Tko će voditi Povjerenstvo za sukob interesa? Sadašnja predsjednica ili članica poznata po blagim kriterijima

Tko bi mogao zasjesti na čelo Povjerenstva za sukob interesa? Je li to tijelo nakon što su mu smanjene ovlasti suočeno i s potpunom kadrovskom devastacijom? U toku je, naime, izbor za predsjednika i četvero članova trećeg saziva Povjerenstva čiji bi mandat trebao početi u ožujku 2023. i trajati pet godina.

Na javni poziv za predsjednika i četiri člana Povjerenstva javilo se petnaest kandidata, a saborski Odbor za izbor i imenovanja je zbog formalnih uvjeta eliminirao dvoje, i to sadašnje članova toga tijela, Tončicu Božić i Davorina Ivanjeka pa ih je na konačnoj listi ostalo tek 13. Sadašnji Zakon o sprječavanju sukoba interesa koji je na snazi od 25. prosinca prošle godine, donekle je promijenio ranije uvjete za izbor u Povjerenstvo. Po sadašnjem zakonu u to tijelo mogu biti izabrani isključivo diplomirani pravnici, a Božić je psihologinja. Uz to, u sadašnji je Zakon ugrađena odredba po kojoj nitko ne može biti izabran u Povjerenstvo više od dva puta pa je saborski Odbor kojeg vodi HDZ-ova zastupnica Nada Murganić ocijenio da je to temelj da s popisa kandidata eliminira Davora Ivanjeka koji je u tome tijelu već dva uzastopna mandata. Ivanjek, nam je, međutim, ovog vikenda kazao da je iz utrke za predsjednika Povjerenstva isključen bez valjanog pravnog temelja i najavio da će odluku Odbora osporavati na sudu.

Četvero kandidata natječu se za funkciju predsjednika Povjerenstva, među kojima su sadašnja predsjednica Nataša Novaković, koja na toj dužnosti želi još jedan petogodišnji mandat, te sadašnja članica Povjerenstva Aleksandra Jozić-Ileković, a uz njih se za mjesto predsjednice Povjerenstva bore i dvije pravnice iz državne uprave - Nike Nodilo Lakoš i Ines Pavlačić.

Glavne kandidatkinje

Dvanaest kandidata bori se za mjesto člana Povjerenstva, od čega troje i za funkciju predsjednika i za poziciju člana, u nadi da će im jedno od toga poći za rukom.

Novi predsjednik i četvero članova Povjerenstva biraju se tajnim glasanjem, a za izbor im treba više od polovice svih zastupničkih glasova, dakle najmanje 76, a to znači da ih bez glasova vladajuće većine neće biti moguće izabrati.

Prva predsjednica Povjerenstva, Dalija Orešković, koja je u mandatu koji je trajao od 2013. do 2018. udarila temelje toga tijela, danas je u drugačijoj ulozi - kao saborska zastupnica (Centra) bit će prvi put u prilici birati predsjednika i četiri člana Povjerenstva. Pitali smo je kako gleda na broj i imena kandidata koji su se javili na natječaj.

‘Izrazito poražavajuće i zabrinjavajuće‘, kazala nam je Orešković o činjenici da se javio tako mali broj kandidata. ‘Prije desetak godina na natječaju za prvi saziv Povjerenstva na koji sam se javila, bilo je 170 valjanih kandidatura. A sada 13. Naravno da su se na taj prvi natječaj javili ljudi različitih profesija, od balerina pa nadalje i mislim da je dobar iskorak što je novim zakonom koji je u primjeni od 25. prosinca prošle godine ograničeno da u Povjerenstvo mogu biti izabrani samo pravnici. Međutim, tako mali broj kandidata među kojima, osim dvoje sadašnjih članova Povjerenstva, nitko drugi nema prethodno iskustvo na poslovima vezanim iz suzbijanje korupcije, je doista poražavajući. Među kandidatima primjerice, nemate ni jednog suca, ili državnog odvjetnika, ili sveučilišnog profesora prava koji se teorijski bavi pitanjima korupcije...‘

To, naglašava Orešković, nipošto nije kritika onih kandidata koji su smogli hrabrosti i javili se na javni poziv. To je kritika HDZ-a koji je svojim djelovanje doveo do degradacije svih institucija, pa i Povjerenstva. To tijelo, dodaje Orešković, novim Zakonom i politički motiviranom odlukom Ustavnog suda u slučaju Karamarko, a zatim i politički motiviranim presudama Upravnih sudova koje su uslijedile, oslabljeno je u svojim ovlastima, a sad će biti i kadrovski oslabljeno. Dodaje da je to kao osobu koja je udarala temelje u radu toga tijela duboko rastužuje jer bi, tvrdi, bilo normalno da se svaki sljedeći saziv Povjerenstva predstavlja nadogradnju onoga što je radilo prethodno, da se ta institucija iz saziva u saziv izgrađuje, a svjedočimo potpuno obrnutom procesu.

