SMJENA GENERACIJA

SURADNJA HDZ-a I HNS-a: POČETAK NOVIH ODNOSA NA DRUŠTVENOJ SCENI? Narodnjaci su HDZ-u do prije par dana bili glavni protivnici. Što se promijenilo?

U svom koalicijskom sporazumu HDZ i HNS konstatiraju da kao dvije svjetonazorski različite, ali kompatibilne stranke, nasuprot uvriježenom načinu funkcioniranja temeljenom na podjelama iz prošlosti, izražavaju suglasnost oko temeljnih vrijednosti Hrvatske, vizije njezina razvoja te načela rada. Može li ta objava postati početak novih odnosa na domaćoj društvenoj sceni?
 Robert Fajt / CROPIX

“Vi ste kao stranka toliko slabi da slabiji ne možete biti. Vi i vaša stranka nakon izbora bit ćete najslabiji u ovom tisućljeću”, žestoko je u srijedu tijekom saborske rasprave premijer Andrej Plenković napao SDP i potom izrekao nešto što se još nije čulo u ovdašnjim političkim krugovima. Prema objašnjenju predsjednika HDZ-a i Vlade, dijalog HDZ-a i Hrvatske narodne stranke “dio je normalnog transformativnog procesa”.

U najkraćem, transformativni proces - koji predsjednik Vlade često zagovara u neformalnoj komunikaciji, a sada je to prvi put izgovorio i u parlamentu - uključuje viziju budućeg razvoja, postavljanje strateških prioriteta i korištenje pametnih politika i akcija. U arhivima se može naći prošlogodišnji Plenkovićev nastup u Bruxellesu, kada je izjavio da “u okolnostima kada raspoloženje među članicama EU prema proširenju nije idealno, europski put treba biti okvir za transformativni proces zemalja jugoistočne Europe i ostvarivanje gospodarskog napretka”.

Može se, dakle, zaključiti da Andrej Plenković želi u ovdašnji politički vokabular uvesti novi termin “transformativni proces”, kao dio osobnog svjetonazora. Koji prije svega podrazumijeva slabljenje ideoloških i svjetonazorskih sukoba u visokoj politici.

Nitko iz partije

Tako je nedavno tijekom neslužbenog druženja s novinarima dosta vremena potrošio objašnjavajući kako je potrebno prevladati ideološke sukobe na političkoj sceni i pritom dodao da sve važne stranke u Hrvatskoj vode predsjednici koji su mlađi od pedeset godina, koji pripadaju generaciji koja nije svjetonazorski isključiva. Što je točno - nijedan od vodećih političara, Andrej Plenković, Davor Bernardić, Krešo Beljak, Božo Petrov, Boris Miletić pa i Ivan Vrdoljak (koji je u međuvremenu odstupio), nije osobno sudjelovao u događajima koji svjetonazorski dijele hrvatsko društvo. Nisu bili u Partiji, u ratnim događajima 90-ih uglavnom nisu direktno sudjelovali, niti su donedavno imali utjecaj na političke svjetonazore svojih stranaka, a kamoli na tamošnje kadrovske politike.

Ili kao što piše u uvodu sporazuma HDZ-HNS, gdje potpisnici konstatiraju kako su “svjesni činjenice da je razvoj hrvatskog društva ograničen uvriježenim načinom funkcioniranja, temeljenim na poticanju podjela, uglavnom ukorijenjenih u prošlosti, HDZ i HNS, svjetonazorski različite, ali kompatibilne stranke, izražavaju suglasnost oko temeljnih vrijednosti Hrvatske, vizije njezina razvoja te načela rada”.

Kada se ovako postave stvari, postaje jasnije zbog čega je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković bez krzmanja ušao u savez s HNS-om, do prije nekoliko dana svjetonazorski glavnim protivnikom svoje stranke. Naravno, primarni razlog je opstanak Vlade izbjegavanje novih izbora, koji su uvijek rizični. Sada se u HDZ-u lakše diše jer s pet zastupnika HNS-a, predstavnicima manjina i nekim nezavisnim sve je izvjesnije da Plenkovićeva Vlada ulazi u nešto mirniju situaciju. Može se samo nagađati koliko će trajati ovakvo razdoblje, no u Banskim dvorima su postigli svoj cilj.

A po svemu sudeći ovakvim raspletom zadovoljni su i u Predsjedničkom uredu, makar još uvijek ne žele javno o tome govoriti. Međutim, osoba bliska Kolindi Grabar-Kitarović jučer je vrlo ekstenzivno objasnila zbog čega na Pantovčaku podupiru saborsko preslagivanje, koje uključuje stvaranje saveza HDZ-HNS. Sve se svodi na potrebu da zbog brojnih vanjskih i unutarnjih opasnosti Hrvatska dobije stabilnu Vladu.

“Međunarodne okolnosti su izrazito komplicirane, počevši od toga da situacija u regiji više nije u interesu američke politike i Donalda Trumpa, što je samo po sebi jako opasno. Zatim na situaciju u regiji sve više utječe Rusija, koja je ponovno svjetska sila, kao i nepostojanje koherentne politike Europske unije, a tu su brojne krizne točke od BiH, preko Makedonije, do Kosova.

