ZAGREB - Otac se oslobađa od optužbe za zlostavljanje djeteta jer je dijete moglo predvidjeti njegovu reakciju zato što je otac u sličnim situacijama i prije agresivno reagirao i zato što je njegovo ponašanje dijelom iniciralo samo dijete. Sud je utvrdio da je otac nasrnuo na dijete te ga fizički i psihički maltretirao, no pripisao je to njegovim “roditeljskim obavezama da odgoji dijete”.
Sud ga oslobađa i zato što vjeruje da je cjelokupni postupak zapravo motiviran - stjecanjem imovinske koristi majke, iako ni na koji način ne objašnjava kako bi se to majka mogla domoći bilo kakve imovine temeljem osude za obiteljsko nasilje.
'Djecu zlostavljaju učenici, ravnatelji pa čak i tete u vrtiću'
Sukus je to - po ocjenama stručnjaka - skandalozne nepravomoćne presude zagrebačkoga Prekršajnog suda izrečene početkom ovog mjeseca.
Zlostavljano dijete je 15-godišnja djevojka, koju ćemo nazvati Ana, čiji su se roditelji pravomoćno rastali prije dva mjeseca. Međutim, kako roditelji nisu uspjeli podijeliti imovinu te ne uspijevaju prodati šesterosobni stan u Zagrebu, još svi zajedno - majka, otac i troje djece - žive pod istim krovom.
Zbog stresa kod liječnika
Ana je rekla sudu da je otac nju i brata od početka okrivljavao za razvod. Mjesecima joj predbacuje da je ona na to nagovorila majku, da “nije doprinijela skladu i pomirenju unutar obitelji”, zbog čega ju redovito vrijeđa, provocira i drži govore o njezinoj krivnji za njegov razvod. Ana, inače odlična učenica jedne od najuglednijih zagrebačkih gimnazija, u posljednje vrijeme pati od jakih glavobolja, uznemirena je i preplašena, ne može se koncentrirati, teško uči, pobolijeva i teško se nosi s očevim napadima. Zbog jakih glavobolja bila je i kod liječnika, na nizu pretraga, a krajnja dijagnoza glasi - stres.
Situacija je kulminirala sredinom ožujka. Nakon što su se prethodnog dana posvađali, Ana je došla kući oko 20.30 sati i, ušavši u stan, pozdravila je brata imenom, ali ne i oca. Oca je to krajnje iziritiralo te je, kako je ispričala sudu, počeo vikati na nju i slijediti je u kupaonicu. Anino nereagiranje dodatno ga je izbacilo iz takta te joj je prišao s leđa, uhvatio je rukama za obraze i grubo je okrenuo k sebi, neprestano je vrijeđajući.
‘Pripazi da ne zove policiju’
- Kako se to ponašaš, govno jedno licemjerno! Znaš li u kakve te sve ustanove mogu smjestiti? Ja sam te stvorio, ja te mogu i uništiti, gaduro - rekao joj je, prema Aninu iskazu, otac.
Ana je nakon toga, preplašena i uznemirena, istrčala iz stana i otišla k mami na posao.
- Došla je izvan sebe i rekla da joj je dosta, da ona to više ne može trpjeti, da će poludjeti, da je fizički nasrtaj prelio čašu i da će nazvati Hrabri telefon ili policiju. Rekla sam joj da se smiri, da ode na izvanškolsku aktivnost, na koju se spremala, i da ćemo vidjeti ujutro - priča Anina mama.
Anina mama nije spomenula ni riječ o incidentu kad se vratila kući. No, bivši suprug joj je sam prišao da bi je obavijestio da je Ana bila izrazito bezobrazna te da pripazi na nju.
- Rekao mi je da svakako pripazim jer je Ana jako pametna i bistra, da ne bi slučajno zvala policiju. Ja sam ga pitala ima li za to razloga, a on je odgovorio: ‘Pa ne, ali ipak pripazi’ - priča Anina mama.
Tu je noć Ana, preplašena, spavala s mamom u krevetu, no ujutro nije odustala od svoje namjere da oca prijavi policiji. S mamom je otišla na policiju i centar za socijalnu skrb. Policija je odmah poslala sudu optužni prijedlog i već nekoliko dana kasnije održano je ročište.
Odvjetnici zabranjen ulaz
Od samog početka, tvrdi mama, sudski je postupak bio neobičan i “vrlo dramatičan”. Tijekom ročišta, primjerice, sutkinja nije dopustila odvjetnici koja je zastupala Anu ulazak u sudnicu! Grubo je objasnila da je odvjetnik nepotreban jer je - u svojstvu svjedoka - pozvan djelatnik Centra za socijalnu skrb te će dijete biti zaštićeno. Tek nakon pisanog prigovora odvjetnika i alarmiranja nadležnih institucija, sutkinja je nevoljko i uz bezobrazne primjedbe dopustila ulazak odvjetniku.
- Nastala je strašna psihoza. Ana je sve to gledala, sjedila u hodniku, sva se isprepadala. Ročište je već dobro odmaklo kad je Anin odvjetnik smio ući - priča Anina mama.
Dok odvjetnika nije bilo, sud je više od sat vremena ispitivao majku. Jedino pitanje vezano uz slučaj bilo je je li majka bila prisutna događaju.
- Nakon toga krenulo je nevjerojatno iscprno ispitivanje o našoj zajedničkoj imovini. Tko je vlasnik firme, tko je što stvorio, koliko je tko uložio, koliko je uložila moja mama, koliko njegovi roditelji i slično. Nakon nekog vremena pitala sam sutkinju zbog čega smo mi ovdje i zašto me ispituje o imovini. Na to mi je bezobrazno odgovorila da me može pitati što hoće od mojeg djetinjstva nadalje i da će me, ako ne odgovorim, kazneno prijaviti - prepričava Anina mama.
