ŠTO ĆE ORBAN TRAŽITI OD PLENKOVIĆA? Mađari pritišću da se postigne kompromis oko Hernádija koji više zbog hrvatske tjeralice ne može putovati

Viktor Orbán uvijek je vrlo konkretan i izravan. Kod njega nema frazeologije ni dugih uvoda i tako će sigurno biti i u ponedjeljak kada dolazi u službeni posjet Zagrebu - rekao je za Nedjeljni Jutarnji jedan istaknuti hrvatski diplomat uoči dolaska mađarskog premijera na sastanak na vrhu članica Srednjoeuropske inicijative, foruma kojim predsjeda Hrvatska.

“Ja sam ulični borac, ne potječem iz elite, dolazim iz malog sela četrdeset kilometara od Budimpešte i znam što je borba”, kazao je osebujni mađarski političar ovih dana kad je hollywoodsku zvijezdu Chucka Norrisa odveo na vježbu protuterorističke jedinice. “Ali o vama stalno pišu negativno”, uzvratio je Norris u kombiju kojim je Orbán osobno vozio majstora borilačkih vještina i dobio odgovor: “Pa, 90 posto komentara su negativni, više nego o Trumpu”.

Još nedavno diplomatskim se krugovima širila vijest da Orbán uopće neće doći u Zagreb, krajnje nezadovoljan što je na Interpolovu tjeralicu zbog hrvatske inicijative ponovo stavljeno ime njegova prijatelja, moćnog šefa MOL-a Zsolta Hernádija. Hrvatskoj strani iz više je izvora poručeno mađarsko nezadovoljstvo, ali dileme o otkazivanju posjeta nije bilo. ”Orbán dolazi, i to je dobar znak da se napokon počnu rješavati otvorena pitanja koja kvare odnose dva susjeda. Iako zna navratiti kao turist i odmarati se na Jadranu, dugo ga nije bilo u službenom posjetu, a to je najbolja prilika da se zaista otvoreno o svemu razgovara”, kaže nam naš sugovornik, otkrivajući i malu diplomatsku tajnu što je Mađarima u posljednje vrijeme najviše zasmetalo.

“Vidite, Mađarska je bila među onim zemljama koje su se najviše zalagale za brzi ulazak Hrvatske u schengenski prostor, a prvi preduvjet tome je pristup informacijskom sustavu. A Hrvatska je, kada je pristupila informacijskom sustavu, među prvim potezima stavila Hernádija na listu osoba koje traži i tada je puklo”.

Hlađenje odnosa

Kroz mađarske medije širila se informacija da je Orbán očekivao znak dobre volje iz Zagreba baš oko Hernádija kada su Mađari već povukli blokadu za OECD jer su ih Hrvati podržali u Europskom parlamentu, a Plenković i njegov mađarski kolega diskretno su o svemu tome razgovarali na mjestima gdje su se stalno susretali, od Helsinkija nadalje. Međutim, ni mrvice od tih razgovora nisu došle do javnosti, iako su razgovori dvojice premijera bili dugi i vrlo konkretni pa će zagrebački susret sigurno biti prilika da se napokon na stolu nađu i vruće teme koje su hladile odnose Zagreba i Budimpešte.

“Budite sigurni, u tim razgovorima koje je Orbán dosad vodio s Plenkovićem, a bilo je i susreta s Kolindom Grabar-Kitarović, nije bio općenit, a bit će tako i u Zagrebu. Mađarima jako smeta što postoje zategnuti odnosi sa Zagrebom i Hrvatskom koju oni smatraju gotovo najbližom zemljom unutar EU. Često šalju signale da dva susjeda trebaju biti zajedno, a i iz hrvatskih izvora političke moći stalno se ponavlja da su nam Mađari bliski prijatelji. Ali, pritom ne treba zatvarati oči da o mnogim temama posve različito mislimo”, kaže naš sugovornik koji tvrdi da će se u Zagrebu sigurno razgovarati o odnosima MOL-a i Ine, hrvatskim planovima za LNG terminal, podršci za Schengen, a nije neka posebna tajna da će mađarska strana ponovno tražiti od Hrvatske da se postigne kompromis oko Hernádija koji sada ponovno ne može putovati izvan Mađarske. O svim tim temama mađarski će premijer - za jedne autokrat koji vlada čvrstom rukom, a za druge junak koji je obranio ne samo Mađarsku, nego i Europu od svih zala koja joj prijete, sigurno svojim domaćinima vrlo otvoreno reći svoj stav, bez zaobilaženja i dugih uvoda.

“Kazat će sve što mu je na umu, ali je dobro da sada i na službenoj bazi komuniciramo. Čim u diplomaciji i visokoj politici postoji otvoreni kanal, lakše je razumjeti i međusobnu osjetljivost na neke teme”, ističe diplomat koji je i sam imao prilike mnogo puta prisustvovati razgovorima koje su hrvatski političari vodili s Mađarima.

Liberal pa tvrdi desničar

O Orbánu je danas teško naći dvoje ljudi koji isto misle. U mladosti liberal, danas tvrdi desničar, bliži s Vladimirom Putinom nego s Angelom Merkel, Orbán je često crvena krpa za bruxellesku administraciju pa ga je odlazeći šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, vrckav kakav već jest, nazvao i diktatorom. Na vlasti je, uz kratke prekide, od 2010., a usta su mu stalno puna vrijednosti kršćanske demokracije, za razliku od liberalne koja je, prema njegovu mišljenju, podbacila i nije uspjela zaustaviti ni imigraciju, niti zaštititi tradicionalne vrijednosti, poput obitelji koju čine jedan muškarac i jedna žena.

