s Vladom RH nemam nikakav sukob, niti s ministrom Tolušićem. Ja se ne bih složio da je sukob s ministrom Tolušićem u pitanju već pravni spor, i povodom toga smo podigli tužbu protiv države.

Napustili su vas i neki od vaših partnera?

- Krenuli smo 2015. godine svi zajedno u najboljoj namjeri, međutim čim su krenuli problemi s izmjenama pravilnika na koje sam se žalio Europskoj komisiji i žalio na rad ministra Tolušića, određeni partneri su mi na tome zamjerili i okrenuli leđa nakon nekog vremena. Bitno je napomenuti da sam se žalio zato da zaštitim sva četiri projekta u najboljoj namjeri te da zaštitim sva uložena sredstva koja do danas nisu vraćena i koja sam isključivo ja osigurao. Postojala su na početku četiri projekta: Eko Uzgoj Biokovo d.o.o., u kojem su mi partneri bili Robert Čagalj te Josip i Vedran Ravlić, potom Braniteljska Zadruga Planina, u tom projektu su bili Joško Čaleta te Josip i Vedran Ravlić, zatim OPG Krešimir Knežević, a u njemu sam surađivao s Krešimirom Kneževićem te Josipom i Vedranom Ravlićem, i u konačnici u tvrtki Real Beef d.o.o., partneri su mi bili Jure Kusić te opet Josip i Vedran Ravlić. Na početku nas je bilo sedmero, a sada nas je ostalo samo troje.

Zašto su vas partneri napustili? Zbog izostanka potpora?

- Problemi koji su nastali isključivo su vezani uz izostanak potpora kojima bi projekti nakon četvrte godine postali najvjerojatnije samoodrživi. S nekim partnerima sam ostao u dobrim odnosima, a s drugima koji su upleteni u razna podmetanja kako bi se dodvorili ministru Tolušiću više nisam u kontaktu. Više nismo svi zajedno, s jednim partnerom vodimo spor, a to je Krešimir Knežević čija je kuma Matilda Copić na čelu Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Je li istina da su vam grla pokradena?

- Istina je da smo naišli na velike probleme s Krešimirom Kneževićem koji je uz pomoć velikog broja sudionika krenuo u krađu 340 grla goveda, na što smo reagirali sudskim putem. Nakon što smo dobili privremenu mjeru na sudu u Gospiću, uz pomoć sudskih ovršitelja uspjeli smo povratiti dio otuđenih goveda koja je Knežević pod okriljem noći s farme Glogovo na području Gračaca otuđio. Počinitelj krađe je Knežević s kojim sam se također htio na miran način razići, iako razlog njegovog ponašanja meni nije poznat, ali je indikativno da Kneževića zastupa odvjetničko društvo koje također zastupa i Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o čemu su mediji već pisali.

Koliko ste u te projekte ukupno uložili sredstava? Koliko platili zakup i koliko vam je potpora isplaćeno, vašim tvrtkama ne vama osobno?

- Uloženo je u sve projekte otprilike 19 milijuna kuna. U ime zakupa državnog zemljišta platili smo do danas oko 8,6 milijuna kuna. Na adresu četiri projekta isplaćene su tijekom 2015. godine potpore u visini od 22,4 milijuna kuna. Zatim 2016. godine 13,5 milijuna kuna, a 2017. godine je taj iznos pao na milijun kuna.

Danas taj posao rasprodajete?

- Istina je da rasprodajemo stoku i prepuštamo našim odvjetnicima da vode sporove protiv države. Nakon ovog iskustva s državom nikada više neću uložiti niti jednu lipu u bilo koji posao, a da ima veze s državom.

Koliko ste sudskih postupaka pokrenuli, koja je ukupna vrijednost tih sporova?

- Vodimo jako puno sporova.