Malo je arhivskih zapisa iz davne 2001. godine, kad se slika noćnog života Splita promijenila otvaranjem “American Go Go” bara u sklopu tadašnjeg hotela “Split”, na čijem je mjestu poslije niknuo prvokategornik iz grupacije “Radisson Blu”.
Pionirski pothvat, dakle, otvaranja lokala s erotskim performericama utabao je put otvaranju nekolicine sličnih klubova u gradu pod Marjanom, a zabava koja se u njima odvijala zabilježena je mahom na crnokronikaškim stranicama; visoke cijene i nedovoljna informiranost gostiju kumovali su nizu prekršajnih prijava podnesenih zbog protupravnih naplata, iznuda, pa i tjelesnih ozljeda, piše Slobodna Dalmacija .
Madona do gola
Ipak, čini se da se stvari u pogledu takve ponude zabavnih sadržaja počinju poslagivati kako treba; striptiz u Splitu više nije senzacija, a opareni visokim cijenama u takvim objektima, svojim su iskustvom poučili druge što mogu očekivati ako se odluče na provod uz zgodne, polugole animatorice.
Vratimo se još malo prapočecima; 2001. godine “American Go Go” je, dakle, prvi u Splitu imao štangu za ples, no na njoj su se listom izmjenjivale strankinje. U međuvremenu se otvorilo i zatvorilo nekoliko klubova: “Gentlemen’s club La Mirage” u Ulici slobode (“Casa Viola”), “Pasha” na Bačvicama, “After dark” u Matošićevoj i “Broken heart” na Kolodvoru, te klub “Mumm” nazvan po istoimenoj vrsti šampanjca (nije aluzija na tzv. milf-ponudu, kako bi mnogi namah pomislili).
U prostoru “American Go Goa” je, podsjetimo, neko vrijeme kasnije djelovao striptiz-bar pretenciozno nazvan “Moulin Rouge”, u kojem se perfomerica umjetničkog imena Madona čak skidala do gola, no osim tog individualnog ekshibicionizma, nije bilo drugih koje bi izdvajale animatorice iz sličnog skupa, odnosno nekih umjetničkih izdignuća.
Sumnjivi moral
Osim imena klubova koji su se smjenjivali (“After dark” u gradskom središtu je i opstao), te njihovih vlasnika – neki su se poslije prihvatili sasvim drugih poslova; Neno Aničić, vlasnik klubova “Pasha” u Splitu i Medenoj pokraj Trogira, bavi se reciklažom i trgovinom, a Dražen Ordulj, nekadašnji voditelj poslovanja “Case Viole”, našao je miran građanski posao i distancirao se od noćnog biznisa – izmijenila se i socijalna slika plesačica.
Točnije, njihova nacionalnost.
Foto: Jakov Prkić / Cropix
Jer, dok su prijašnjih godina – pogotovo početkom tisućljeća, kad je proradio “American Go Go” – glavne uzdanice, strane striperice bile kod nas percipirane kao prvorazredne ekshibicionistice i žene, najblaže rečeno, sumnjivog morala, danas je isto zanimanje itekako poželjno i domaćim djevojkama! Je li tomu kumovala recesija ili smo postali slobodoumniji?
Hrvatska kao država s osamdesetak posto stanovništva izjašnjenog kao katoličko, čini se, unatoč sekularnim postulatima Ustava ipak nije optimalna klima da bi zanimanje “animatorica” postalo mainstream... Ipak, seksualna industrija sve je privlačnija Hrvaticama, koje su iz tog segmenta, uvjerili smo se, potpuno istisnule strankinje.
Bračni biznis
O razlozima nam je, pak, više mogao reći Tihomir Lučić, jedan od pionira u vođenju sličnog biznisa u Splitu.