“Mi, Mađari, kršćani smo i želimo pomoći drugim narodima u nevolji, ali ne tako da uništimo vlastitu domovinu”, ponavlja u mnogim prilikama Orbán, a uz to i postavlja neprobojnu žicu na granicama te drakonski kažnjava svakoga tko je prođe. Ni prema medijima nije milostiv, a New York Times ovih dana piše “mađarska je demokracija u opasnosti, udar na medije je strašan”.

Hrvatski je stav oko mnogih poteza koji dolaze iz Budimpešte, pa i oko sprečavanja ilegalne imigracije, drukčiji jer hrvatski političari iz “Plenkovićeva HDZ-a” tvrde da nema potrebe za žicom. Davor Božinović na put će u Marrakech, dok Orbán tamo neće poslati nikoga. Ni oko drugih tema često pogledi nisu isti, čak ni slični, u to nema sumnje, ali to ipak nije smetnja da se sutra ne otvori nova stranica u odnosima susjeda, koji moraju prije svega riješiti dileme oko MOL-a i Ine, što je generiralo i sve daljnje probleme.

Kulminacija nesporazuma bila je u vrijeme bivšeg premijera Zorana Milanovića, od kojeg se uskoro očekuje da se izjasni hoće li u bitku za Pantovčak ili ne. Upravo je on Orbánu poslao poruku da je Mađarska “slijepo crijevo Europe”, a sam premijer najnepoželjnija osoba. Kada su to čuli u Budimpešti, zavladala je nevjerica, gotovo šok.

“Ma, ono što govori Milanović, ne misli i hrvatski narod”, diplomatski fino je odgovorio Orbán, a iza kulisa se odvijala prava drama. Milanoviću se dizala kosa na glavi zbog Fidesza, a kada je Tomislav Karamarko preuzeo HDZ i instalirao Tihomira Oreškovića, kao da je zavladalo olakšanje u Budimpešti. “Organizirao sam prvi razgovor Karamarka i Orbána nakon Milanovićeve Vlade u Bruxellesu i prošao je vrlo dobro. Dogovorili smo suradnju, a mađarski premijer, koji je zaista rasni političar, sve što je mislio, i rekao je ‘u glavu’. Bez zaobilaženja”, kaže nam bivši šef hrvatske diplomacije Miro Kovač. I ovih dana Karamarko, koji se povremeno oglašava na društvenim mrežama, dokazuje kolika je pogreška bila što se inzistiralo na arbitražama Ina-MOL, od kojih smo jednu već izgubili. “Kriv sam što smo izgubili arbitražu Ina-MOL, što ćemo vjerojatno izgubiti i drugu, čime će hrvatski državni proračun biti oštećen za nekoliko milijardi kuna”, pita se Karamarko koji je pao i zbog toga što se dokazivalo da postoji neka poslovna suradnja Mađara i njegove supruge.

Onda je došao Andrej Plenković, a u međuvremenu su se i unutar Europske unije uzburkali duhovi protiv Orbána jer se smatralo da krši sve vrijednosti ujedinjene Europe. Međutim, hrvatska strana je povukla potez koji je Budimpešta dočekala s krajnjim zadovoljstvom kada se u Europskom parlamentu raspravljalo o mogućem pokretanju članka 7. Ugovora o EU, što znači i ukidanje glasačkih prava zemlji koja krši europske vrijednosti. Zastupnici HDZ-a u Parlamentu podržali su Mađare, Orbán je bio oduševljen, a njegov agilni ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó odmah je povukao blokadu za hrvatski ulazak u OECD. I onda je opet došao hladni tuš s čelnim čovjekom MOL-a.

”Ne damo se ucjenjivati, izvještaj koji je pripremljen u Europskom parlamentu vrijeđa čast Mađara”, ljutio se Orbán nakon što je Nizozemka iz stranke Zelenih Judith Sargentini u svom viđenju gotovo pokosila današnju Mađarsku. Ali, Plenković je lukavo procijenio da treba pružiti ruku, bez obzira na to što sigurno osobno u mnogim stvarima nema iste poglede kao Orbán. U pozadini je bila i jednostavna računica da bi Orbán mogao prijeći iz Europske pučke stranke drugima, što bi Pučane, koji u Plenkoviću vide jakog igrača, itekako oslabilo na izborima u svibnju. Bilo kako bilo, Budimpešta je hrvatsku podršku dočekala s odobravanjem, a iz diplomatskih krugova čuli smo da je i sam Orbán to direktno rekao premijeru Plenkoviću.

Školovanje u Oxfordu

Taj pravnik, koji je fakultet završio u Budimpešti a školovao se i na Oxfordu, zadojen politikom od mladosti, nekoć Sorosev stipendist da bi ga danas kudio na sva usta, jedan od osnivača Saveza mladih demokrata Fidesza, drugi najmlađi predsjednik mađarske vlade, bez obzira na dijametralno različite poglede o njegovoj viziji današnje Mađarske, svakako ide u red osebujnih, ali moćnih europskih političara. U toj ulozi dolazi i u Zagreb, a razgovori koje budu vodili bit će, ako ništa drugo, krajnje otvoreni.

“On razgovara vrlo pragmatično, kaže ‘mi ćemo vas podržati, ali morate to i to’, on je u politici fajter i tako ga treba uzeti. Treba znati i to da njegove stavove o migracijama sada na neki način slijede i neke druge europske zemlje, a sve ga više uvažavaju i oni koji ga ne vole. Zato Orbána ne treba gledati samo crno ili bijelo, strastveno ga voljeti ili neizmjerno mrziti, treba ga kao političara uvažavati i pokušati bar razumjeti”, ističe naš sugovornik.