SVJEDOČANSTVA ŽENA KOJE SU LIJEČNICI ZLOSTAVLJALI Skidaju nas do gola, pipaju, siluju. A kada se žalimo, nitko nam ne želi pomoći

Slučaj prvi: Prostak iz Dubrave

“Pitao me jesu li mi i djeca grbava, a onda i je li me muž, kada me prvi put j***, to učinio sprijeda ili zg*** jer, ako je bilo zg***, onda je morao vidjeti da sam grbava, a ako je bilo sprijeda, onda sam ga uspjela prevariti. Pa me oženio takvu grbavu.” Rečenice su to kojima je ovih dana pacijentica Lana opisala svoj susret s ortopedom u KB-u Dubrava od kojeg je očekivala da joj pomogne a ne da je vrijeđa. Šokiralo je to i hrvatsku javnost ne samo zbog toga što je sve to do bola uvredljivo, seksističko, primitivno, nego i zbog činjenice što to nije izgovorio neki “lokalni neobrazovani prostak”, nego liječnik u jednoj od najvećih hrvatskih bolnica. Pokazalo se da mu to nije bilo prvi put.

Potpuno izbezumljena pacijentica dodaje da joj je u jednom trenutku rukom prešao preko grudi i rekao: “Joj, sad bi se, da nema sestre, ovo moglo smatrati da sam vas pipkao”. Na izlasku iz ambulante žena je uplakana pitala sestru ponaša li se liječnik tako prema svim pacijentima, na što joj je ona odgovorila potvrdno. Htjela se požaliti ravnatelju i šefu ortopedije, ali nije ih u tom trenutku našla, no ponovno je susrela ortopeda, koji joj je “suvereno” rekao da nema dokaza za optužbe.

“Izašla sam iz ambulante prljava, ponižena, povrijeđena i kao pacijent i kao čovjek”, rekla je pacijentica koja čak nije željela ni sakriti svoj identitet. Prijavila je liječnika ravnatelju bolnice, osnovano je povjerenstvo i čekalo se svjedočenje medicinske sestre koja je nazočila tom nemilom događaju. Ministarstvo je poslalo zdravstvenu inspekciju i konačno je u petak nasilnik dobio izvanredni otkaz “zbog nedoličnog ponašanja prema pacijentima”. Prema svemu sudeći, “presudilo” mu je to što je jedna pacijentica imala dovoljno hrabrosti da imenom i prezimenom javno progovori o njegovu načinu komuniciranja.

Strah, nesigurnost radnog mjesta, osveta nadređenih, ravnodušnost, “gledanje vlastita posla”, moguće napredovanje “uz pomoć ucjene” prekršitelja, “da se ne sramoti bolnica”... Dio je to razloga zbog kojih silovatelji, zlostavljači ili, jednostavno, prostaci ne bivaju kažnjeni. Oni u pravilu zadržavaju svoje pozicije u bolnicama i na fakultetima kao da se ništa nije dogodilo, a žrtve se pokušava uvjeriti da su “same krive što su se dovele u tu situaciju”. Medicinska omerta spašava zlostavljače od primjerenih kazni i “legalizira” njihovu nedopustivu slobodu šikaniranja. Zanimljivo je da se ne samo žrtve koje se boje stigme, nego i kolege i kolegice zlostavljača povlače čim čuju o čemu bi trebali govoriti. “Ne žele izlaziti u javnost jer bi to bilo neugodno za njihove odnose u bolnici ili na fakultetu.”

I notorni ortoped iz KB-a Dubrava također je recidivist s brojnim pritužbama pacijenta. Nakon posljednjeg slučaja javili su nam se i drugi s vrlo “plastičnim” pričama o njegovu “poganom jeziku”. Kolege iz bolnice, naravno ne pod imenom i prezimenom, potvrđuje da mu je komunikacija potpuno neprimjerena, ali nitko nije osjetio potrebu da se konačno riješi problem koji u konačnici opterećuje sve zaposlene u toj bolnici koji predano rade svoj posao, a pacijenti su puni hvale i za njihovu komunikaciju i dostupnost.