- Kao prvo, ekonomska kriza doista je učinila svoje te je navela domaće djevojke da se, u nedostatku posla, okušaju i u plesu na štangi, što se poslije mnogima omililo, naravno, u prvom redu zbog lijepog novca – primjećuje Lučić, danas treću godinu voditelj kluba “Mumm” na Bačvicama zajedno sa suprugom Kristinom, piše Slobodna Dalmacija .
Lučić veli da je promjeni radne nacionalne strukture kumovao prozaičan detalj...
Foto: Jakov Prkić / Cropix
- Godine 2009. – dakle osam godina nakon otvaranja prvog “Go Goa” u hotelu “Split” – Ministarstvo unutarnjih poslova ukinulo je radne dozvole strankinjama, te su vlasnici nekoliko klubova koji su u međuvremenu niknuli morali pribjeći traženju unutarnjeg kadra.
Sjećam se kao jučer kako smo vabili prve domaće cure; dnevnica je bila privlačna, 350 kuna plus “tip” (napojnica, nap.a.), što je značilo i po dvadesetak tisuća kuna mjesečno. Šarmantne djevojke i sada bez problema ostvare tu zaradu – primjećuje Lučić dok nas provodi po svojem lokalu u prizemlju objekta na Bačvicama, površine od oko 160 četvornih metara i sa sedam zasebnih separea “za diskretno uživanje”.
’Nema prostitucije’
- Naravno da radimo u okviru zakona, prostitucija ne dolazi u obzir iako su upiti svakodnevni. Naše djevojke – trenutno ih radi osam – imaju pravo izvoditi lap-dance, table-dance i lesbo-show na zahtjev gosta, a cijena je takvih performansa oko 700 kuna i traje četiri pjesme – objašnjava Lučić, uz napomenu da je gostima, mahom strancima (u omjeru od oko 70 posto izvan udarne sezone, odnosno gotovo 100 posto tijekom turistički najfrekventnijih mjeseci) osobito drago što se u “Mummu” druže s domaćim djevojkama, Hrvaticama.
- Kod nas rade cure iz Virovitice, Vinkovaca, Podstrane, Bjelovara, s Brača... Najmlađa ima 21 godinu, a najstarija je naša miljenica od 47 godina zvana Mummy – s osmijehom će Lučić, te nas upoznaje s osebujnom damom, čija je priča epizoda za sebe.
Veteranka Mummy
- Da, bliže sam pedesetoj nego četrdesetoj, ali dok to gostima ne smeta, ne smeta ni meni – vedro će Mummy, dama (dopustite malo slobode u izražavanju) upravo brutalnog seksepila, koja je do prije dvije godine radila štošta: bila je krojačica, kuharica, domaćica, kinooperaterka, čak je radila i na hot-lineu.
Ostala je udovica i bez stalnih prihoda, što ju je ponukalo da uđe kroz vrata “Mumma” i da, okupana crvenkastim svjetlom i parfimiranom dimnom zavjesom, potraži zaposlenje. Sudbina joj nije podarila djecu, ali je vedra duha i u klubu omiljena te posebno tražena kao – krojačica?!
- Imamo kostime za razne prigode, to jest ukuse, odijevamo se kao za neki seksi maskenbal, a kako ja znam šivati, priskočim kad neki kostim treba prilagoditi tjelesnoj konstituciji. Evo, vidite ovaj dres francuske sobarice? Sama sam ga sašila, kao i kostim časne sestre. Ups – rukom usta pokriva Mummy, za koju se, veli, najviše “zalijepe” mladi dečki.
Foto: Jakov Prkić / Cropix
- Ovo je posao kao i svaki drugi. Odradim svoje i vozač me odveze kući. Inače sam s Brača, ali već neko vrijeme živim u Splitu. Čak i majka zna čime se bavim. Raskrstile smo s predrasudama; svaki dan treba jesti. Uostalom, ovo je super zabavno – veselo je iznijela vjerojatno najstarija profesionalna animatorica u zemlji, koja, kao i ostale kolegice, u splitskom klubu ima fiksnu plaću od 6000 kuna.
