Republici Hrvatskoj, točnije hrvatskom pravosuđu je danas stigla još jedna zvučna pljuska s Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. I to baš na Međunarodni dan ljudskih prava. Hrvatska je izgubila spor koji je protiv nje 2013. pokrenula Neva Tolle, bivša koordinatorica, a danas aktivistica Autonomne ženske kuće iz Zagreba. Sud u Strasbourgu je danas na svojim stranicama objavio presudu da su hrvatski nacionalni sudovi, uključujući i Ustavni sud povrijedili pravo Neve Tolle na slobodu govora o temi koja je od velikoj javnog interesa - a to je zaštita žrtava obiteljskog nasilja. Hrvatska joj mora platiti 6.600 eura odštete i podmiriti sudske troškove. Sloboda govora zajamčena je člankom 10 Konvencije o ljudskim pravima i slobodama.

Sve je počelo 2003. kad je Autonomna ženska kuća osigurala sigurno sklonište ženi C.O. i njezinom maloljetnom djetetu koja im se obratila za pomoć tražeći zaštitu od nasilnog muža. Nakon nekoliko mjeseci boravka u autonomnoj ženskoj kući, C.O. je s djetetom nestala iz skloništa ostavivši na krevetu pismo zahvale Autonomnoj ženskoj kući za pruženu pomoć. Nedugo potom D.O. suprug te žene u jednom je tiražnom dnevnom listu javno je optužio Nevu Tolle da je pomogla njegovoj supruzi koja je inače bila strankinja s Tajvana da krišom pobjegne iz Hrvatske i kidnapira njihovu kćer.

Šokirana takvim optužbama Tolle je gostujući u radijskoj emisiji oštro odbacila te optužbe te objasnila da Autonomna ženska kuća ženama koje im se obrate za pomoć pruža privremeno sklonište od muževa zlostavljača, ne nadzire ih i ne ograničava im kretanje dok su u skloništu, te da one u svakom trenutku svojevoljno mogu napustiti sklonište. Oštro je opovrgnula da Autonomna ženska kuća ima bilo kave veze s odlaskom te žene iz Hrvatske. D.O. se prema presudi iz Strasbourga nije odazvao gostovanju u istoj emisiji u koji mu je bilo ponuđeno da iznese svoju stranu priče, već je protiv Neve Tolle pokrenuo privatni kazneni progon za djelo uvrede jer ga je Tolle u radijskoj emisiji okarakterizirala kao obiteljskog nasilnika.

Uslijedio je šest godina dug sudski proces pred Općinskim i Županijskim sudom u Zagrebu u kojem je Tolle pravomoćno osuđena za kazneno djelo klevete D.O. Iako je troje svjedoka u tome postupku izjavilo da je prije nego je C.O zatražila pomoć Autonomne ženske kuće policija u više navrata intervenirala u dom supružnika C.O i D.O. zbog obiteljskog nasilja, a Neva Tolle u radijskoj emisiji govorila i o drugim slučajevima i važnosti reagiranja na obiteljsko nasilje, sud je pravomoćno osudio za kazneno djelo uvrede i izrekao joj opomenu. Ključni argument hrvatskom je pravosuđu bio taj da D.O. nije pravomoćno osuđen za obiteljsko nasilje pa ga se ne može javno karakterizirati kao nasilnika. U pravomoćnoj presudi se navodi da da se osuđujućom presudom Nevu Tolle želi spriječiti da ubuduće čini kazneno djelo te da će takva presuda odgojno djelovati na druge da se okanu kršenja zakona i da svoj život usklade s pozitivnim normama.

Kako je presudu smatrala kršenjem svog prava na slobodu govora kojom ju se kao ljudsko pravašku aktivisticu želi zastrašiti i odvratit da javno govori o temi od javnog interesa kao što je obiteljsko nasilje, Tolle je podnijela ustavnu tužbu. Ustavni je sud, međutim, njezinu tužbu u prosincu 2012. odbacio kao neutemeljenu. Da paradoks bude veći, osuđujuću presudu na zagrebačkom Općinskom sudu u ovom slučaju donijela je žena, a članice tročlanog vijeća zagrebačkog Županijskog suda koje su osuđujuću presudu potvrdile su također žene. Na čelu Ustavnog suda koji je 2012. odbacio ustavnu tužbu Neve Tolle također je bila žena.

Nakon 9 godina pravne bitke u Hrvatskoj, Tolle je 2013. tužila Hrvatsku odnosno njezino pravosuđe Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourugu. Sedam godina kasnije taj je sud presudio da je hrvatsko pravosuđe povrijedili njezino pravo na slobodu govora zajamčeno člankom 10. Konvencije o ljudskim pravima. U presudi Europskog suda stoji da su nasilje nad ženama i nasilje u obitelji važan predmet društvene rasprave od javnog interesa. Stoga je kod tih pitanja, ističe Sud, vrlo malo prostora za ograničavanje slobode izražavanja. Iz transkripta radijske emisije zbog koje je Tolle u hrvatskoj osuđena, stoji dalje u presudi Suda iz Strasbourga, vidljivo je da je ona u toj emisiji pričala ne samo o slučaju D.O. nego i o drugim medijski praćenim slučajevima obiteljskog nasilja.

Rasprava u ovom slučaju - o nasilju nad ženama i nasilju u obitelji - svakako je jedna od važnijih tema od javnog interesa i predmet društvene rasprave, kako u tadašnje vrijeme, tako i danas, stoji u presudu Europskog suda za ljudska prava. Taj sud posebno ističe da je Članak 10. Konvencije štiti ne samo pravo na javno iznošenje informacija ili ideja koje su pozitivno primljene ili se ne smatraju uvredljivima, već i pravo na iznošenje i onih informacija i ideja koje vrijeđaju, šikaniraju ili uznemiruju, ako je to u javnom interesu. Osuđujuća hrvatska presuda ističe Sud u Strasbourgu predstavlja neku vrstu cenzure i mogla je obeshrabriti aktivisticu Tolle da u budućnosti promiče ciljeve svoje udruge.

Iz odvjetničkog ureda Jelavić i partneri koji je zastupao Nevu Tolle pred Europskim sudom za ljudska prava ističu kako je ova presuda poslala vrlo važne poruke kad je u pitanju sloboda govora o temama od javnog interesa, a osobito kad je riječ pokušajima cenzuriranja aktivista za ljudska prava.