Splitske žrtve zagrebačkih huligana: 'Face koja su nas mlatile ubile su Luku Ritza. Jedan dan Dalmatinac, drugi dan panker... '

Nakon što su im se, tražeći podršku zbog učestalih huliganskih napada na dalmatinske studente u metropoli, obratili članovi zagrebačke Udruge studenata grada Splita, predstavnici Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu su im promptno dali podršku, piše Slobodna Dalmacija.

A kako i ne bi kada je i splitski student s PMF-a Ivan Žižić, predsjednik Studentskog zbora, i sam prije tri godine bio metom zagrebačkih huligana. Dobio je udarac u glavu samo zato što je bio na krivome mjestu u krivo vrijeme , na žalost ni prvi ni zadnji.

– S obzirom da nisam neki fanatik za nogometom, a i Hajduk je te sezone baš loše igrao, nisam imao pojma da je taj dan utakmica između Hajduka i Dinama. Uglavnom, išao sam u Zagreb kod prijatelja u Dom na Cvjetnom naselju i doputovao sam vlakom iz Splita na sam dan utakmice.

U vlaku nije bilo navijača i ni po čemu nisam mogao shvatiti da je taj dan derbi. Nakon dolaska na kolodvor, promijenio sam dva tramvaja prije nego sam stigao na Cvjetno.

Jedino čega se sjećam, prije nego sam onesviješćen od udarca u glavu pao na pod, jest da su iza mene bila tri momka, čini mi se srednjoškolca, i da su me pitali odakle sam. Prije nego sam stigao i odgovoriti, doletjelo mi je nešto u glavu – kazuje Žižić.

Strože kazne

Kazuje dalje kako se zatim krvave glave dao u bijeg, a tek se kasnije, kad su huligani pobjegli, vratio po torbu koja mu je ostala na mjestu gdje je bio napadnut. Iz torbe mu nisu ništa ukrali, ali su je rastvorili vjerojatno tražeći navijačke rekvizite, kojih u Žižića nije bilo.

- Nisam imao pojma zbog čega sam napadnut i nakon što su me obradili na Hitnoj pomoći i previli mi ranu na glavi, pozvao sam policiju, govori naš sugovornik. Njegovi napadači nikada nisu pronađeni ni kažnjeni i vjerojatno im Žižić nije jedina žrtva.

- Već godinama se ovakve stvari splitskim i dalmatinskim studentima događaju, ali ja ne bih rekao da te incidente rade Zagrepčani, nego to rade huligani. Takve su face ubile Luku Ritza. To su likovi koji samo traže povod za nekoga premlatiti, a onda je to jedan dan Dalmatinac, jedan dan torcidaš, jedan dan panker...

I, na žalost, takvih huligana ima svuda, a jedino što ih eventualno može spriječiti da divljaju i mlate nedužne ljude jest efikasnije pravosuđe i rigoroznije kazne. Kad bi jedan od njih dobio koju godinu zatvora, onda bi se i drugi zamislili hoće li napadati ljude samo zato što ne pripadaju istoj navijačkoj ili nekoj drugoj grupi, ističe Ivan Žižić.

Tko su huligani koji su prošle subote, u gluho doba noći, nadomak pothodnika kod okretišta uz zagrebački Jadranski most postavili sačekušu i brutalno (pre)tukli trojicu dalmatinskih studenata, od kojih su jednom “priskrbili” i prijelom ključne kosti, istražitelji i dalje nastoje utvrditi kriminalističkom obradom koja je u tijeku.

I dok većina institucija iz “prikrajka” promatra nastalu problematiku oko “krivog naglaska na krivome mjestu u krivom trenutku”, Udruga studenata grada Splita, kao krovna organizacija koja okuplja splitske studente na Sveučilištu, obratila se javnosti porukom “da su Dalmatinci u Zagreb došli studirati, a ne krvariti na pločniku”.

Podvući crtu

- Radi se o situaciji u kojoj su napadnuti studenti prolaznici koji ni na koji način direktno nisu bili povezani s glavnim, odnosno navijačko-rivalskim povodom napada. Njihova se “krivnja” nalazila u govorenju “pogrešnim” naglaskom, pa su sukladno tome i etiketirani kao “neprijatelji”, mada nisu posjedovali ni provocirali za takvu “etiketu” potrebnom ikonografijom.

