NOVE INDICIJE?

TAJNA MREŽA UREDA S CIPRA Pozadina neobične Inine kupovine mađarskih firmi: Novi detalji bude sumnju da je MOL-ov novac za Sanadera stigao iz Ine?

 Damjan Tadić / CROPIX

Je li mito bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL isplaćeno novcem koji je prethodno izvučen iz hrvatske naftne kompanije? To je pitanje aktualizirano nakon što je HTV nedavno emitirao prilog o dvjema čudnim akvizicijama mađarskih tvrtki Rotary i Drill Trans koje je Ina poduzela 2007. i 2009. godine.

Te je dvije kupnje Inina tvrtka kći Crosco platila oko 62 mil. dolara, a se za njih znalo i ranije, prema dosad nepoznatim dokumentima i saznanjima do kojih je došao HTV otvara se ozbiljna sumnja da je ta cijena bila znatno viša od realne vrijednosti te da su tadašnji čelni ljudi Ine i Crosca raspolagali informacijama koje su ukazivale da su Rotary i Drill Trans preplaćeni.

Mađarski oligarsi

Ipak, dublji uvid u cijeli posao otkriva nove, zanimljive detalje koji upućuju na izravnu vezu između vlasnika tih dviju tvrtki i off shore kompanije na Cipru iz kojih je - prema pravomoćnoj optužnici zagrebačkoga Županijskog suda - čelni čovjek MOL-a, Zsolt Hernádi, isplatio pet milijuna eura mita Ivi Sanaderu u zamjenu za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, stanja koje je na snazi do danas.

Iako se u Hrvatskoj smatralo da je Crosco tvrtku Rotary otkupio od mađarskog tajkuna Lajosa Tolnaya, koji ju je 1999. otkupio od MOL-a, sve je više indicija da nije tako. Naime, od 42 milijuna dolara koliko je Crosco platio za Rotary, prema tvrdnjama HRT-a, 20 milijuna je isplaćeno na račune triju tvrtki - Amberley, Basswood i Southtech Overseas - registriranih preko odvjetničkog ureda u poreznom raju Panami.

Tko je vlasnik tih tvrtki, nije poznato, no indikativnim se može smatrati izvještaj mađarskog portala HVG iz 2005. gdje se sugerira da je vlasnik Rotaryja ustvari Sándor Csányi, vlasnik OTP banke i član Upravnog odbora MOL-a. Do tog su zaključka mađarski novinari došli temeljem informacija da je Tolnay jednu od dviju tvrtki, preko kojih je kupio Rotary od MOL-a, već poslije godinu dana prodao kompaniji Roscop, registriranoj u američkoj saveznoj državi Wyoming. Kao direktor te tvrtke u službenom registru trgovačkih društava bio je naveden izvjesni Kálmán Könyves Tóth, čovjek koji je 90-ih bio direktor jednog fonda OTP banke. Ipak, ono što dosad nije bilo uočeno jest da je u istom registru za adresu ureda Roscopa (principal office) navedena adresa na Cipru. Slučajno ili ne, ista adresa - Marina Gardens, Office 5, Leoforos Amathountos u Parekklisiji - sjedište je i tvrtke Ceroma Holdings, jedne od dviju tamošnjih kompanija iz kojih je isplaćeno navodno mito za Sanadera.

Podsjetimo, s računa tvrtki Ceroma Holdings i Hangarn Oil Products Trading Limited uplaćeno je pet milijuna eura na račun švicarske tvrtke Xenoplast Shipping, u vlasništvu hrvatskog tajkuna Roberta Ježića, koji je svjedočio da je taj je novac bio namijenjen Sanaderu, a uplatio ga je MOL-ov čelnik Hernádi.

Sanaderova obrana

Na suđenju je Sanaderova obrana tvrdila da ta tvrtka nema nikakve veze s MOL-om, nego da je u vlasništvu ruskog naftaša Mihaila Gucerijeva. U procesu su svjedočili Gucerijev i direktor tvrtki Imre Fazekaš, bivši MOL-ov menadžer, te tvrdili da je pet milijuna eura bilo namijenjeno Ježiću za potrebe lobiranja za projekt Družba Adria.

Njihov je iskaz sud procijenio neuvjerljivim i odbacio, prvenstveno zato što ni Gucerijev, ni Fazekaš nisu mogli objasniti zašto bi kod Ježića lobirali za projekt na koji on nije imao nikakvog utjecaja i koji je ionako tehnički već bio realiziran - Janaf je nekoliko godina ranije realizirao mogućnost dvosmjernog transporta nafte do svog terminala u Omišlju i od njega.