Iako je za kvalitetu rada Povjerenstva važan njegov ukupan sastav, pokušali smo ovom prilikom dati kratku analizu kakve izglede u utrci za čelno mjesto u Povjerenstvu imaju sadašnja predsjednica toga tijela Nataša Novaković i članica Aleksandra Jozić-Ileković.

Čvrsta većina

Premda je 2018. na čelo Povjerenstva izabrana glasovima HDZ-a i vladajuće većine, Nataša Novaković već je u prvoj godini mandata dala do znanja da u primjeni Zakona o sprječavanju sukoba interesa ne namjerava odstupiti od standarda koje je uspostavio prethodni saziv Povjerenstva predvođen Dalijom Orešković. U tome je imala zdušnu podršku dvoje članova iz Oreškovićina mandata koje je Sabor 2018. ponovno izabrao u Povjerenstvo - Davorina Ivanjeka i Tatjane Vučetić. Ta je trojka u proteklih pet godina držala čvrstu većinu u Povjerenstvu. Najutjecajniji dužnosnici, od premijera Plenkovića do predsjednika Sabora Jandrokovića i šefa HDZ-ova saborskog kluba Bačića, javno su optuživali Povjerenstvo pod njezinim vodstvom, a to su ponovili i prošli tjedan prilikom saborske rasprave o godišnjem izvješću za 2018. da ‘prekoračuje svoje zakonske ovlasti‘ i državnim dužnosnicima ‘nanosi reputacijsku štetu‘. O tome što vladajući misle o Nataši Novaković dovoljno govori i činjenica da joj na saborsku raspravu još uvijek čekaju tri godišnja izvješća - za 2019. 2020. i 2021., a i ono za 2018. ne bi bilo prošli tjedan došlo na dnevni red da oporba za raspravu o njemu nije skupila potpise. Zbog nervoze koje Povjerenstvo, makar i s oslabljenim ovlastima, izaziva kod vladajuće većine predvođene HDZ-om, u političkim kuloarima Nataši Novaković danas, baš kao i prije pet godina Daliji Orešković, ne daju velike izglede za ponovni izbor na čelo Povjerenstva.

Dalija Orešković je već prošli tjedan sa saborske govornice poručila da Nataši Novaković daje punu podršku u izboru za još jedan mandat na čelu Povjerenstva. Ovog vikenda nam je Orešković pojasnila da Natašu Novaković ne podržava zato da joj kod HDZ oslabi šanse. ‘Podržat ću je kako bi se makar i u ovom okolnostima, kad je Povjerenstvo u hibernaciji i ne može ostvariti svrhu svoga postojanja, očuvalo do neke buduće vlasti koja će mu tu svrhu ponovo vratiti. Njezin izbor bi omogućio da se makar i u ovakvim okolnostima sačuva institucionalna memorija‘, kazala nam je Orešković i dodala da će Natašu Novaković podržati jer je pokazala da se kadra oduprijeti političkim pritiscima.

Kuloarske priče

Međutim, u raspravama na sjednicama Povjerenstva, Jozić-Ileković nerijetko je imala stajališta suprotna Ivanjeku, Vučetić i Novaković koji su u tome tijelu činili većinu. U nizu slučajeva, pogotovo kad su na tapeti bili najviši državni dužnosnici, Jozić-Ileković tumačila je da dužnosnik nije povrijedio Zakon o sukobu interesa, ali bi redovito bila preglasana. Više puta je bilo očito da primjenjuje blaže kriterije u tumačenju Zakona o sukobu interesa od standarda koje je uspostavilo Povjerenstvo. I to ne samo prema dužnosnicima iz vladajućih redova. Nedavno se usprotivila tome da se zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića kazni s 3000 kuna jer je u Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak imenovao donatora svoje kampanje. U kuloarima se naveliko špekulira da bi upravo ona mogla zasjesti na čelo novog Povjerenstva.

A, evo što nam je o kandidaturi Jozić Ileković rekla prva predsjednica Povjerenstva, Dalija Orešković: ‘Iako sam svjesna da ću ovim iznevjeriti načelo neutralnosti prema kandidatima, mislim da je važno reći da je Jozić - Ileković cijelim nizom rasprava i izdvojenih odluka jasno pokazala kako vidi položaj Povjerenstva. Nije podržavala stav da Povjerenstvo odlučuje o povredi etičkih načela u slučaju dužnosnika što bi s vremenom trebalo postati temeljna zadaća toga tijela. Jozić Ileković je po mom mišljenju loš odabir za predsjednicu Povjerenstva i za članicu (kandidirala se za obje dužnosti) jer je na temelju onoga što je u proteklih pet godina radila u tome tijelu, vidim kao osobu koja će se konformistički prilagoditi očekivanim političkim nalozima, a ne kao nekoga tko će se zalagati za prevenciju sukoba interesa‘.