Ostali su doprinosi, naravno, podmireni, napominje Lučić, a i plaća se uz napojnice lako udvostruči, domeće.
Pjenušac – 50.000 kuna
- Vidite, nema nas puno: tu je jedan zaštitar, jedan konobar (uskočimo supruga i ja po potrebi), imamo jednog letkara i dva vozača za besplatni prijevoz do kluba i natrag. Imamo stalne goste; na primjer, jedan iz Šibenika je redovit, ponekad ga dovezemo iz drugog grada.
Gosti u prosjeku potroše od tisuću kuna naviše po jednom izlasku kod nas, iako ima i onih koji tvrdoglavo piju jedno piće – najjeftinije stoji 50 kuna – i ne žele počastiti animatorice. I to je legitimno; one u tom slučaju neće sjediti pokraj njega, no i takav gost ima pravo uživati u pogledu na ples na štangi i dobrodošao je u klub – napominje poslovođa.
Najskuplje piće u “Mummu” stoji 50 tisuća kuna; riječ je o pjenušcu iz 12–litarske boce, a takvih se proda nekoliko po sezoni. Njime gosti ponekad požele napuniti veliku čašu za šampanj-performans, kad se plesačice u njemu i okupaju...
- Radimo sve mjesece osim u studenom, prosincu i siječnju, a radno je vrijeme od 21 sat do četiri-pet ujutro. Kod djevojaka sve je regulirano ugovorom, imaju slobodan dan po dogovoru i sva druga prava i obveze – veli Tihomir Lučić.
Francuzu po guštu
U jednom od separea zatječemo gosta, Francuza; rado pristaje na ćakulu s nama. Posebno je, odmah napominje, oduševljen što u klubu sa striptiz-ponudom u Splitu rade domaće cure, a ne Rumunjke ili Ukrajinke, piše Slobodna Dalmacija .
- Menadžer sam u građevinskoj tvrtki, ne moram vam govoriti koliko sam izložen stresu; barem vi novinari znate kako je to kad vam je cijeli dan bomba u glavi. Iz Pariza sam i, hvala na pitanju, oženjen; osjećam se prestar da bih išao u obične klubove, iako nemam previše godina, 46.
Foto: Jakov Prkić / Cropix
No, ne da mi se gnjaviti, najradije se opuštam na ovakvim mjestima uz ugodno žensko društvo i bocu finog šampanjca. Nije mi preskupo; ovoliko bih isto piće platio i u Parizu – začudio se našem pitanju Francuz u separeu s plavušom.
- Profil naših gostiju je raznovrstan, ima starijih i mlađih, ne naplaćujemo ulaz, ali ljudi više-manje znaju da je ovdje piće skuplje nego na drugim mjestima. Radimo dobro, a osobno mi je veoma drago što je inozemnu radnu garnituru smijenila domaća ekipa; s našim se curama lakše sporazumjeti, manje je papirologije i same se lakše snađu za smještaj i ostale životne okolnosti.
Moje je da im redovito dam plaću, osiguram ih – i to je sve. I da, mogu vam reći da je potražnja za ovim poslom u porastu; pitanje je dana kad će to Splićanke sasvim normalno početi raditi u svojem gradu – predviđa Tihomir Lučić iz “Mumma”.
Bilo je i vjenčanja
Iako je, čini se, zauvijek prošao trend zapošljavanja strankinja u splitskim striptiz-barovima, faza koja je tomu prethodila donijela je bračnu sreću nekolicini Rumunjki i Ukrajinki.
– Osobno znam za pet-šest stranih animatorica koje su se udale za Splićane – kaže naš sugovornik.
Škrti na riječima
Razgovor s reporterima odbili su poslovođe/vlasnici klubova na Kolodvoru i u Matošićevoj ulici, “Broken heart” i “After dark”, Ivica Rađenović i Ivan Projić. Potvrdili su da u njihovim klubovima rade samo domaće cure, no nisu bili raspoloženi za više izjava i snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....