Četiri kata nebodera u centru Zagreba u Bogovićevoj 1, stanovi i poslovni prostori u Boškovićevoj te poslovni prostor u Jurišićevoj i Ilici - tek je dio nekretnina u vlasništvu sarajevske udruge Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Predsjednik društva od 1990. godine je svećenik i teolog Franjo Topić iz Sarajeva, kojeg neki bivši i aktualni članovi prozivaju za “privatizaciju udruge”. Protiv dosadašnjeg načina upravljanja društvom pobunio se zagrebački Napredak, a okončalo se to njihovim raspuštanjem koje oni, pak, ne prihvaćaju te nastavljaju s radom. Sarajevska središnjica je još izbacila iz društva i predsjednika HKD Napredak-Zagreb Tomislava Dubravca, inače predstojnika Zavoda za uzgajanje šuma na Hrvatskom šumarskom institutu, koji se s tim ne miri, nego najavljuje borbu za zagrebački Napredak. Dubravac je izbačen jednoglasnom odlukom Središnje uprave iz Sarajeva, a njegova “presuda” glasi: “Isključuje se zbog iznošenja neistina u javnosti i medijima, unošenja strančarenja i podjela te rada i držanja u javnom životu protiv svrhe i ugleda Društva”.
Dubravac tu “osudu”, pak, ne priznaje.
“Ničim i nikada se nismo ogriješili o statut. Problem je nastao kad smo od središnjice u Sarajevu zatražili da nam financijski pomogne pri isplati plaće tajniku zagrebačkog ogranka. Radilo se o minimalnoj plaći”, navodi bivši predsjednik zagrebačkog Napretka te dodaje kako je taj zahtjev otvorio sraz oko pitanja financija u samom Napretku. Odvjetnik Draško Semren, koji je član Nadzornog odbora zagrebačkog Napretka, a nekada je bio njihov stipendist, potvrđuje da su odluke iz Sarajeva o raspuštanju i isključenju predsjednika Dubravca bez pravnog učinka.
Novac iz proračuna
“Hrvatsko kulturno društvo Napredak-Zagreb je udruga građana u Hrvatskoj koja djeluje u skladu s propisima RH, i u skladu sa svojim statutom. Nitko iz druge države ne može smjenjivati članove udruge u Zagrebu. Isto tako, pravno gledano, uprava iz Sarajeva nema pravo iz udruge izbaciti nikoga, pa ni predsjednika Dubravca”, dodaje odvjetnik Semren, koji kaže da mu je izuzetno “žao jer je društvo preveliko da bi ovisilo o samovolji pojedinaca”. Treba napomenuti da se Napredak, među ostalim, financira novcem iz hrvatskog državnog proračuna te iz proračuna Vlade Federacije, pa i jedinica lokalne samouprave, a svrha mu je, kako se navodi u Statutu, “kulturno i prosvjetno djelovanje, ekonomsko jačanje i podizanje socijalne sigurnosti Hrvata”. Društvo je zapravo izraslo na stipendiranju mladih te kulturnom i prosvjetnom djelovanju. U tom kontekstu zanimljivo je da je sarajevska središnjica u Hrvatskoj osnovala tvrtku koja se bavi iznajmljivanjem nekretnina te ostvaruje milijunske prihode (od 2008. do 2016. godine ostvarila je prihod od 20,7 milijuna kuna), a zapošljava i samog predsjednika društva Topića.
Bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović potvrdio nam je da je sarajevski Napredak vratio na listu udruga koje se redovito financiraju iz hrvatskog državnog proračuna. U njegovom mandatu isplaćeno im je, prisjeća se, oko 500 tisuća kuna potpore, no kasnije je Hasanbegović, kaže, zažalio zbog tog poteza. “U trenutku kad sam im to odobrio, nisam znao za sukob između sarajevskog i zagrebačkog Napretka. Jer da sam to znao, pitanje je bih li tako postupio, iako sam i osobno član Napretka. Ako Napredak ovako nastavi, pretvorit će se u rentijera nekretnina, a to mu nije zadaća. Međutim, zanimljivo je da se ovaj sukob između Zagreba i Sarajeva događa baš u trenutku zaoštravanja hrvatsko-bošnjačkih odnosa, kad je Napredak zaokupljen unutarnjim sukobima”, izjavio je Hasanbegović.
