SPLITSKI KONSTRUKTOR

Tajna građevinskog lobija IGH: Radićeva veza sin Pere Đukana

Mali dioničari samo su statisti u tvrtki koja je narasla uz jaku podršku politike. Istraga bi mogla dati odgovor na pitanje imaju li Žderić i suradnici udjele koji im ne pripadaju

ZAGREB - Željko Žderić, direktor Konstruktora, Vice Dodig, Konstruktorov tehnički direktor i drugi čovjek kompanije, Meri Soko, glavna Konstruktorova pravnica, i Saša Đukan, direktor zagrebačkog predstavništva Konstruktora, sin Petra Đukana, dugogodišnjeg direktora a danas šefa NO-a i dioničara Instituta IGH, zajedno imaju 53,3 posto splitske građevinske grupacije.

Putem tri kompanije - Veho, Fodi i Fossa - koje zajedno imaju 71,92 posto Konstruktora i u kojima je Željko Žderić najveći pojedinačni dioničar, te uz pojedinačne udjele u Konstruktoru Žderić, Dodig, Soko i Đukan kontroliraju 75,59 posto kompanije. Imaju li danas većinski vlasnici Konstruktora udjele koji im ne pripadaju pitanje je na koje bi odgovor uskoro mogla dati istraga Državnog odvjetništva i eventualno sudsko procesuiranje pretvorbe i privatizacije.

‘Velika četvorka’

Nakon posljednje etape privatizacije Konstruktora, podvedene pod radničko dioničarstvo, koja se odvijala između svibnja 2007. i veljače 2008. Žderić je isplivao kao najveći dioničar Konstruktora sa 18 posto dionica.

Većinu vlasničkih udjela u Konstruktoru ‘velika četvorka’ ostvaruje kroz suvlasništvo u tvrtki Veho d. o. o. koja ima 50,23 posto Konstruktora. Žderić, Soko, Dodig i Đukan od 2007. su suvlasnici Veha, što dokazuje njihovo zajedničko djelovanje.

Minimalni kapital

Veho je od 2002. do 2007. bio u vlasništvu Konstruktor inženjeringa d. d., što znači da je kompanija pod Žderićevom upravljačkom palicom udjele u tvrtki, koju je sama osnovala i zamislila je kao najvećeg dioničara, prodao Žderiću, Dodigu, Meri Soko i Saši Đukanu, ali ne i ostalim zaposlenicima, što implicira njihov povlašteni položaj. Budući da je Veho osnovan sa 20.000 kuna temeljnog kapitala, većinu vlasničkih udjela u Konstruktoru, koji im osiguravaju i upravljanje, četvero najvećih dioničara drže preko tvrtke s minimalnim temeljnim kapitalom.

Dubioznu privatizaciju splistkog građevinskog poduzeća GP Konstruktor njegov dugogodišnji direktor Željko Žderić godinama brani raznim argumentima. Pa i onim prema kojem on i ostali akteri pretvorbe i privatizacije ništa nisu poduzimali za svoju korist, već za opće dobro i na korist zaposlenika Konstruktora. Taj, možda i najjači argument Željka Žderića i pred javnošću je pao u vodu otkrićem Jutarnjeg lista, prema kojem Konstruktor od prije dvije godine ima većinskog vlasnika.

Konstruktor je završio u većinskom vlasništvu četvero ljudi, kao i kontrola nad kompanijom, a ostali mali dioničari tek su statisti u građevinskoj tvrtki koja je narasla na građevinskim projektima u Hrvatskoj uglavnom dogovaranih uz pomoć politike, a tijekom 90-ih uz lobiranje tadašnjeg ministra za obnovu i razvitak Jure Radića, koji je prije tri godine naslijedio Petra Đukana na mjestu direktora IGH, najvećeg Konstruktorova partnera u građevinskim projektima.