Nekoliko mjeseci nakon što je suđenje završeno i Sanader proglašen krivim (presudu je u međuvremenu iz procesnih razloga ukinuo Ustavi sud) mađarski novinar József Spirk otkrio je kako je suvlasnik Hangarna u vrijeme sporne transakcije bio i József Tóth, nekadašnji Hernádijev savjetnik i svojevrsna siva eminencija MOL-a. Sad se, pak, otvara mogućnost da je druga tvrtka - Ceroma - povezana sa Sándorom Csányijem i sumnjivim transakcijama u Ini.

U kupnji Rotaryja na račune nepoznatih vlasnika u off shore poreznim oazama isplaćeno je 20 milijuna eura, da bi koju godinu poslije još 20 milijuna bilo plaćeno za preuzimanje tvrtke Drill Trans, i to također tvrtkama nepoznatih vlasnika. Je li moguće da je taj novac poslije iskorišten za doznake švicarskom Xenoplastu?

Hrvatska veza

Na to pitanje nemoguće je decidirano odgovoriti bez saznanja o vlasnicima off shore računa, no još jedna indikativna činjenica jest da su, prema Ininim dokumentima, glavni aranžeri oba posla bili tadašnji direktor Crosca Bojan Milković i član Uprave Ine Josip Petrović.

Dokumenti pokazuju da je upravo Petrović bio tzv. sponzor za donošenje tih odluka na dnevni red Uprave Ine te da je kao član Nadzornog odbora Crosca dao dozvolu Milkoviću - koji je to operativno vodio - da realizira posao. Opet slučajno ili ne, obojica su zauzeli snažne pozicije u tvrtki nakon što je kontrolu nad njom preuzeo MOL. Milković je do izbijanja afere s navodnim mitom za obnovu Croscovih platformi za bušenje obnašao dužnost glavnog izvršnog direktora koja je od njegove smjene godinama upražnjena. Petrović je, pak, ostao u Upravi još godinu dana, nakon čega je napustio Inu te odmah bio angažiran kao MOL-ov konzultant i savjetnik Zsolta Hernádija s navodnim mjesečnim primanjima od petnaestak tisuća eura. Jesu li to sve tek slučajnosti ili je to novi aspekt afere Ina-MOL, USKOK-ovi istražitelji vjerojatno će pokušati istražiti, posebno s obzirom na činjenicu da bi uskoro napokon trebalo početi i ponovljeno suđenje Sanaderu za primanje mita.

Ključni ljudi, tvrtke i mjesta u aferi: Panama, Cipar, Švicarska

1. Inina tvrtka kći Crosco za oko 62 milijuna dolara 2007. i 2009. kupuje mađarske tvrtke Rotary i Drill Trans koje je Ina poduzela 2007. i 2009. godine. U oba slučaja, prema Ininim dokumentima, kjučni ljudi s hrvatske strane bili su direktor Crosca Bojan Milković i član Uprave Ine Josip Petrović kojeg je, kako je poznato, nakon odlaska iz Ine MOL angažirao kao svog konzultanta.

2. Od 42 milijuna dolara koliko je Crosco platio za Rotary 20 milijuna je isplaćeno na račune tvrtki Amberley, Basswood i Southtech Overseas - registriranih preko odvjetničkog ureda u Panami.

3. Prema tada objavljenim podacima, Crosco je tvrtku Rotary otkupio od mađarskog tajkuna Lajosa Tolnaya. Tolnay ju je 2009. otkupio od MOL-a, ali je kasnije otkriveno da je već godinu dana kasnije prodao jednu od dvije tvrtke preko koje je kupio Rotary novom vlasniku.

4. Mađarski portal HVG je nakon istrage objavio da je vlasnik Rotaryja ustvari bio Sándor Csányi, vlasnik OTP banke i član Upravnog odbora MOL-a, i to preko tvrtke Roscop, registiriranoj u američkoj državi Wyoming. U službenom registru kao direktor te tvrtke naveden je Kálmán Könyves Tóth, čovjek koji je 90-ih bio direktor jednog fonda OTP banke.

5. Tvrtka Roscop ima registriran ured na adresi Marina Gardens, Office 5, Leoforos Amathountos u ciparskome mjestu Parekklisia, isto kao i tvrka Ceroma Holdings, jedna od dviju ciparskih kompanija iz kojih je isplaćeno navodno mito za Sanadera. Podsjetimo, s računa tvrtki Ceroma Holdings i Hangarn Oil Products Trading Limited uplaćeno je pet milijuna eura na račun švicarske kompanije Xenoplast Shipping, u vlasništvu hrvatskog tajkuna Roberta Ježića. Prema Ježićevu svjedočanstvu, taj je novac ustvari bio namijenjen Ivi Sanaderu, a uplatio ga je MOL-ov čelnik Hernádi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:19