Iako 12. prosinac pada u nedjelju, tog dana bi Vladino Međuresorno povjerenstvo za nabavku borbenog aviona trebalo državnom vrhu preporučiti najbolje ponude za kupnju novog aviona za Ratno zrakoplovstvo. Prema ranijim najavama iz Povjerenstva, ovoga puta se neće miješati kruške i jabuke pa se posebno analiziraju ponude za rabljene, a posebno za nove avione. To znači da će se preporučiti najbolja ponuda za rabljeni te najbolja za novi avion, a na državnom vrhu je da donese odluku sukladno strateškim, tehničkim, financijskim aspektima. U praksi to znači da se vodi borba između novog američkog F-16 Block 70/72 i švedskog JAS 39 Gripena te rabljenih francuskog F3R Rafale i izraelskog F-16 Block 30.
U odnosu na prošli natječaj, Izraelci su sad potpuno samozatajni. Kao da još uvijek osjećaju nelagodu zbog prevare koju su pokušali učiniti uvjeravanjem Hrvatske da su sa SAD-om sve dogovorili, a nisu. Doduše, mnogi zahvaljuju Amerikancima što su nas svojim inzistiranjem na poštivanju procedure tad spasili od kupovine rabljenih Baraka. Sad Izraelci ovise o Amerikancima koji su u potpunosti preuzeli slaganje njihove ponude. Sve je otišlo toliko daleko da su predstavnici američkog veleposlanstva prilikom predaje svoje najbolje konačne ponude za svoj avion predali i onu izraelsku i tako dodatno ponizili Izraelce i pokazali koliko im u ovom slučaju vjeruju.
Lobira se na sve strane
Svi ostali ponuditelji ovoga puta su iznimno agresivni u pokušaju da se domognu ugovora s Hrvatskom. Lobira se na sve strane. Putem medija, marketinškim kampanjama, diplomatskim kanalima… Kruna lobiranja bio je dolazak francuske ministrice obrane u Zagreb nakon što su predane konačne ponude za avione kako bi premijeru Plenkoviću i ministru obrane Banožiću osobno pojasnila sve detalje francuske ponude i uvjerila ih da je ona od svih najbolja.
Upravo francuska prijava na hrvatski natječaj bila je najveće iznenađenje. Dosad su se ovdje u 15 godina, koliko Hrvatska pokušava kupiti avion ovdje uvijek motali Amerikanci, Šveđani, Izraelci s raznim verzijama letjelica, ali Francuza nije bilo. Još kad je objavljeno da nude Rafalea, hrvatski piloti bili su "izvan sebe" od sreće. O francuskoj ponudi malo se toga zna. Njihovi vojni predstavnici od proljeća hodočaste u Vladu i Ministarstvo obrane, a hrvatska vojna delegacija je Rafale pogledala i u Francuskoj. Proteklih dana uspjeli smo razgovarati s nekoliko relevantnih osoba upoznatih s francuskom ponudom, ali i razlozima zbog čega je Francuskoj baš ovaj natječaj važan.
- Francuska se na ovaj natječaj nije javila iz ekonomskih i gospodarskih razloga, već isključivo iz političkih razloga i političke volje Francuske da s Hrvatskom zajedno razvija europsku obranu i radi na europskim interesima unutar NATO-a. Nakon što su takav zajednički cilj u siječnju ove godine u Parizu usuglasili francuski predsjednik Macron i hrvatski premijer Plenković, donijeta je odluka da se Francuska javi na natječaj - tvrdi nam sugovornik dobro upoznat s cijelom situacijom.
Vojno partnerstvo
Vojno partnerstvo dviju država dosad je bilo na iznimno niskim granama i Francuska kroz prodaju aviona to želi ojačati. S time dolazi i strateško partnerstvo i pozicioniranje Francuske u ovom dijelu Europe od kojeg Hrvatska unutar Europske unije i NATO-a može imati samo koristi, tvrde naši sugovornici. Upravo političko strateško povezivanje kroz nabavku borbenih aviona s jakim svjetskim igračem, što Francuska jest, jedan je od važnih elemenata u donošenju odluke u izboru ponude. Sjedinjenje Američke države već jesu glavni vojni strateški partner Hrvatske i nabavkom F16 Block 70 tu se ne bi puno promijenilo. Izrael nije ni u Europskoj uniji ni NATO-u te je strateško povezivanje upitnog rezultata. Ako zanemarimo priče o švedskoj neutralnosti i Carlu Bildtu iz 1991. godine upitna je i strateška diplomatska korist od suradnje sa Švedskom na razini EU i NATO-a.