Neosporna činjenica u privatizaciji GP Konstruktora, koji je kao društveno poduzeće u ime države vodio Upravni odbor na čelu sa Žderićem, jest da je Upravni odbor imovinom GP Konstruktora osnivao druga društva koja nisu podlijegala Zakonu o pretvorbi.

Među tri osnovana poduzeća bio je i Konstruktor inženjering d.d. na koji je prenijeta i većina imovine GP Konstruktora, a koji je nakon smanjenja temeljnog kapitala sa 28,7 DEM-a na 2,7 milijuna DEM-a prodan Projektnom birou Konstruktor, kasnije privatiziranim za 23 tisuće DEM.

Nejasno smanjenje kapitala

Budući da se Žderić sve ove godine poziva na činjenicu da Konstruktor inženjering kao dioničko društvo nije imao obvezu pretvorbe, postavlja se pitanje je li on namjerno osnovan kao dioničko društvo kako bi se kasnije moglo argumentirati nepostojanje obveze pretvorbe? Nejasno je i smanjenje temeljnog kapitala Konstruktor inženjeringa. Žderić i ostali akteri u vodstvu GP Konstruktora tvrdili su da je Konstruktor inženjering osnovan s visokim kapitalom kako bi se spriječila jeftina prodaja i preuzimanje tvrtke od nekog izvan nje. Iako bi Žderić tom argumentacijom htio dokazati da je isprva visok temeljni kapital bio fiktivan radi zaštite tvrtke, a smanjenje realno, moguć je i obrnuti scenarij - da je visok temljeni kapital bio realan, a smanjenje fiktivno.

Postavlja se pitanje zašto Upravni odbor nije odlučio da se 50 posto dionica tvrtke s visokim kapitalom proda radnicima s popustom? Radnici su s popustom mogli kupiti samo protuvrijednost od 20 tisuća DEM, što je oko 35 posto visokog osnivačkog kapitala, a 65 posto radnici bi morali kupiti javnom ponudom po nominalnoj cijeni, što bi otvorilo mogućnost nekom trećem da uđe u kompaniju kao većinski vlasnik. Stoga je temeljni kapital trebalo smanjiti na onu razinu koja bi omogućila radnicima da uz popust kupe maksimalno koliko su po Zakonu mogli, a da nakon toga za prodaju ne ostane ništa.





Preuzimanje kontrole

Na taj način menadžment je dobio priliku osigurati jednostavniji otkup i preuzimanje kontrole u konačnici. Da bi se to lakše dogodilo u Statut su ugradili odredbu koja malim dioničarima zabranjuje prodaju dionica tijekom otkupa bilo kome tko nije dioničar, što je bilo aktualno sve do 1997. godine, a nakon toga uvedeno je pravo prvokupa postojećih dioničara.

Sve je to otvorilo vrata preuzimanju većinskog vlasničkog udjela u Konstruktoru onima koje odabere uprava, odnosno direktor Željko Žderić, koji je jedini od četvorice članova Upravnog odbora nekadašnjeg GP Konstruktora nakon također nejasnog procesa radničkog dioničarstva tijekom 2007. i 2008. isplivao kao vlasnik većeg paketa dionica Konstruktora, odnosno kao najveći pojedinačni dioničar s udjelom od 18 posto.

Ostaje otvoreno i pitanje za koji je iznos u pretvorbi i privatizaciji GP Konstruktora oštećen Fond za privatizaciju, a time i država?

Prvo pristao pa odbio razgovor

Direktor Konstruktora Željko Žderić isprva je pristao Jutarnjem listu pojasniti na koji način su Dodig, Soko, Đukan i on postali većinski vlasnici, ali nas je zatim obavijestio da su njih četvero odlučili Jutarnjem listu ne davati nikakva objašnjenja. Ostaje stoga nejasno kako su samo četiri menadžera dobila većinsko vlasništvo nad tvrtkom, odnosno zašto je Veho kao najveći pojedinačni dioničar završio samo u njihovim rukama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 15:37