Iako bi se sukob u Napretku mogao analizirati i u političkom kontekstu, čini se da to nije povod razmimoilaženja zagrebačkog i sarajevskog Napretka. Problem je nastao kad je donedavni zagrebački ogranak pokušao doznati na što se konkretno troši dobit trgovačkog društva iz Zagreba, pa su u jednom od brojnih dopisa poslanih na adresu sarajevske središnjice pitali: “Na sastanku 3. lipnja 2016. godine od profesora Topića dobili smo odgovor da novac od institucija i gospodarskih subjekata u Hrvatskoj svake godine traži i prikuplja pozivajući se na jedinstvo velebnog Napretka i na naše rezultate rada, a onda, kada novac odnese u Sarajevo vrijedi pravilo ‘tko prvi djevojci...’ te da od, primjerice, 800.000 kuna godišnje čiste neto dobiti tvrtke Napredak futura d.o.o. (u 2015. godini) od najma nekretnina nema doslovce ni kune za nas”.
Jutarnji list pokušao je na tu temu razgovarati i s predsjednikom Napretka Topićem, koji nam je obećao odgovoriti u roku od sedam dana. No kad smo mu poslali pitanja koja se nameću, isprva je kazao da se mora konzultirati sa suradnicima hoće li uopće odgovoriti, a onda je u konačnici dodao kako nema vremena odgovoriti u dogovorenom roku, nego da ga pričekamo još sedam dana, na što više nismo pristali. O Topićevom vođenju Napretka u Bosni i Hercegovini portal dnevnik.ba piše već neko vrijeme, ali ni na njihove upite predsjednik Topić ne daje odgovore.
Popis nekretnina
Šezdesetčetverogodišnji svećenik Topić rođen je u mjestu Kasapovići kod Novog Travnika, gimnaziju je završio u subotičkom sjemeništu te filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj-filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu i postdiplomski studij s doktoratom na Papinskom sveučilištu Gregorijana. U njegovom životopisu na internetskoj stranici Napretka piše da od 1985. godine predaje na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a godinu dana kasnije postao je tajnik fakulteta i prefekt studija. Predsjednik Napretka je od 1990. godine.
Društvo je osnovano 1902. godine radi pomaganja đacima, zanatlijama i studentima. Do zabrane rada, 1949. godine, školovao je i pomagao školovati oko 16 tisuća đaka i studenata, među kojima i dva nobelovca, Ivu Andrića i Vladimira Preloga. Komunistički režim je 1949. godine ukinuo Napredak, a pokretna i nepokretna imovina im je oduzeta. “Nažalost, do danas je vraćen samo malo dio imovine u BiH i u RH”, navodi se na Napretkovim internetskim stranicama.
Jutarnji list dobio je od Grada Zagreba popis nekretnina koje su im u međuvremenu vraćene u vlasništvo. Riječ je o 16 poslovnih prostora rasprostranjenih na četiri kata nebodera u Bogovićevoj ulici, ukupne veličine oko 1300 četvorna metra. “Za otkupljene stanove u toj zgradi utvrđeno je pravo na naknadu u iznosu od 1,9 milijuna kuna”, navodi u odgovoru zagrebački pročelnik Damir Lasić. U zgradi u Jurišićevoj ulici 19 vraćen im je i poslovni prostor od 167 četvornih metara. U Boškovićevoj 24 raspolažu s tri poslovna prostora ukupne veličine 144 četvorna metra te stanom od 44 četvorna metra. Također su opet vlasnici poslovnog prostora od 89 četvornih metara u prizemlju zgrade u Ilici 130. “Postupak naknade oduzete imovine vodi se još u odnosu na zemljište na zagrebačkom Tuškancu, površine od 1120 četvornih metara te naknadu za otkupljene stanove u Jurišićevoj 19 i Boškovićevoj 24”, navodi pročelnik Lasić. U postupak povrata Napredak je krenuo nakon obnove, kad je u Sarajevu 29. rujna 1990. godine održana obnoviteljska skupština, a za predsjednika je izabran Topić, koji je na toj poziciji ostao sve do danas. Najvrednija nekretnina u Zagrebu, čiji su danas većinski vlasnici, dio je nebodera u Bogovićevoj. Riječ je o neboderu arhitekta Stjepana Planića, a sama zgrada jedno je od najznačajnijih ostvarenja moderne zagrebačke arhitekture između dva rata.