Prije tri godine pacijent kod istog liječnika bio je i Ivica Milanja, koji kaže da je ortoped tijekom pregleda prostačio i prekidao ga te mu rekao da je narcisoidna osoba. “Recite mi što je s koljenom”, pitao sam. “Nije njemu ništa”, odgovorio mu je liječnik i dodao: “Dragi moj Ivica, to ti je sve ovo (pokazuje srednji prst). Ti se preseravaš, nije tu ništa, ti bi htio tko zna što od svog života”. Napisao je pritužbu upravi bolnice, a nakon mjesec dana dobio je odgovor - liječnik i sestra porekli su njegove tvrdnje?!

Svoje iskustvo s ortopedom iz pakla ispričala nam je i gospođa Božica. Njezina je 85-godišnja majka prije tri godine slomila bedrenu kost. “Bio je dan nakon Božića. Njezin rođendan. Odveli smo je u KB Dubrava, a taj nam je ortoped rekao da se ništa ne brinemo da će sve srediti pa da dođemo sutradan. No kad sam drugi dan posjetila majku, shvatila sam da nije operirana, da je noga strašno boli... Na moje pitanje zašto mama nije operirana dobila sam odgovor: “Pa ona će vam tako i tako umrijeti do Nove godine!” Bila sam užasnuta i inzistirala da joj se pomogne jer bila je vrlo vitalna i vrlo pokretna starica. Samo zbog mog inzistiranja napokon je na Staru godinu i operirana, a njegov komentar bio je: “Žalibože posla”. No tu nije bio kraj mukama. Kad sam pomaknula prekrivač shvatila sam da joj je jedna noga kraća... Pobunila sam se, a ortoped mi je odgovorio: “Žalibože šarafa koje samo potrošio. ‘Zaheftao’ sam je, ali ona će vam i onako umrijeti za 15 dana od sepse. Najbolje je da je smjestite u Marof. Imam ja tamo veze za put prema gore”, riječi su koje je izgovorio famozni ortoped. “Bila sam šokirana. Mama je živjela još nekoliko mjeseci. Bolovi od tih vijaka koji su izlazili iz kosti bili su ogromni pri svakoj promjeni pelena, pri svakom pokretu... Prijavila sam ga ravnateljstvu, a onda sam dobila odgovor da je suspendiran na tri mjeseca, odnosno da je na godišnjem i da neće raditi. Zanimljivo, kazna mu je bila da ne radi, a dobiva plaću”, kaže gospođa Božica. Dodaje da ga je htjela prijaviti i Hrvatskoj liječničkoj komori, ali su joj tamo rekli neka uzme odvjetnika i krene s privatnom tužbom jer nema dokumentaciju da joj je liječnik sve to rekao. “Zaista ne znam kako se zaštititi od takvih liječnika jer oni očito imaju preveliku zaštitu unutar bolnice i struke”, zaključuje Božica.

Prozvani je liječnik tijekom godina rada, unatoč bolničkoj “omerti”, uspio prikupiti pet opomena. Bez obzira na opomene ostao je na istom radnom mjestu.

Jedan od onih koji mu je bio nadređen kao ravnatelj trenutačni je ministar zdravstva Milan Kujundžić. Ministar je potvrdio da je i za njegova mandata dotični “dobio opomenu i da se sve radilo po proceduri”.

Osim starih priča na njegov račun, ovih dana stižu i nove, a ima i pacijenata sa sličnim iskustvom od prije nekoliko godina. Jednoj je “bucmastoj” pacijentici koja se požalila na bolove u koljenu mrtvo hladno preporučio da “jede g.... i travu pa kad smršavi neće biti ni problema s koljenom”!?