Pitanja o bračnoj imovini
Nastavila je odgovarati o zajedničkoj imovini - šesterosobnom stanu u Zagrebu, vili za iznajmljivanje na moru, brodu, kozmetičkom salonu. O nasilju u obitelji, obiteljskim odnosima i očevu odnosu prema djeci, kaže, nije bilo niti jednog pitanja.
- Nisu me pitali kakav je s djecom, brine li o njima, zna li u koji razred Ana ide i tko joj je razrednik, plaća li alimentaciju, brine li se o njihovu zdravlju ili prehrani. Odgovor bi bio negativan, ali sud to nije zanimalo - kaže mama.
Ročište je trajalo pet sati, a Ana je cijelo vrijeme sjedila u hodniku i čekala. Kad je ušla u sudnicu, bila je već skamenjena. Jedva je odgovarala na pitanja.
- Pitanja su bila grozna. Na primjer, pitali su je koga ona krivi za raspad braka, a da djelatnik Centra na to uopće nije reagirao - priča mama.
Ni mjesec dana kasnije stigla je presuda, koja ih je šokirala. Otac je oslobođen.
Sud nije prihvatio djetetov iskaz jer je “neživotan, nerealan i neprirodan” i povjerovali su ocu. Osobito im je nevjerojatno da je, nakon ulaska u kupaonicu, otac dijete primio za obraze, već vjeruju da je - kao što je to otac ispričao - okrenuo dijete za ruku. Također mu vjeruju da joj nije rekao “gaduro” jer je otac rekao da “takva riječ nije u njegovu rječniku”.
Nadalje, vjeruju da otac nije kriv, jer je Ana “izrazito svijetle puti”, a nema vidljivih ozljeda niti je zatražila liječničku pomoć.
“Osim toga, maloljetna Ana je nakon događaja noć provela u stanu za koje vrijeme je otac nije tražio, ni maltretirao, niti je oca vidjela, a drugi dan je s majkom otišla prvo u Centar, a tek onda na policiju. Takva reakcija osobe koja je u strahu, koja je uznemirena i povrijeđena (po Aninu iskazu) nije životna i logična jer da bi takva osoba odmah, istoga dana zatražila pomoć, odnosno zaštitu”, piše u presudi.
Djetetov je iskaz za sud nevjerodostojan i zato što tvrdi da je “otac maltretira monolozima, što kod nje ostavlja posljedice u vidu glavobolja, izostanaka iz škole, preokrenutog životnog ritma i nemogućnosti učenja, a s druge strane je učenica... gimnazije, i to odličan učenik”!
Nasilje i imovinska korist
Najvažniji i za Anu i njezinu majku najšokantniji dio presude tek je uslijedio. Osim što nije imala ozljeda, sud je zaključio da je “ponašanje oca izazvano njezinim nepozdravljanjem Ana mogla predvidjeti, s obzirom na to da otac na taj način tako reagira, kada ne pozdravi. Na taj način maloljetna svjedokinja navodi da je očeva reakcija bila predvivljiva. ...
Ponašanje okrivljenika je dijelom inicirano i od strane same oštećenice i ne odstupa od roditeljske dužnosti da dijete upozori na neadekvatno ponašanje. U tom smislu roditelj je odgovoran za svoje dijete te je dužan brinuti se i skrbiti za njega, a u sklopu svoje roditeljske dužnosti mora ukazati i na neadekvatno ponašanje (nepozdravljanje oca, op. a.)”, piše u obrazloženju presude.
Stoga se otac oslobađa, a sud navodi kako “sudac drži da je cjelokupni postupak, odnosno prijava za obiteljsko nasilje, usmjerena na ostvarivanje drugih ciljeva, stjecanja imovinske koristi, a ne na zaštitu maloljetne osobe. Analizom mjesečnih primanja supruge okrivljenika (oko 5000 do 6000 kuna bruto) te usporedom istih s pozamašnom obiteljskom imovinom, dolazi se do naprijed navedenih sumnji. Na stav suda djelovala je i činjenica da je odvjetnik oštećenice predlagao da se okrivljenika udalji iz zajedničkog stana”!
Pouka: šuti i trpi
- Povrijeđena sam, ljuta i ponižena. Prikazana sam kao nekakva pohlepna žena s malim primanjima koja manipulira djetetom. No, ni meni ni odvjetnicima s kojima sam razgovarala uopće nije jasno kako bih ja mogla dobiti više od bračne stečevine ako on bude osuđen za zlostavljanje našeg djeteta?!
To se vodi na drugom sudu i nitko mu ne može uzeti polovicu koju ima na način kako odredi sud - ogorčena je Anina mama, upozoravajući kako je udaljenje zlostavljača iz stana standardna mjera koja ne utječe na imovinski status udaljene osobe. Cijela njihova imovina, kaže, posebna je priča. Sve glasi na tvrtku kojoj je ona formalni vlasnik. Suprug ju je zapravo vodio. Međutim, imovina je, tvrdi, opterećena ogromnim dugovima.
U još je težoj poziciji Ana. Izrazito je istraumatizirana i preplašena, potražila je pomoć i u Poliklinici za zaštitu djece.
- Rekla mi je da ni u čemu više ne vidi smisla. Po cijeloj Poliklinici su natpisi “Prijavi ako te netko zlostavlja”. A što onda? Sud će reći da je mogla znati što je čeka? Ana ima osjećaj da je nitko ne može zaštititi i da je zapravo pametnije šutjeti i trpjeti - zaključila je Anina mama.