STRUKA O IDEJI REKTORA BORASA Ćirilica neka bude izborni predmet za učenike osnovnih škola, ali s tim ne treba previše žuriti

Fakultativno da, ali kao obveza sigurno ne - tim je riječima predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko jučer odgovorio na prijedlog rektora Damira Borasa da se u osnovne škole vrati učenje ćirilice.

Karamarko je otprije upoznat s Borasovom inicijativom s obzirom na to da ju je rektor iznio na zajedničkom sastanku s mandatarom Tihomirom Oreškovićem.

- Ideju o uvođenju ćirilice u osnovne škole iznio sam i mandataru koji je taj prijedlog prihvatio činjenično i mogu reći pozitivno, jednako kao i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji se složio sa mnom da je ćirilica staro hrvatsko pismo. Obojica su, dakle, to pozitivno prihvatili. O toj temi nismo dugo razgovarali, to je tek bio sporadični razgovor, no pozitivno su reagirali, nijedan njih dvojice nije se odrekao prijedloga - objašnjava Boras.

Slovenci i hrvatski jezik

Jasno mu je da je realizacija tog prijedloga stvar politike i, kaže, svjestan je da je pitanje ponovnog uvođenja ćirilice u školski sustav osjetljivo.

- Danas sam, uz niz pozitivnih poruka, dobio i neka pisma branitelja koji imaju drukčije mišljenje. Hrvatska danas mora biti otvorena i moramo biti svjesni da se poznavanjem ćiriličnoga pisma otvaramo još više prema susjednoj Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Bugarskoj, ali i nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Ne treba to promatrati u negativnom kontekstu, uostalom, svi se čudimo kada, na primjer, Slovenci ne znaju hrvatski jezik - tumači zagrebački rektor, čiju su ideju jučer komentirali predsjednik Sabora Željko Reiner i predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić. Njihova je poruka da tema zahtijeva ozbiljnu diskusiju, odnosno da treba vidjeti koliko ćirilica danas treba učenicima.

Jučer je u struci prevladao stav da se načelno slažu s povratkom ćirilice u škole (s čime, kažu, ne treba žuriti) i da bi je za početak trebalo uvesti kao slobodan izbor za učenike osnovnih škola.

Dobra priprema

Iako mu se razlozi u osnovi razlikuju od onih koje navodi rektor Boras, i povjesničar Neven Budak smatra da bi bilo dobro uvesti ćirilicu u osnovne škole, ali na dobrovoljnoj bazi.

- Uvođenje ćirilice ne treba opravdavati time da je to starohrvatsko pismo, nego time da poznavanje ćirilice može poslužiti u svakodnevnom životu i radu. To ne znači da ćirilicu treba uvoditi preko noći - upozorava Budak.

Budući da bi njezino uvođenje u nekim sredinama moglo izazvati neželjene reakcije, i Budak kaže da priču treba dobro pripremiti.

- Nema potrebe da se inzistira na aktivnom poznavanju ćirilice. Dovoljno je da su učenici u stanju čitati tiskana slova - zaključuje.

Stručnjaci iz škola i akademske zajednice koji zadnjih godinu dana rade na novim predmetnim i međupredmetnim kurikulumima nisu predvidjeli obavezno učenje ćirilice, no skloni su podržati izborno učenje za učenike koji to žele.

U skupini za izradu kurikuluma smatraju da bi poučavanje starohrvatske ćirilice u redovnoj nastavi bilo suprotno suvremenim trendovima.

- U novom kurikulumu predviđeno je da se učenici s glagoljicom i ćirilicom upoznaju vrlo rano, već u početnim razredima osnovne škole, i to kao dijelom hrvatske i svjetske civilizacijske baštine. No, u redovnom programu nismo predvidjeli učenje pisanja ćirilice - kaže Boris Jokić, voditelj skupine za reformu.

Marko Matijević, osnivač portala srednja.hr i pripadnik mlađe generacije koja u školi nije učila ćirilicu, priznaje da mu je zbog tog neznanja neugodno.

- Dobar dio mladih danas nije opterećen prošlošću, a pokazatelj toga je i sve popularniji odlazak mladih u Beograd, na primjer, na doček nove godine. Iako podržavam ideju uvođenja ćirilice u škole, svakodnevno bombardiranje javnosti ovim izbornim predmetima nije rješenje za ionako preopterećen školski sustav - smatra Matijević. Iz tog razloga, ćirilicu vidi kao temu koja se obrađuje u predmetu hrvatski jezik (jedno poglavlje u knjizi sasvim je u redu).

U pozadini priče oko potrebe uvođenja ćirilice vidi, međutim, pritisak na reformu kurikuluma i stručnjake koji se njome bave. Ne sviđa mu se što se svako malo pojavljuju novi prijedlozi moguće izborne nastave - od pop-kulture, preko domaćinstva do - ovotjedne ćirilice.

Dnevnopolitička igra

Akademik Stjepan Damjanović, redovni profesor na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, dosad je ćirilicu naučio pisati niz generacija studenata.

- Svake godine od 200 do 300 studenata naučim ćirilicu i svakako ne mogu biti protiv toga da se ćirilica uči u školama. No, volio bih da to bude s ozbiljnim razlozima i ozbiljno pripremljeno, a ne kao dnevnopolitička igra - kaže akademik Damjanović.