I pacijentica koja je došla na rutinsku kontrolu kuka nije bila pošteđena vulgarnosti. “Obraćao mi se sa: ‘A sada mi se naguzite, meni njena guza izgleda dobro, a vama sestro?, Sada sjednite k’o da hladite jaja. Sada lezite onako kako vi žene najviše volite (tj. na leđa s jako raširenim nogama)’... Nakon pregleda u kojem nisam skinula ni hlače ni cipele zaključio je kako je to sve OK i dodao: ‘A i da nije nema se tu što učiniti. Dok služi kuk dobro je’.”

Slučaj drugi: Bludnik “u pokušaju”

S obzirom na to da očito pritužbe pacijenta nitko ne doživljava ozbiljno, ostaje tek da “priroda i vrijeme učine svoje”, odnosno da drastični slučaj o kojem hrvatski mediji pišu ovih dana nije i jedini. U istoj bolnici, prije desetak godina, osuđen je neurolog “zbog pipkanja 39-godišnje pacijentice”. Liječnik se tada “branio” da mu se smješta skandal s bludničenjem jer je u sukobu s nekim kolegama. Istina je zapravo da je “dolijao” tek kad se sukobio s kolegama, ali se pokazalo da je bludničenja bilo i prije, ali nije se reagiralo. Dapače, premda je pokušao uhvatiti pacijenticu za grudi, oslobođen je s obrazloženjem da “bludne radnje nisu kazneno djelo ako ostanu u pokušaju”. Naime, pacijentica je uspjela pobjeći!

KB Dubrava, očekivano, nije izdvojen slučaj. I u drugim hrvatskim bolnicama teško se rješavaju slučajevi kolega koji svojim skandaloznim ponašanjem sramote cijelu profesiju. Dapače, toga nisu pošteđeni ni fakulteti jer valja podsjetiti da su ti isti liječnici koji rade u bolnicama dijelom i profesori koji drže predavanja, kolokvije i ispituju studente. I tu ponekad predatori vrebaju svoju žrtvu.

Slučaj treći: Liječnik, profesor i predator

“Vi kolegice i vi kolega dobri ste studenti pa dođite na kolokvij u srijedu u 14 sati. Bit ćete brzo gotovi.” Tako je prije četiri godine zagrebački profesor kirurg “otvorio” još jedan slučaj zlostavljanja. Naime, odavno ispitivači moraju na kolokviju ili ispitu imati istodobno barem dva studenta. U suprotnom vrata kabineta moraju biti širom otvorena. No oni s lošim namjerama uvijek imaju plan. Tako je bilo i u ovo slučaju. Predator je nazvao studenta i rekao mu da dođe dan poslije “jer baš u srijedu ne može”. Ništa ne sluteći, studentica je došla na kolokvij, a onda je krenulo... Zatvorio je vrata i “bacio se na posao”. “Kolegice, kako ćete prepoznati preponsku kilu?” Odlična studentica u hipu je udžbenički odgovorila na pitanje, ali profesor ju je uvjeravao da to nije dosta. “Legnite, pokazat ću vam kako se to radi.” Izbezumljena i potpuno paralizirana studentica nije vjerovala što joj se događa, ubrzo se pribrala i odlučila stati na kraj bludniku.

No tek tada su za nju krenule nevolje. Naime, obratila se odvjetnicima koji su joj sugerirali da krene redom i prije svega napasnika prijavi nekom fakultetskom tijelu. Pokazalo se da to nije jednostavno jer joj se nisu otvarala niti jedna vrata. Svi su tvrdili da nisu nadležni. Pokušala je kod prodekana za nastavu i studentska pitanja, kod studentskog ombudsmana. Sve bezuspješno. Konačno je naišla na jedna otvorena vrata iza kojih je sjedila uporna i temeljita osoba i pokušala pomoći budućoj kolegici. Samo upit fakultetu na koju se instancu treba javiti maltretirana studentica izazvao je opću konsterniranost. Zanimljivo je da su tada vodeći ljudi fakulteta, premda ni studentica ni njezina dobra vila nisu spomenule ime nastavnika, odmah znali o kome je riječ. “Pa znaš kakav je on”, bio je njihov komentar. Uporna studentica nije odustajala čak ni onda kad joj je značajno rečeno: “Mislite li vi završiti fakultet?” Ispitivani su svi ne bi li napasnik bio “amnestiran” pa je čak postojala mogućnost da žrtva i liječnica koja joj je odlučila pomoći završe s “ukorom”, pa i otkazom jer “nanose štetu ugledu fakulteta”!? Prema informacijama kojima raspolažemo, nastavnik je na kraju kažnjen kratkotrajnom zabranom predavanja i ispitivanja studenata na fakultetu.

Dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta prof. dr. Marijan Klarica kaže kako procedure moraju biti vrlo jasne. “Dapače, potičemo studente da nepravilnosti prijavljuju jer svima je u interesu da se stvari razjasne. Uveli smo proceduru da nema ispitivanja studenata po sistemu jedan na jedan. Moraju biti nazočni drugi studenti ili netko od tehničkog osoblja fakulteta”, objašnjava prof. dr. Klarica i dodaje da na prvom mjestu mora biti etika.

Isti profesor kirurg imao je “povijest” i u bolnici u kojoj i danas radi. Nekoliko prijava u desetak godina stiglo je u ravnateljstvo s različitim razlozima. Pipkao je i medicinske sestre i djevojčice pacijentice i mame i liječnice.

Jedna je njegova kolegica preko odvjetnika zatražila i zabranu njegova prilaska zbog napastovanja i vulgarne komunikacije. “Oćeš da ti napravim dijete?” jedna je od “blažih” izgovorenih svinjarija kolegici koju je uz to i sleđa zagrlio. Jedna je druga prošla puno gore. Žena je imala duboke traume nakon njegova zlostavljanja pa je na kraju i pobjegla iz bolnice ne samo u drugu ustanovu nego i u drugi grad. “Popipaj mi testise da znaš kako se postavlja dijagnoza. Što me gledaš, pa liječnici to rade, to im je posao.” “Hrabri” zlostavljač, dok se prašina od njegovih svinjarija nije slegla, “nestao” je na operaciji koljena pa ga godinu dana nije bilo u bolnici.

No kad je riječ o ovom nastavniku, bilo je i onih koji su, shvativši da će za svoje ponašanje ostati nekažnjen, uzeli pravdu u svoje ruke. Primjerice, djevojčicu je liječnica dermatologinja iz druge bolnice poslala “kolegi” zbog sumnjivog madeža ne bi li ga uklonio. To ga nije spriječilo da krene u “potragu za mogućim novim madežima”. U to ime morale su se skinuti do gola i djevojčica i njezina mama. Krenulo je pipkanje predatora, što je iznerviralo majku i na kraju je sve završilo s prijavom ravnateljstvu za bludničenje i seksualno uznemiravanje. Očekivano, prijava se “vukla” od nemila do nedraga, a nikakvog odgovora na pitanje kako će sankcionirati liječnika nije bilo. Otac, odnosno suprug, izgubio je živce i odlučio uzeti pravdu u svoje ruke. Pretučeni liječnik završio je na liječenju u jednoj zagrebačkoj bolnici, ali nije se usudio prijaviti gnjevnog oca. Slično se proveo i nakon što je u bolničkom liftu nasrnuo na mladu medicinsku sestru. I njezin se suprug, prema informacijama kojim raspolažemo, fizički obračunao s liječnikom predatorom. I ovaj je put izostala tužba protiv nasilnika.

