ANALIZA JUTARNJEG

SLUČAJ PITONA UKAZUJE NA PROBLEME ZDRAVSTVA Zašto Hrvatska ne mjeri kvalitetu bolnica?

 Vojko Bašić / CROPIX

Premda Hrvatska već pet godina ima Agenciju za kvalitetu i akreditaciju u zdravstva, ni jedna od 63 hrvatske bolnice nema dokument o akreditaciji. Jasnije rečeno: javnost još uvijek ne zna kakva je kvaliteta pojedinih bolnica,odjela, liječnika te gdje i što trebaju popraviti da bi po međunarodnim pravilima bile konkurentne. U tih pet godina izmjenila su se dva ravnatelj Agencije broj zaposlenih je porastao je na 18. Za njihov rad godišnje se troši oko 4,5 milijuna kuna.

Izrada standarda i postupka akreditacije komplicirana je, no stručnjaci smatraju kako je pet godina uistinu previše.

Pravilnici su završeni u svibnju a prema informaciji iz Ministarstva zdravlja, danas bi povjerenstvo za akreditacije trebalo bi im dati i konačnu potvrdu. Naime, to je uvjet da krene i edukacija vanjskih procjenitelj i prijava bolnica za akreditaciju. Kad bi u ovom trenutku porocedura krenula munjevito, prve ocjene bolnica mogli bi imati tek iduće godine.

U tom poslu daleko smo od većine zemalja EU-a a osobito od SAD-a gdje se u svakom trenutku može dobiti podatak koja je američka bolnica i u čemu najbolja. Zna se i koji liječnik ima najbolje rerzultate a cijena njihovih usluga ovisi upravo o tim pokazateljima. Da bi se potaknuo natjecateljskih duh među ustanovama svake se godine objavljuju rang liste što potiće podizanje standarda liječenja i edukacije svih zdravstvenih radnika.

O tome da će se znati gdje se najuspješnije operira kuk, a gdje slijepo crijevo ili srce, da će hrvatske bolnice dobivati zvjezdice za izvrsnost nakon procjene kvalitete usluga priča se od 2007., kad je usvojen zakon koji omogućava osnivanje agencije. Konkretnih poteza koji bi bili vidljivi u javnosti za sad nema. Mnogi se pitaju što je pet godina radila agencija i ne bi li bilo učinkovitije ukinuti tu instituciju, kupiti neki međunarodno priznati certifikat za akreditaciju bolnica i konačno krenuti s poslom.

Pitanje akreditacije aktualizirao je nedavno i novi ministar zdravlja Siniša Varga najavivši da bi se usluge u bolnicma trebala plaćati među ostalim i prema kvaliteti zdravstvenih usluga. No, to je zapravo nemoguće u ovom trenutku jer akreditacija naprosto- nema. Ravnateljica Agencije od lipnja prošle godine , prof.dr. Jasna Mesarić, tvrdi da se Hrvatska u tom poslu odlučila za nacionalni model akreditacije a to znači da je u svakom segmentu trebalo usaglasiti domaće s međunarodnim standardima (ISQua, krovna međunarodna institucija za akreditaciju nacionalnih standarda) što je kompliciranije. Taj je proces počeo još u kolovozu 2012. Naglašava da je ona u proteklih godinu dana otkako je ravnateljica učinila maksimau da se konačno donesu svi potrebni pravilnici koji bez međunarodne potvrde nemaju nikakvu snagu a i bez njih nema akreditacije.

“Istina, mogli smo se opredijeliti i za ‘kupnju’ gotovih pravila akreditacije od ovlaštenih organizacija ali primjeri Nizozemske ili Danske govore da je bolje imati nacionalne standarde koji imaju međunarodnu potvrdu premda je to nešto duži put”, kaže Mesarić.

Tvrdi da je potvrda kvalitetnog rada agencije došla i od EU komisije jer je postala dio europskog projekta PaSq za dio koji se bavi sigurnošću kliničke prakse, točnije ‘kirurškim kontrolnim listama i upravljanjem lijekovima’. “Da smo kavalitetni govori i činjenica da smo za rad na tom projektu dobili 60 posto sredstava a ostaka smo platili svojim radom”, kaže Mesarić. Dodaje da joj se prigovara da je u ugodinu dana mandata bila na putovanjima dvadesetak puta ali da ni na jednom nije bila tek ‘putnik’ već isključivo kao aktivni sudionik odnosno kao predavač.

S obzirom da je Hrvatska u proces akreditacija bolnice krenula prije sedam godina, ipak se, bez obzira na sve objektivne teškoće, trebala puno ranije maknuti s mrtve točke. Potvrđuje to i slovenski primjer. Naime, Slovenci su s postupkom akreditacije krenuli 2010. godine pa su do ove ukupno akreditirali 12 bolnica i najveći dom zdravlja onaj u Ljubljani. No, za razliku od Hrvatske Slovenija se odlučila za primjenu već postojećih međunarodnih standarda i za strane stručnjake kao procjenitelje. “Smatrali smo da je jednostavnije i jeftinije kupiti međunarodne standarde nego li raditi vlastite. No, nakon te odluke nastojali smo stimulirati bolnice da se prijave za akreditaciju i to tako da smo im sufinacirali cijeli postupak sa 125.000 eura a potom smo odreditli kaznu za one koji do 2012. ne otvore postupak akreditacije i to tako da im se bolnički proračun smanji za 0,3 posto.

Danas je i ostatak od 17 bolnica uključen u proceduru akreditacije, kaže donedavna voditeljica sektora za kvalitetu i sigurnost te uspostavljanje modela akreditacije u slovenskom Ministarstvu zdravlja, Biserka Simčič. Naglašava da se prati 72 indiaktora a prvi put ove godine objavljeno je izvješće i rangiranje bolnica nakon akreditacije.

Valja se nadati da će nakon tolikih porođajnih muka konačno i Hrvatska imati akreditirane bolnice što će omogućiti jasniju poziciju liječnika i medicinskih sestara u sustavu zdravstva.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 22:30