ŠTO SE DOGODILO U STUDENOM 2018. Neobična rasprava u parlamentu Europske unije o praznicima i spajanju slobodnih dana

Europski parlament, kraj studenoga 2018. Bliži se završetak još jedne burne rasprave. Hrvatski europarlamentarac Zdeslav javlja se za riječ na službenom hrvatskom jeziku predsjedavajućem Hansu.

PREDSJEDAVAJUĆI HANS: I zatvaram ovu sjednicu, ako nitko nema...

HRVATSKI EUROPARLAMENTARAC ZDESLAV: Pardon, pardon, ispričavam se, ekskjuz mi and ju tu as... Imam jedan prijedlog, pače molbu. Nama se u Hrvatskoj približava jedan važan, prevažan datum, pa vas molimo da se to pitanje stavi na dnevni red dok imamo kvorum.

HANS: Oh, to ste opet vi. Uključite mi prijevod, molim. Recite, što sada predlažete?

ZDESLAV: Riječ je o našem prijedlogu o kojem sam vašem cjenjenstvu već poslao pismenu molbu i prikladno obrazloženje. Ukratko, 1. prosinca 2018. se navršava 100 godina otkako je naša zemlja stupila u jednu višenarodnu zajednicu koja se zvala Jugoslavija, pa smo mislili ako nam možete dati jedan jedini neradni dan. Tek toliko da se to obilježi, da se ne zaboravi, a i da se sjetimo.

HANS: Hm, tražite još jedan neradan dan, a imate ih već 14. Teško, teško... A što bi to bilo - proslava, dan sjećanja, komemoracija...?

ZDESLAV: Evo, tu vam sve piše... Pogledajte ovaj crven-bijel i plavi fascikl, prosim lepo. Sve je objašnjeno.

HANS: Aha, aha. Ovdje navodite da ste tog dana 1918. ušli u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nigdje se ne spominje nikakva Jugoslavija.

ZDESLAV: Je, je, još se nije tako zvala, ali to vam je zapravo bila prva Jugoslavija. Svi su je tako zvali, vidite ovdje gdje piše... Ne srljajte kao guske u maglu...

HANS: Aha, aha. To je neka izjava koju ste priložili. “Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da neće više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom temelju... Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu” Tko je to rekao?

ZDESLAV: Jedan naš poznati...Isto parlamentarac. Stjepan Radić. Veliki seljački vođa. Tu vam piše, evo, prosim lepo, tu...

HANS: Aha, da, da. Tu se spominje i Kraljevina Jugoslavija u kojoj ste bili od 1929.-1941. Pa Nezavisna država Hrvatska od 1941. do 1945. i Demokratska Federativna Jugoslavija u kojoj ste bili od 1943. do 1946. Gle, gle, imali ste samo jednu zvijezdu, i to crvenu... A kako to da ste par godina bili u dvije države?

ZDESLAV: Da, zanimljivo, vidim, kako ne... Znate, bio je rat. Vidite, ovdje je jedna država nastala i prestala, a ovdje je druga nastala i nije prestala. To vam je, vi ste mladi, bio Drugi svjetski rat. A onda je on i završio.

HANS: Ja, ja, vidim ovdje da ste onda ušli u Federativnu narodnu republiku Jugoslaviju od 1946.-1963. Onda je ona postala Socijalistička federativna republika Jugoslavija pa od 1963. potrajala sve do 1992. Ali vidi, vidi, vi ste već 1991. krenuli u još jednu državu - Republiku Hrvatsku. Kako to da ste opet bili u dvije države?

ZDESLAV: Ne, ne, mi smo vam samo iz jedne izašli da bi drugu osnovali dok je ova još trajala, ali je više, pak, nije zapravo ni bilo. Tad je opet izbio rat. Naš, Domovinski. Protiv srpske agresije. Tu vam sve piše...

HANS: Aha, aha. Mislite na ovu izjavu koju je dao neki Tito. Josip. Broz.: Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu svoga oka.

ZDESLAV: Ma ne, niti govora. Tu malo niže, par godina dalje, vidite?

