SUĐENJE ROBOVLASNIKU IZZAGREBA Dragec: 'Za Štefa sam uosam godina isprosio milijun kuna'

Pola godine od izlaska stravične priče u javnost, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu susreli su se znanci čije je poznanstvo preraslo u kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. Oči u oči sreli su se moderni 'robovlasnik' Stjepan Jakovljev (50) zvani Štef i njegov tzv. rob Mihael Dragutin M. (67) zvani Dragec koji je, prema tvrdnjama DORH-a, osam godina prosio za Štefa i isprosio preko milijun kuna.

U odjeći iz Caritasa i bez osobne iskaznice Dragec je na početku suđenja ponovio potresnu priču koju je u lisicama i puna gnjeva slušala upravo njegova noćna mora - Štef, nezaposleni ugostitelj iz Svetog Ivana Zeline i otac jednog djeteta koji je u Dragecu u ulozi prosjaka na glavnim punktovima metropole pronašao izvor zarade.

- Bojim se gospodina Jakovljeva. On je bolestan čovjek. Malo je dobar malo je agresivan. Govorio mi je: 'Raskomadat ću te! Staviti u vreću zajedno sa gumom i baciti u Savu! ' Nikad ga nisam prijavio zbog možebitnog revanša. Tukao me je, prijetio mi, zaključavao me po stanovima, a izbio mi je i nekoliko zuba te rasjekao usnicu. Svaki put kad sam pobjegao, našao me je i išamarao. Bilo je trenutaka da je i plaćao ljude da me čuvaju. Upoznao sam Štefa kad je izašao iz zatvora. Tada sam živio kod čovjeka koji je Štefa i upoznao u zatvoru. Sa bivšom ženom nisam u dobrim odnosima. Imam dvojicu sinova koji su znali da živim u strahu i koji su mi rekli: 'Tata samo nam daj zeleno svjetlo i riješit ćemo problem'.

Nisam ih htio opterećivati je i oni imaju svoju djecu. A preživjeti se mora - prisjetio se pred sucem 'rob' Dragec kojem je pogled svako malo 'lutao' prema ulisičenom Štefu koji je sjedio na optuženičkoj klupi. Dragec je prosio svaki dan. Imao je radno vrijeme.

Najmanje osam sati dnevno i najmanje 300 dana u godini. Štef ga je pazio i razvažao na različite lokacije. Od isprošenog novca kupovao mu je hranu i cigarete svjestan da se 'ulaganje' isplati. Sa ispruženom rukom dnevno je u šeširu znao zaraditi minimalno 200 a ponekad i 1200 kuna. Svaka dva sata gazda je ubirao zaradu.

-Nisam želio prositi. Išao sam od svećenika do svećenika, obilazio Župne urede... Sve dok me jedan dan Štef u Šestinama nije presreo i okrznuo autom. Ugurao me u njega, odvezao u šumu, išamarao i naredio da prosim. Po najvećoj vrućini sam bio na cesti, ali me nije tjerao po nevremenu van osim ako sam imao krov nad glavom - tvrdi još hrvatski Oliver Twist koji je, i nakon Štefovog odlaska na šest mjeseci u zatvor 2012. godine, bio primoran plaćati najamninu i režije stana u kojem su stanovali jer je ugovor o najmu glasio na njegovo ime.

-Nije to sve. Verica Bionda preuzela je brigu o meni i prisilila me da otplatim automobil temeljem kupoprodajnog ugovora koji je s njom sklopio Štef. Onda je krenula tražiti novac jer da joj slabo posluje kafić. Samoinicijativno sam nastavio prositi, ali ne svaki dan nego svaki treći. Ni u zatvoru mi Štef ne unosi mir. Zadnji put kad je završio tamo poslao sam mu 600 kuna da ima za cigarete - dodao je još Dragec napomenuvši da je za uzvrat dobio samo prigovor da mu je to malo!

Obzirom na optužbe na račun Verice koja ga je, tvrdi Dragec, također znala zaključati u stan i čija ga je kćer dva puta vozila u Mariju Bistricu da prosi, Verica se istražiteljima predstavila samo kao vlasnica kafića u koji su njih dvojica dolazila i da je „Štef Drageca ošamario jednom prilikom i poviknuo mu: Jesi zaboravio kak si plivao u Savi kad sam te bacio? Ovaj put te nitko neće naći.“ Za vrijeme tog čudnog suživota,Drageca je 'gazda' jednom tjedno znao izvesti na večeru.

- U stanovima gdje smo živjeli i koje smo plaćali od moje prošnje, Štef je punio hladnjak a ja sam kuhao. Volio sam kuhati. U par navrata me je odvezao na sajmište na Jakuševac gdje mi je kupio jaknu, hlače, donji veš - prisjetio se još Dragec kojem je u konačnici utočište pružio jedan poznanik.