U nastavku donosimo:
- dramatičnu sliku nestanka zelenila iz dalmatinskih gradova i što je to pokrenulo
- upozorenja vatrogasaca o rizicima uz kuće, uključujući stavove Dine Kozlevca iz Hrvatske vatrogasne zajednice
- preporuke stručnjaka poput Frana Poštenjaka i Željka Španjola o vrstama koje bolje podnose požare i vrućinu
- koje se mediteranske voćke i autohtone vrste razmatraju kao kompromis uz obalne kuće
- iskustva stanovnika i komentare s terena o kućama koje su izdržale vatru u blizini te kako održavati zelenilo u novim klimatskim uvjetima
Palme, čempresi, murve, smokve, žižule, platane, borovi. To su stabla koja se u bijelim, kamenim, starim dalmatinskim gradovima moglo povremeno vidjeti uz kuće ili neke od njih uz samu obalu. Nisu dalmatinski gradovi nikad bili zeleni, ali i nekadašnje zelenilo se smanjilo. Počelo je, ako se gleda samo novije doba, naglom apartmanizacijom, kada su "zimmer frei" i goste koji borave u domaćoj atmosferi zamijenile kuće i apartmani za odmor bez domaćina. Tada su pala mnoga stabla u nekadašnjim dvorima kuća, radi praktičnog održavanja.
Iznenadila me pustoš biljaka nekadašnjih dvora u jednom gradiću na obali. "Pa gdje su nestala sva stabla iz vrta?", pitala sam kada sam taj grad posjetila nakon dosta godina. "Ah, što će mi žižule padati po podu, lakše je održavati kuću bez stabala...