Prema centru

U Hrvatskoj imamo problem Agrokora, za čije je rješavanje potrebno još barem dvije godine, plus golemi dug u zdravstvu, sporovi sa Slovenijom te nastavak gospodarskog rasta. Zbog rješavanja svih spomenutih problema treba podržati transformativni proces i koaliciju dviju stranaka koje su dugo bile ideološki isključive. Naposljetku, prilično sam siguran da će zahvaljujući koaliciji HDZ-a i HNS-a uskoro iz javne upotrebe nestati natpisi ‘za dom spremni’”, smatra sugovornik s Pantovčaka.

Slično rezoniraju ugledni politolozi kao što je Tihomir Cipek, prema kojem je “očito da na taj način HDZ i njegova Vlada idu prema centru, a što će se jasno vidjeti ako uspije novi koncept obrazovne politike”.

No, već je očigledno da će se obrazovna politika Plenkovićeve Vlade pretvoriti u pravo bojno polje na kojem će se sučeliti nova vladajuća koalicija i ideološka desnica. Blaženka Divjak, HNS-ova ministrica obrazovanja, zagovornica je moderne kurikularne reforme i već u prvim istupima najavila je potpunu demontažu svega za što se zalagao njezin prethodnik Pavo Barišić. Njezina tri uvjeta su stvoriti čistu situaciju za provedbu kurikularne reforme, revidirati natječaj kojim je na čelo skupine za kurikularnu reformu postavljena Barišićeva savjetnica i zaposlenica Ministarstva Jasminka Buljan Culej i dovođenje nove ekipe koja će voditi Ministarstvo obrazovanja.

Nije trebalo dugo čekati na reakciju konzervativaca. Odmah su stigle negativne reakcije predstavnika katoličke desnice, a Željka Markić, predvodnica pokreta U ime obitelji, otvoreno je optužila Plenkovića da je dao vlast HNS-u, uz pojašnjenje kako je “izdaja vrijednosti i nacionalnih interesa uvijek povezana s korupcijom i gospodarskim kriminalom”. Ovdje se nije zaustavila, nego je dodala da je “koalicija HDZ-HNS prevara birača radi zaštite interesnih grupa oko Agrokora, plinarskih društava i drugih koji isisavaju novac hrvatskih građana, a kako bi oni koji varaju odrasle mogli napraviti dobar obrazovni program za djecu?”, ocijenila je Željka Markić.

To je tek početak. Recimo, tek treba vidjeti kako će odgovoriti braniteljske udruge, ostvari li se najava o brisanju ustaškog pokliča “ZDS” od Splita do Jasnovca, koju smo dobili u Predsjedničkom uredu. Tada će biti jasno i je li Andrej Plenković uspio suzbiti radikalno desni karakter stranke koji je metastazirao pod vodstvom Tomislava Karamarka i, barem na razini pristojnosti, u ideološkom smislu distancirati HDZ od neoustaštva i klerikalizma, kao u vrijeme Franje Tuđmana i Ive Sanadera.

Strateške razlike

U svemu je dobro sačuvati određenu skepsu jer je otvoreno pitanje koliko autonomiju HNS-ovim partnerima može dopustiti Plenković, a da se ne suoči s pobunom unutar HDZ-a. Uostalom, iz premijerova ureda već je puštena informacija prema kojoj nije sretan nekim idejama Blaženke Divjak, posebno oko totalne reforme obrazovnog sustava.

Možda ovakve strateške razlike ne ugrožavaju Plenkovićevu viziju transformativnog procesa, ali ipak pokazuju da je dugačak put do konačnog prevladavanja svjetonazorskih razlika između ove dvije stranke.

Sociolog i politički analitičar Dragan Bagić početkom tjedna je podržao novi Vladin savez argumentom kako ulaskom, makar i krnjeg, HNS-a u Vladu Plenković pacificira i kritike slijeva jer to postaje zadatak HNS-a. Prema Bagićevu mišljenju, Plenković tako dolazi u sanaderovsku poziciju u svom prvom premijerskom mandatu (2004. - 2007.), s tim da su tada ljevicu pacificirali lijevi mediji i intelektualci. Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović nisu problem, jer HDZ ima svoje jastrebove koji će se baviti njima, a treba se prisjetiti da je HSP od 2003. do 2007. bio puno jači u Saboru od Brune Esih i Hasanbegovića. Osim toga, svaka promjena strukturnih odnosa na političkoj sceni veseli, ako ništa drugo jer stvara nove prilike.

Unatoč prvobitnoj podršci suradnji HDZ-a i HNS-a, Bagić je kada smo razgovarali u četvrtak ipak izrazio skepsu oko konačnog rezultata ove suradnje kao transformativnog procesa u hrvatskoj politici.

