Lucija je 2006. godine bila u svojim dvadesetima kad ju je šef pozvao na službeni put u Opatiju. Bila je na takvom radnom mjestu da to nije bilo neobično. Osobno je, ne preko tajnice, bukirao sobe u hotelu svojeg prijatelja, direktora. Dvije sobe, jedna do druge, bile su na jednom katu, treća dva kata niže. Nju je smjestio u sobu do svoje, drugi je šef bio u onoj sobi niže, daleko od njih.
- Navečer me pozvao u svoju sobu, odbila sam, i drugi dan mi nije dopustio prisustvovati sastanku zbog kojeg sam došla. Tu sam večer čekala u strahu i očaju, razmišljala sam da sjednem na prvi autobus za Zagreb. Pozvao me da mu donesem dokumente u sobu. Rekla sam mu tada da mi je jasno što je odradio sa sobama, da mi se sve to gadi i da želim da me ostavi na miru. Nasrnuo je na...