Po kojim se kriterijima običan građanin može osjećati sigurnim u glavnome gradu vlastite domovine? Na žalost, takvi su slučajevi dio svakodnevice i ne predstavljaju nikakvu novost - bilo ih je prije, a bit će ih i još, no, dokle je potrebno ići da bi se mogla podvući crta i stati na kraj stradanjima onih nedužnih, koji su u Zagreb došli stjecati znanje, a ne svoju mladost provoditi ležeći krvlju obliveni na pločniku zbog toga što netko u njima vidi “neprijatelja” i “rivala”?, ogorčeno apeliraju iz Udruge.

Pojašnjavajući još kako “dalmatinski, a tako i splitski studenti nemaju drugu domovinu doli Hrvatsku, niti drugi glavni grad osim Zagreba u koji su samoinicijativno došli kako bi akademski i iskustveno napredovali i tako oplemenili četirimilijunsku zajednicu, koja je premala da bi si dozvolila dodatne interne podjele i cijepanja na regionalnoj razini po modelu ‘tko nije s nama, taj je protiv nas’”.

Iz Udruge su se prisjetili i žara zajedništva kada se zajedno gledaju utakmice nogometne reprezentacije “i kada nije važno tko je s juga, tko sa sjevera, a tko s istoka jer tad su misli usmjerene samo u jednome smjeru”.

“Uvijek ćemo se boriti za postupno smanjivanje i konačno nestajanje medijski nametnutog antagonizma između sjevera i juga, koji posljedično dovodi do situacije u kojoj se južnjak ne bi trebao osjećati sigurnim na sjeveru i obrnuto.

Kao prilog spomenutoj tvrdnji navest ćemo primjer iz vlastita višegodišnjeg djelovanja u Zagrebu koje je prožeto međusobnom suradnjom s više od 20 studentskih zavičajnih udruga iz cijele Hrvatske i BiH koje su sebi za cilj stavile rad u službi studenata i akademskog društva uz naglašavanje zajedništva i kolektivnog identiteta, koji je presnažan i prevažan da bi se pred njim zatvarale oči i dopustilo da ga se bezdušno lomi, a to je upravo to do čega prije spomenuti nametnuti antagonizam i dovodi”, ističu još iz Udruge studenata grada Splita.

’Zakazale civilne udruge’

Od zagrebačkih gradskih čelnika smo, pak, i dalje ostali uskraćeni za komentar. No, jedan od visokopozicioniranih dužnosnika u gradskoj vlasti kazao nam je kako se često zna upozoravati na problem nedovoljno osvijetljenih mjesta u gradu Zagrebu gdje se mladež rado okuplja, ali da se ne može postaviti policajac na svakih 500 metara da dežura 24 sata dnevno.

- Nije problem u nečijem naglasku, već je problem u ljudima što “nadohranjuju” taj problem u obiteljskoj atmosferi. Svi smo svjesni nasilja, ali većina sličnih napada prethodi uglavnom nekom sportskom događaju, posebno nogometnim utakmicama Dinama i Hajduka.

Osiguranje oko stadiona, ali i na pojedinim lokacijama, podigne se na maksimalnu razinu, no opet nekolicina huligana se odvoji i po svaku cijenu odluči pokazati tko vlada gradom i tko je dobrodošao, a tko nije, kaže nam nam naš izvor.

Bivši šef županijske Hvidre te počasni član Crvenog križa Kristian Petric ogorčen je nezainteresiranošću državnog vrha i različitih udruga za problematiku koja u zadnje vrijeme sve učestalije “drma” metropolom, odnosno sve većim nasiljem nad dalmatinskom djecom koja u Zagrebu, posebice u vrijeme održavanja nogometnih utakmica dva najveća rivala, trpe enormni strah.

- Više od petnaest godina kao pripadnik specijalne policije radio sam na osiguranjima i vidio sam doista svašta. Napadi se uvijek odigravaju prije utakmice. Navijači se unaprijed pripremaju za atmosferu na sportskim događanjima.

No razočaran sam raznim civilnim udrugama, Amnesty Internationalom, ministrom unutarnjih poslova, kao i predsjednikom RH što nisu našli za shodno reagirati kad se napadaju dalmatinski studenti u Zagrebu, već reagiraju kada se, primjerice, nekome nešto iz gay populacije dogodi.

Ne pozivam na linč, niti na problematiku gledam na lokalpatriotski način... Lani sam sam spašavao momke iz Belgije koje je napala Torcida. Svatko zaslužuje pomoć, ogorčeno je istaknuo Kristian Petric koji će uskoro, kako kaže, i sam imati “djecu na školovanju, gore u Zagrebu”, piše Slobodna Dalmacija.