“Do kuda ste spremni ići da biste dobili posao”, jedno je od pitanja koje je postavljao mladim studenticama pred kojima je stajala karijera. Nakon toga slijedio bi obično poziv na večeru. Jedna od naših sugovornica kaže da ga nije zaustavljao ni odgovor da ima muža i dijete i da ne može ni na kakve večere. Inzistiranje je potrajalo, a ženi je bilo jasno da će morati tražiti posao u nekoj drugoj bolnici ne bi li se riješila napasnika. To je na kraju i učinila. I danas se, kaže, sjeća straha koji je osjetila kad je na poziv tog kirurga došla u njegov ured. “Činjenica da za stolom nije bilo tajnice već mi je bila sumnjiva. Kad sam ušla i kad mi je ponudio da sjednem, sjetila sam se svega što sam o njemu čula radeći proteklih mjeseci u toj bolnici. Ispred mene bio je dvosjed, a ja sam panično tražila stolac. Mislila sam tako ću biti manje ugrožena, što se pokazalo dobrom taktikom”, kaže. I danas, premda je prošlo nekoliko godina, osjeća jaku nelagodu kad se sjeti situacije u kojoj se našla ni kriva ni dužna. “Milijun puta vrtjela sam taj užasna film i pokušala shvatiti zašto je to radio. Čak sam razmišljala i o tome jesam li sama ičim potaknula napasnika. Trauma živi i danas”, kaže liječnica.

Slučaj četvrti: Silovatelj iz Rijeke

Jednog je riječkog kirurg za spolno uznemiravanje prije dvije godine prijavila studentica riječkog Medicinskog fakulteta, a dvije godine prije medicinska sestra iz KBC-a Rijeka. Njega i još jednog njegova kolegu iz istog KBC-a mlada je liječnica prijavila i za silovanje. Tortura je trajala nekoliko godina uz dodano psihičko zlostavljanje. Uzalud je bila prijava šefici još 2009. godine koja joj je otvoreno rekla da ga može prijaviti “jer mu to nije prvi put”, ali da ima debele veze i zaleđe te da ni druge prijave nisu uspjele jer se svaki put izvukao. I u njezinu slučaju sve se odugovlačilo, očito ne bi li odustala. Medicinski fakultet silovatelja je udaljio s nastave i s ispita zbog prijave studentice, a više nije ni šef u bolnici. Sve ostalo i dalje je isto. Prije pet mjeseci ponovno je prijavljen za nasilje. Ovaj put ne zbog seksualnog, nego zbog fizičkog i verbalnog napada na kolegicu. Zanimljiv je ishod po kojem je ona koja ga je prijavila dobila opomenu pred otkaz!

Treba li čuditi da žrtve rijetko prijavljuju zlostavljače i uglavnom šute pokušavajući koliko mogu nastaviti s kakvim-takvim životom. Naravno da uvijek ima i neutemeljenih objeda, ali problem je kad se godinama pojavljuje jedno te isto ime kao zlostavljača svih i svakoga, ali se jednako tako godinama ništa ne rješava. Šutnja o zlostavljačima nevjerojatna je na svim razinama. Svi će bez problema ispričati sve moguće “nepodopštine” kolega, ali isključivo neslužbeno. Imenom i prezimenom ni u snu se “ne žele zamjeriti kolegi”. To ide toliko daleko da, primjerice, psihijatri pod svojim imenom ne žele komentirati kolege zlostavljače.

Anonimo će reći da se radi o klasičnom poremećaju osobnosti, dapače narcističkom koji treba ozbiljno liječiti. Dodat će da kolegama narcizam zamagli stvarnost, a što su u društvu na višim pozicijama, to su gori. Društvo im daje moć i tolerira psihopatologiju. Njima je, uvjereni su zlostavljači, sve dozvoljeno. Prepoznaju samo svoje potrebe i potpuno ignoriraju činjenicu da je to što rade duboko krivo, nemoralno i nedopustivo. Nesvjesni su da trebaju, i to dugotrajnu psihijatrijsku pomoć, objašnjavaju “anonimni” psihijatri.

Prijave koje godinama skupljaju prašinu u nečijim ladicama, a glase na nečije ime i prezime, konačno se moraju početi shvaćati ozbiljno. Dakako, ne samo u zdravstvu, nego i u svim ostalim sustavima. Ne bi smjelo biti “omerte” za ponižavanje, silovanje, zlostavljanje.