SUZE I TUGA U DONJOJ MAHALI NA POGREBU LEGENDARNOG GLUMCA Reportaža iz rodnog mjesta Ive Gregurevića: 'Živio si kao munja, i otišao si kao munja...'

Velikan hrvatskoga glumišta Ivo Gregurević pokopan je u utorak u svojoj rodnoj Donjoj Mahali, na groblju niti stotinjak metara udaljenom od livade na kojoj je u ranoj mladosti sa školskim prijateljima imitirao scene iz omiljenih mu vestern filmova.

Na sprovodu se okupilo više tisuća ljudi, a o tome koliko su Orašje i Mahala cijenili Gregurevića govorili su i billboardi s porukama zahvala mještana, kao i svijeće postavljene uz posavski magistralni put sve od granice na rijeci pa do lokalnoga groblja.

- Ivo danas ne bi bio potresen. Pamtit ćemo ga po svemu što je napravio za nas. Zahvaljujemo mu na njegovom ovozemaljskom putu - izgovorio je, među ostalim, svećenik u ime franjevačkog samostana, pa je prepustio stvar tamburašima. Grobljem su opet odzvanjali omiljeni stihovi pokojnog glumca, “Milovo sam garave i plave” Zvonka Bogdana. Riječ su zatim preuzele Gregurevićeve kolegice i kolege, isti oni koji su se govorima od njega oprostili i na komemoraciji u ponedjeljak na Mirogoju.

Tužne anegdote

Glumica Perica Martinović dirljivim se i nadahnutim govorom iznova prisjetila mladosti i trenutaka provedenih uz Gregurevića, od ljeta na Dubrovačkim igrama, preko zajedničkog podstanarstva i zaljubljenosti u teatar i film koja kod glumca, kao i onih s kojima se okružio, nije jenjavala.

- Dragi moj Ivo, volim tebe, tvoje Orašje i nastavit ćemo gdje si stao - završila je kolegica pokojnog Gregurevića nakon koje je govorio glumac Vedran Mlikota.

- Dragi Ivo, živio si kao munja, i otišao si kao munja. Uz tebe su se ljudi više osjećali ljudima. I tvoj pas Sokol se uz tebe osjećao kao čovjek - rekao je glumac silnim i staloženim glasom, upravo kao da je u teatru. Zatim je pozdravio prijatelja stihovima Najboljih hrvatskih tamburaša.

- Poljem ravnim pustit’ ćemo vrance, neka lete bijesno neprestance, ej neka lete, ma nikad ne stali, od umora makar popadali. Zbogom, Ivo! - izgovorio je pa završio uz Gregurevićeve riječi iz kultne scene filma Rajka Grlića: “Čaruga putuje!”.

- Otišli su, na isti dan, sokol slavonske ravnice i golub bijeli posavskoga neba - nastavila je glumica Anja Šovagović-Despot, koja se u govoru prisjetila kako ju je na isti dan, prije 18 godina, napustio i njen otac Fabijan, još jedan velikan hrvatskoga glumišta.

Pjesma i smijeh

- Kada bismo, nekim nesretnim slučajem, izrezali scene iz filmova u kojima je Ivo glumio, vrlo lako bismo mogli zaključiti da hrvatskog filma uopće ne bi bilo - nastavila je.

- Ubitačno točna bila je Gregurevićeva ekspresija koja je sasvim precizno znala obujmiti Ivina partnera u kadru, na sceni, na setu, na nastupu. Tu nije bilo pogovora. Tu nije bilo mogućnosti izbora. Jedino se tako moglo s njime glumiti, pa s njime i živjeti. Nemoguće teško i nemoguće lako - prisjetila se zatim zajedničkih trenutaka na setu, pa je s okupljenima podijelila i “behind the scenes” momente koje je dijelila s glumcem.

- Generalskog karaktera, samo bi rekao: “Pjevaj!” - i ja bih pjevala. U noćima ili zorama kada bi me nazvao, pjevala sam mu preko mobitela, pjevala sam na seoskim zabavama, na otvaranju festivala u Orašju, na ludim tulumima u Zagvozdu, na kućnim adresama, koncertima, zajedničkim gažama, na filmskim setovima, u pauzama, pjevala sam uvijek kad je naredio - završila je Šovagović-Despot pa otpjevala pjesmu “Golubice bijela”, koju je pokojni glumac naročito volio.

Uz blagoslov svećenika tužna je kolona, predvođena sinom Markom, Gregurovićevim prijateljima iz djetinjstva te kolegama, nastavila dalje, prema grobnici. Gomila se u sekundi natiskala oko rake, svatko je htio baciti ružu ili komadić zemlje na lijes.

Mnogi su potegli na Gregurevićev sprovod s raznih strana Hrvatske, a osim malog čovjeka s kojime je pokojni glumac obožavao provoditi vrijeme, na sprovodu su viđene i ličnosti iz javnog i glumačkog života: Ana Malenica, Goran Navojec, Emir Hadžihafizbegović, Branko Schmidt, pjevači Stjepan Jeršek Štef i Šima Jovanovac...

Ljudi su se potom razišli. U trenu je nastala velika automobilska kolona pred grobljem. Nad grobnicom su ostali samo grobari s mjesnoga groblja - valjalo im je zatrpati raku. - Neka vam Bog da snage da završite ovaj posao - obratio im netko na odlasku. Grobari su bez riječi nastavili nabacivati rahlu posavsku zemlju na velikanov grob.