U takvoj konstelaciji snaga potpuno je jasno zašto Francuska kao jedan od glavnih aduta u ovom poslu ističe i političke benefite za Hrvatsku. To potvrđuju i riječi našeg sugovornika kako francuska ponuda nije rezultat pritiska francuske vojne industrije.
- Interes proizvođača je prodati novi, a ne rabljeni avion. Ovo je izričita odluka francuske države da u cilju jačanja političke i vojne suradnje Hrvatskoj ponudi rabljene avione - tvrde nam sugovornici.
Francuska je Hrvatskoj ponudila 12 aviona Rafale F3R. Riječ je o višenamjenskom avionu. Ukratko - on je istodobno i lovac-presretač, daje podršku snagama na zemlji i bombarder. Ponuđeni avioni različite su godine proizvodnje, a najstariji imaju 10 godina. Dakle riječ je o avionima najnovije generacije.
- Važno je da su oni u vlasništvu francuske države te da ponuda nije bazirana na komercijalnoj osnovi i nema veze s proizvođačem - kažu nam sugovornici. Avione u ovom trenutku koristi francuska vojska i prošli su razne vrste aktivnosti. Od angažmana u Siriji i Iraku te nadzora zračnog prostora na Baltiku. Prema riječima naših sugovornika, francuska vojska će ih koristiti do 2060. godine.
Cijena, ali kompletna
Kad se spomene kupnja aviona, većinu samo zanima njihova nabavna cijena. No prema stručnim analizama, ona čini tek između 25 i 35 posto, ovisno o izvoru, ukupnih troškova posjedovanja i upravljanja borbenim avionima tijekom cijelog životnog vijeka. Ostatak se odnosi na operativni trošak, odnosno letenje, održavanje, popravke itd. Svi ponuditelji kao zmija noge čuvaju podatak o operativnim troškovima. U odnosu na ostala tri ponuđena aviona na natječaju Rafale je jedini dvomotorac i naši sugovornici priznaju kako su troškovi sata leta nešto veći od konkurencije. Tvrde kako je taj trošak neznatno veći od cijene sata leta na F-16 Block 70, a na tvrdnje kako je cijena sata leta na Gripenu 4000 eura samo odmahuju rukom. Dosad su objavljivani podaci kako je sat leta na F3R oko 19.000 eura, ali taj podatak treba uzeti s rezervom jer zapravo nema službene potvrde. Prema dostupnim podacima u natječajnoj dokumentaciji se tražilo da avioni mogu obaviti minimalno 2500 sati naleta. Da bi se pak dobili ukupni troškovi korištenja tijekom 30 godina, u računicu treba uključiti i operativne troškove izračunate na bazi od 150 do 170 sati leta godišnje, što je neki NATO-ov standard.
U tom slučaju, primjerice, operativni troškovi sata leta Gripena iznose oko 18.500 eura, a F-16 oko 28.800 eura. Ipak, kad govorimo o nabavnim cijenama koje su ponuđene na natječaju predstavnici Lockheed Martina, proizvođača F-16, javno su objavili kako je ona na razini one u Bugarskoj koja je osam aviona kupila za 1,25 milijardi dolara. Kod Amerikanaca doduše vrijedi drugo pravilo ponude. Oni na natječaju ponude maksimalnu količinu opreme i najvišu cijenu, a ukoliko budu odabrani onda tek slijede pregovori o vrsti i količini opreme i naoružanja pa cijena u konačnici može biti i manja od ponuđene. Šveđani su za svojih 12 aviona na prošlom natječaju tražili oko 8 milijardi kuna, sad se očekuje da je to ipak nešto manji iznos. U medijima se već špekuliralo kako je francuska ponuda "teška" milijardu eura. Naš sugovornik upoznat s ponudom tvrdi kako je ponuđena cijena nešto ispod milijarde eura. Što se tiče Izraelaca, ponuda bi trebala biti daleko veća od onih 500 milijuna dolara na prošlom natječaju jer bi u slučaju odabira avioni prvo morali biti rastavljeni kako bi se iz njih izvadila izraelska oprema i ugradila američka u skladu s NATO standardima što dodatno povećava troškove. Sve gore navedene cijene osim samih aviona uključuju i naoružanje, obuku pilota i tehničara te logističku prilagodbu vojnih baza za prihvat aviona.