“To je potencijalno dobra ideja, u čemu se slažem s premijerom Plenkovićem. Ali taj se potencijal znatno smanjio s obzirom na to kako je to provedeno, odnosno s obzirom na to da se zbog toga HNS raspao. Da je HNS kao cjelina ušao u to i da se radi o početku mandata nakon izbora, smatrao bih to procesom koji bi mogao imati značajne dugoročne transformativne konzekvence. Ovako kako je ispalo šanse da se to ostvari su znatno manje”, upozorio je Bagić.

Koliko u tom slučaju stoji Plenkovićeva teza da je na sceni generacija mlađih političara koji ne trebaju biti opterećeni sukobima svojih prethodnika?

Nemoguće bez manjina

“Nova generacija jest na sceni, ali već dugo. Pa i Zoran Milanović je nova generacija, a na neki način i Karamarko. To samo po sebi nije garancija. Činjenica jest da su pozicije stranaka stabilne, kao i linije podjela. Dugačak je proces smanjivanja svjetonazorskih razlika u hrvatskoj politici”, reći će Bagić.

S druge strane, postoji čitav niz slučajeva kada su dugogodišnje svjetonazorski suprotstavljene političke stranke formirale koalicije koje su dobro vodile države. Makar je činjenica i da je prevladavanje političkih razlika između stranaka uvijek težak proces, čak i kada su u pitanju države s dugom tradicijom višestranačja. Tako su u Njemačkoj CDU i SPD tek 2005. sklopili koaliciju, i to samo zato što su se našli u pat-poziciji. Ni demokršćani niti socijaldemokrati nisu mogli formirati vladu s manjim strankama i dogovorili su veliku koaliciju, iako ni jedni ni drugi nisu bili oduševljeni ulaskom u savez s glavnim protivnicima.

Prevagnuli su pragmatični razlozi i procjena da je bolje imati stabilnu političku situaciju makar uz cijenu suradnje s konkurencijom, nego dugotrajno iscrpljivanje i međusobni sukobi. U SPD-u su objasnili kako kroz veliku koaliciju namjeravaju ostvariti što više elemenata socijaldemokratskog izbornog programa. Dobili su osam ministarstava, među kojima vrlo važne resore financija i rada i socijalne politike kroz koje će predstavljati svoje temeljne interese, a sudjelujući u Vladi mogli su spriječiti stvari s kojima se ne slažu.

Zapravo bi Plenkovićeva ideja o prevladavanju ideoloških razlika bila nemoguća bez potpore trećeg faktora, a to su saborski predstavnici nacionalnih manjina. Ovih osam zastupnika/ca procijenili su da njihove političko-materijalne interese bolje štiti HDZ u suradnji s centrističkim HNS-om, nego što bi dobili u slučaju novih izbora. Usto, na jednoj od idućih sjednica Vlade treba se naći program realizacije zahtjeva nacionalnih manjina, i logično je da Milorad Pupovac, Furio Radin i ostalih šest zastupnika žele stabilnu Vladu, po mogućnosti, smještenu blizu centra i što dalje od bilo kakvih ekstrema.

Velike mogućnosti

Furio Radin, zastupnik talijanske nacionalne manjine, uskoro će obilježiti 25 godina otkako je ušao u Sabor. Kada je 1992. postao zastupnik, Plenković je bio 22-godišnji student prava, Beljak i Miletić također su bili u ranim dvadesetima, a Bernardić je još uvijek išao u osnovnu školu. Unatoč velikom iskustvu, u razgovoru će istaknuti da ne voli dijeliti političare na stare i mlade jer “ima starijih koji imaju živahan duh, a i mladih koji su se rodili kao starci”. Tako će Plenkovića opisati kao odličnog političara koji vodi tešku borbu s desničarima u svojoj stranci, dok je vidljivo suzdržan prema Bernardiću, i tek će kratko kazati da se čelnik SDP-a tek treba dokazati na političkoj sceni.

Iz tog kuta nije iznenađenje da Radin podržava Plenkovićev poziv da se HNS priključi sadašnjoj Vladi. “Iako su iz HNS-a otišle neke osobe koje jako cijenim, uvjeren sam da su velike mogućnosti od prve ovakve suradnje stranke centra sa strankom desnog centra. Možda će se pokazati da nisam prorok, ali vjerujem kako ova Vlada može izdržati pune tri godine bude li riješila tri glavna pitanja, a to su moderna kurikularna reforma, umjesto sadašnje iz 19. stoljeća, otvaranje investicijama i ulaganju u Hrvatske, kao i očuvanje socijalne pravde. Svejedno je hoćete li to zvati suradnja ili transformativni proces, ali suština je da se ovime otvaraju mogućnosti da Hrvatska krene naprijed. Što ne bi bilo moguće da se Plenković nije riješio ekstremne desnice i ušao u koaliciju s centrističkim HNS-om”, otklonio je Radin svaku dvojbu o tome namjerava li podržati novu Vladinu koaliciju.

Ipak, tek će potezi koje će povlačiti Vlada Andreja Plenkovića pokazati je li koalicija ideoloških neistomišljenika postigla neki od proklamiranih ciljeva ili se sve svelo na ostanak u Banskim dvorima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 14:50