HANS: Mislite na ovu knjigu, Stipe Mesić: “Kako sam, kako smo, kako ćemo, rušiti, srušili i urušili Jugoslaviju?”

ZDESLAV: Ne ta knjiga, ona je tu slučajno upala. Ova odluka, ovdje ispod zlatnog pletera?

HANS: Oooo. Da, sad vidim tu odluku. Hrvatskog Sabora od 25. lipnja 1991. I opet neku izjavu. “Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga." Tko je sad to rekao?

ZDESLAV: To vam je na toj sjednici rekao naš prvi, demokratski izabrani predsjednik dr. Franjo Tuđman. Baš on.

HANS: Zanimljivo, zanimljivo, prvi predsjednik a toliko država. Ta mi izjava izgleda kao da je nastavak ili posljedica one prve izjave, a prošlo je više od 70 godina. I vi ste promijenili sedam država od kojih ste istovremeno dva puta bili u dvije. A uvijek ste završili u nekoj novoj. I što vi sada tražite od mene? Ako vam dam po neradni dan za svako ulaženje i izlaženje i mijenjanje imena? To bi, ha-ha-hm, bilo malo previše.

ZDESLAV: A, ne, ne, ni govora... Mi samo želimo obilježiti taj okrugli datum oko prve Jugoslavije. Znate i sami 100 godina, to se događa jednom u sto godina, zar ne?

HANS: Da, tu ste u pravu. Ali nažalost sad više nemamo kvoruma pa vam ne mogu pomoći. A i pogledjte malo na kalendar ,1. prosinca 2018. vam je subota. To je ionako neradan dan.

ZDESALAV: Pa o tome se zapravo i radi. Znate, mi smo mislili spojiti 29. studenoga koji je nekada bio praznik, a pada u četvrtak, sa 1. prosincem koji ove godine ne pada na radni dan, ali uskoro bi mogao.

HANS: Ali nagodinu neće biti stota obljetnica. Što ćete tada slaviti?

ZDESLAV: To vam upravo pokušavam i objasniti. Mi bi sada iskoristili priliku, da ne bi došlo do zbrke dogodine kada imamo drugi problem s jednim praznikom koji još nije toliko afirmiran, a mi bismo mu posvetili zasluženu pozornost...

HANS: Koji sad to datum?

ZDESLAV: To vam je ovaj koji ste spomenuli. 25. lipnja koji se kod nas slavi kao Dan državnosti. Kako smo mi 2014. uveli 1. srpnja kao novi praznik Dan Europe, u spomen kada smo 2013. ušli u EU, sljedeće godine ta dva datuma su se toliko približila da nama treba samo dva neradna dana da ih spojimo. Evo pogledajte na kalendar: 25. lipnja pada u utorak, a 1. srpnja u ponedjeljak.

HANS: Pa tu ima skoro cijeli tjedan radnih dana!?

ZDESLAV: Da, ali ako mi ne spojimo ponedjeljak s utorkom, nama preostaje jedan slobodan dan, a to onda, uz već sigurni utorak, neka bude srijeda. Vi nam date još dva dana, to su četvrtak i petak i eto nama slobodnog tjedna.

HANS: A što je s ponedjeljkom, 24. lipnja.?

ZDESLAV: Ništa se vi ne brinite. Taj ćemo ponedjeljak zamijeniti s onim od 1. srpnja koji je isto tako ponedjeljak.

HANS: Ali onda ćete raditi 1. srpnja kada je praznik?

ZDESLAV: Naravice. Eto vidite da smo i mi spremni na žrtvu. O tome vam ja stalno govorim. Ako treba radit ćemo i za praznik.

HANS: Svaka čast, i mi spajamo blagdane, ali moram priznati da ste ovo izveli maestralno. Za europski udžbenik. Odmah ću to staviti na glasovanje.

ZDESLAV: Tja, šteta je što sad nemamo kvoruma.

HANS: Uh, da. Ali ne brinite ja ću tu vašu zamisao do sljedeće sjednice izlobirati kod pučana, laburista, torijevaca...

ZDESLAV: A meni slobodno pustite montipajtonovce i muphijevce. S njima se najbolje razumijemo dok ne dođu naši stari čkaljijevci.