Dodatna pitanja
Nakon što su pristigle prve ponude Povjerenstvo je u dva mjeseca ponuditeljima uputilo oko 300 različitih dodatnih tehničkih pitanja i najveći dio njih se ticao roka isporuke aviona i obuke pilota. Resursi na osam hrvatskih migova istječu 2023. i 2024. godine i nakon toga se oni više ne mogu koristiti. I ministar obrane Banožić nedavno je kazao kako je rok isporuke jedan od najvažnijih kriterija za dobivanje ugovora jer Hrvatska želi izbjeći scenarij da nekoj od NATO zemalja prepusti nadzor svog zračnog prostora do dolaska novih aviona. Amerikanci tvrde kako im je za proizvodnju i isporuku F16 block 70 od potpisa ugovora potrebno tri do četiri godine. Dakle, ako bi se ugovor potpisao sljedeće godine, avioni bi bili isporučeni 2024. ili 2025. godine. Obuka pilota i mehaničara koja bi se odvijala paralelno s proizvodnjom trajala dvije godine.
Šveđani, navodno, avione mogu isporučiti u roku dvije godine.
- Ako se ugovor potpiše sljedeće godine, Francuska bi prvih šest aviona isporučila 2024. godine, a preostalih šest godinu dana kasnije - tvrdi nam naš sugovornik. S obzirom na to da je riječ o rabljenom avionu, rok za isporuku čini se jako dugačak. Naši sugovornici tvrde kako se iz sastava francuske vojske ne može povući 12 aviona odjednom. Nadalje, tih 12 aviona prije upućivanja u Hrvatsku bit će detaljno pregledani i dovedeni u stanje da sljedeće dvije godine na njima neće biti potrebno obavljati nikakve dodatne radove. Istovremeno bi se u Francuskoj odvijala obuka pilota i mehaničara koja traje 18 mjeseci. Kad je u igri bio Barak za odlazak na obuku u Izrael odabrano je 8 pilota, 40 mehaničara i 5 inženjera. Nije poznato jesu li se te brojke u međuvremenu promijenile. Primjerice za I. i II. stupanj održavanja jedne eskadrile od 12 Gripena potrebno je oko 60 tehničara. Šveđani se hvale kako je Gripen vrlo jednostavan za održavanje te JAS -39 u roku 10 minuta mogu naoružati i napuniti gorivom samo dvoje ljudi - pilot i zrakoplovni tehničar.
Također navode da nije potrebna dodatna prilagodba postojeće infrastrukture vojne baze u kojoj bi Gripeni bili smješteni. Naši sugovornici nešto slično tvrde i za francusku F3R. Navode kako je avion tehnički osmišljen da je lak za održavanje. Kao primjer navode podatak da je za zamjenu motora potrebno tek sat vremena. Francuski stručnjaci posjetili su vojnu bazu Pleso gdje bi budući avioni bili stacionirani i zaključili su kako nije potrebna dodatna preinaka infrastrukture za prihvat Rafala.
Osim samih aviona i opreme, ponuditelji Hrvatskoj nude i određenu gospodarsku suradnju. Amerikanci tako tvrde da nude posao za šest hrvatskih kompanija ako bude odabran njihov avion. Osim toga najavljuju osnivanje Regionalnog centra za obuku u Zadru. Šveđani nude uspostavu Regionalnog centra za aeronautiku, održavanje i popravak aviona te stratešku suradnju hrvatskom gospodarstvu. Izraelci su na prošlom natječaju nudili ulaganje u Zrakoplovno tehnički centar, otvaranje Cyber centra te suradnju u poljoprivredi, a sad je njihova ponuda nepoznata. Francuska ministrica obrane je pak prilikom posljednjeg posjeta najavila je mogućnost zajedničke francusko-hrvatske suradnje na vojnoj industriji kroz europske obrambene fondove što bi dodatno potaknulo razvoj domaće industrije.