Iako su Napretku vraćena četiri kata nebodera koje oni uglavnom iznajmljuju, zagrebačkom su ogranku društva na korištenje dali tek prostor od 20-tak četvornih metara. “Isprva nas je sarajevska središnjica tražila naknadu za korištenje same dvorane koja je također u neboderu, iako su naše aktivnosti bile vezane uz program Napretka. No, kasnije su odustali od naplate te naknade”, prisjeća se Dubravac. Sarajevski Napredak, predvođen Topićem, im je, pak, kad je došlo do sukoba, u jednom od dopisa iz lipnja ove godine prigovorio upravo besplatno korištenje tog prostora. “Glavna podružnica iz Zagreba bez ikakve naknade koristi u neboderu ured, dvoranu i klub, i to tako da ne plaća niti režije. Samo prema toj osnovi Središnja uprava materijalno pridonosi Glavnoj podružnici Zagreb godišnji iznos od 75 tisuća kuna”. Dubravac, pak, kaže da mu više nije ni jasno koliko zapravo stoji korištenje tog prostora jer mu je Središnjica u dopisima u proteklih godinu dana navela nekoliko različitih iznosa.
“Prvo su nam rekli da to stoji 24 tisuće kuna, pa 75 tisuća kuna... Tadašnja uprava Napretka smatrala je kako je neprimjereno da plaćaju prostor koji je i njihov prostor, kao i svih članova Napretka”, kaže Dubravac. Iznajmljivanjem poslovnih prostora u vlasništvu Napretka bavi se, inače, tvrtka nazvana Napredak futura d.o.o., čiji osnivač je Hrvatsko kulturno društvo Napredak iz Bosne i Hercegovine. Tvrtka je prijavljena 28. prosinca 2006. godine u Bogovićevoj 1, s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna, a osnovna djelatnost tvrtke je “poslovanje nekretninama, savjetovanje, istraživanje tržišta i pružanje turističkih usluga”, kako se navodi u njihovim financijskim izvješćima.
Izvanredni rezultati
Tvrtka je od 2008. do 2016. prijavila prihod 20,7 milijuna kuna. Primjerice, 2016. godine prijavili su 2,8 milijuna kuna te dobit od 1,2 milijuna kuna. Godinu dana ranije prihod je iznosio 2,7 milijuna kuna, a dobit 823 tisuće kuna. Zagrebačka uprava im je u jednom od dopisa upućenih predsjedniku Topiću na tu temu uzvratila: “Zanimaju nas rashodi, ali ne samo vaši, nego i naši. Prihod je od znatne imovine u Zagrebu, od kojeg ni kune ne dajete Zagrebu. A taj Zagreb ima izvanredne rezultate rada, na koje se profesor Topić poziva kada prihode ostvaruje i od državnih institucija i gospodarskih subjekata u Zagrebu i Hrvatskoj”. Što se, pak, tiče rashoda, zanimljivo je da tvrtka svake godine u financijskim izvještajima pod stavkom “ostali vanjski troškovi” navodi prilično velike iznose, a ukupno je od 2008. do 2016. na “ostale vanjske troškove” isplaćeno više od sedam milijuna kuna.
