SRETAN KRAJ OBITELJSKE DRAME Marian (34) s najstarijom kćerkom napokon krenula iz Belog Manastira ususret kćeri i sinu

BARANJSKO PETROVO SELO - Višednevna očajnička potraga 34-godišnje Marian Jamshid iz Hirata u Afganistanu za kćerkom Sharayak (12) i sinom Mahyarom (15), s kojima se prije nekoliko dana razdvojila u Srbiji uskoro bi trebala biti okončana.

Djeca su joj naime pronađena u Sloveniji, a kako je Marian sa svojom nastarijom kćerkom Mahnaz (17) u nedjelju nešto iza 18 sati iz Hrvatske ušla u Mađarsku očekuje se da bi tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak ili najkasnije u ponedjeljak njih četvero trebali biti zajedno. Tada će im ostati još samo da im se priključi Marianin suprug i otac njihovo troje djece s kojim su se razdvojili još u Grčkoj.

Ovo je samo još jedna nesretna obiteljska životna sudbina kroz koje prolaze obitelji na desetke tisuća kilometara dugom putovanju prema zapadnoj Europi. Njihovo putešestvije tako je dobilo na dodatnoj drami prije nekoliko dana kada je imigrantski put iz Srbije preusmjeren prema Hrvatskoj.

Nikola Patkovic / Cropix

Baranjsko Petrovo selo, 200915Na granici s Madjarskom u Baranjskom Petrovom selu propusteno je deset autobusa izbjeglica.Na fotografiji: Afganistanka i njena kcer koji su razdvojeni od ostatka obitelji, ali su pronadjeni u Madjarskoj i sad su na putu da ih ponovo spoje.Na fotografiji: majka iz Afganistana koja se razdvojila od jedne kcerke koja je pronadjena u Madjarskoj.Foto: Nikola Patkovic / Cropix

Foto: Nikola Patković/CROPIX

U nekom trenutku Marian i Mahnaz, koja inače ima Downov sindrom, ostale su na jednoj strani, dok su Sharayak i Mahyar otišli na drugu. Majka i kći tako su osvanuli u vojarni u Belom Manastiru, a brat i sestra najvjerojatnije u Tovarniku, odakle su u jednom od vlakova koji posljednjih dana voze izbjeglice iz ovog slavonskog mjesta stigli do Slovenije.

Očajna Marian u suzama je danima tražila bilo kakvu informaciju o sudbini svoje mlađe djece. Kako smo uspjeli neslužbeno doznati, operaciju spajanja obitelji vodio je UNHCR, koji je uspio identificirati Sharayak i Mahyara u Sloveniji, što je izazvalo oduševljenje njihove majke i sestre, koje su jedva čekale da se nađu s njima.

S obzirom da Marian ne govori engleski, nego samo farsi, bilo je nemoguće s njom iskomunicirati riječima, no sreća na njezinu licu i široki osmijeh sve su govorili o tome kako se osjećala kada je doznala vijest o tome da su joj djeca pronađena. Jednako sretna bila je i kada je na graničnom prijelazu Baranjsko Petrovo Selo sa svojom kćerkom sjela u autobus kojim će doći do mađarske granice, a onda s novim prijevozom krenuti u susret svojoj izgubljenoj djeci.