Direktorica tvrtke je Slavica Mijić Lukač, a tvrtka ima tri zaposlena, čija je prosječna neto plaća 2016. godine iznosila 5,2 tisuće kuna. Svake godine za plaće zaposlenih izdvaja se 300-tinjak tisuća kuna. Zanimljivo je da je među zaposlenima i sam predsjednik Napretka Topić, koji to niti ne skriva. “Glede upita o zaposlenju predsjednika mons. prof. dr. Topića na mjesto savjetnika u Napredak Futuri, treba istaknuti da je imenovan na mjesto savjetnika odlukom Središnje uprave od 1. srpnja 2007. godine, na temelju koje ima obvezu aktivnog sudjelovanja i kontrole u donošenju svih odluka u poslovanju tvrtke u ime Središnje uprave, štiteći time interese cijelog Društva. Minimalna naknada za taj status u tvrtki iznosi 2414 kuna, što nikako nije, niti može biti, naknada za doprinos predsjednika Topića u njegovim aktivnostima u HKD Napredak”, navodi se u jednom od dopisa sarajevske središnjice. Zagrebački ogranak im je, pak, na tu temu u dopisu iz lipnja ove godine uzvratio: “...smatramo neprimjerenim i nemoralnim, Napretku i prof. Topiću, da prof. Topić tu radi i da još od toga ostvaruje (bilo kakav) prihod. Tim više, imajući u vidu zasluge. Jer u Napretku i za Napredak se radi besplatno i iz ljubavi i entuzijazma za njegov narod i ciljeve. Navedeno i sami potvrđujete. Upiti zainteresiranih ozbiljno su narušili ugled i kod šire publike i dobročinitelja, pogotovo zato što je javnosti poznato da prof. Topić živi i radi u Sarajevu”.
Neugodno iznenađenje
Dugogodišnji ravnatelj Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić, koji je član Nadzornog odbora zagrebačkog Napretka, kaže da se neugodno iznenadio kad je saznao da je predsjednik Topić zaposlen u spomenutoj zagrebačkoj tvrtki.
“Kad sam saznao da je predsjednik Topić zaposlen u dvije države, pitao sam se je li to u skladu sa zakonom, a da ni ne spominjem moralno pitanje”, komentira Puljić, koji također ne priznaje raspuštanje zagrebačkog udruženja jer tvrdi da “udruga iz Bosne i Hercegovine nema pravo raspustiti udrugu iz Hrvatske”. “Osjećao sam se prilično neugodno kad sam shvatio da svi u Hrvatskoj plaćamo članarinu i skupljamo sredstva za stipendije, a da s druge strane Napredak u vlasništvu ima sve te nekretnine na kojima ostvaruje milijunske prihode”, kaže Puljić te postavlja pitanje “zašto sav taj novac odlazi u Sarajevo, kad su te nekretnine u Zagrebu gradili Hrvati iz Zagreba, a ne iz Sarajeva ili Mostara?”.
“Ta nerazjašnjena situacija oko imovine me razočarala. Žao mi je jer ne vidim neko opravdanje za formiranje privatne tvrtke i zapošljavanje Topića u dvije države, a cilj Napretka je svima dobro poznat, i ovo se ne uklapa u razlog njegova postojanja”, dodaje Puljić. Zagrebačka Napretkova tvrtka svake godine bilježi dobit za koju su iz sarajevske središnjice Zagrebu poručili da “iznos dobiti stoji na računu kao pričuvna zaliha Društva za velike projekte koji se planiraju realizirati”. Međutim, u Napretkovom Godišnjaku za 2015. godinu upada u oko navod da “zadnje tri godine (2015., 2014. i 2013. godinu) Središnjica nije raspisivala natječaj za stipendije...”. “Jedna od temeljnih misija Napretka je upravo stipendiranje, stoga je neprimjereno da ništa od te dobiti nije išlo za stipendije”, komentira Dubravac. U Godišnjaku se, među ostalim, navode razni izvori financiranja, ali zanimljivo je da i sami članovi ostavljaju izdašne donacije. “Uz neka naša sredstva, imamo i dvije značajne donacije: pokojna Irena Kozarić iz Zagreba ostavila je za Fond stan i 160 tisuća eura, ali su nam njemački poreznici uzeli oko polovine, tako da je ostalo 85 tisuća eura, no SU je donijela odluku da svi ti porezi idu na njezin trošak, a da u ovom podfondu ostane 160 tisuća eura i prihod od stana”, spominje se u Napretkovom Godišnjaku. Bivši predsjednik Dubravac kaže da su za tu donaciju doznali tek kad im je na adresu ureda u Bogovićevoj stigao zahtjev da plate više od 90 tisuća kuna poreza.
“Šokirali smo se kad nam je to došlo, tek smo tada doznali za samu donaciju”, kaže Dubravac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....