SLUČAJ KOJI JE ŠOKIRAO HRVATSKU Osuđeni roditelji koji su odbili liječenje teško bolesnog sina, moraju u zatvor!

Izrečena je presuda u slučaju roditelja iz Kostrene koji su prije tri godine odbili liječiti svojega sina koji je obolio od ne-Hodgkinova limfoma pa je dječak na koncu preminuo, piše Novi list.

Proglašeni su krivima te je majka dobila jednu, a otac jednu i pol godinu zatvora.

U obrazloženju stoji da su kao roditelji grubo povrijedili prava svog djeteta, uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje, ali nije nedvojbeno dokazano da su tako skrivili njegovu smrt.

Hana Budinski, ranije Gržetić (40) iz Omišlja i Viktor Brnobić (43) iz Kostrene, podsjetimo, nisu vjerovali konvencionalnim načinima liječenja te su desetogodišnjeg sina pokušali od teške bolesti izliječiti alternativnim metodama.

Na presudu suda žalit će se i tužiteljstvo i obrana: tužiteljstvo jer smatra da su roditelji krivi i za samu smrt djeteta što bi automatski za sobom vuklo i najmanju kaznu od tri godine zatvora, a obrana jer smatra da roditelji nisu postupali s neizravnom namjerom, kako su se teretili, a ovo kazneno djelo se može počiniti samo s namjerom.

– Smatramo da je optuženike trebalo proglasiti krivima i za stavak 4. kaznenog djela povrede djetetovih prava, jer držimo da je smrt djeteta posljedica neliječenja maligne bolesti – istaknula je Tea Radovani, zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice.

Odvjetnici obrane Ljubiša Drageljević i Klaudio Dekleva pitaju se i zašto je otac oštrije kažnjen od majke, kojoj je dijete dodijeljeno nakon razvoda, piše Novi list.

Podsjetimo, Viktora Brnobića i Hanu Gržetić DORH-ova optužnica teretila je da su kao roditelji devetogodišnjeg dječaka od 6. kolovoza do 5. rujna 2015. godine u Rijeci - a nakon što su liječnici u bolnici utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinovog limfoma te unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod - odbili daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine te konvencionalnim metodama suvremene medicine.

Devetogodišnjaku je u Dječjoj bolnici Kantrida početkom kolovoza dijagnosticiran rak limfnih čvorova, a kad je doveden, bio je vidno natečen u vratnom dijelu. No nakon jednog dana koji je proveo na Kantridi roditelji su ga, unatoč liječničkom inzistiranju da ostane te da se podvrgne kemoterapiji, izvukli iz bolnice. Potpisali su izlazak uz objašnjenje da žele još jedno mišljenje. Nakon toga podvrgnuli su ga alternativnim metodama liječenja.

Dječja bolnica reagirala je te obavijestila Centar za socijalni rad u Omišlju jer je nakon razvoda roditelja dijete tamo živjelo s majkom. Centar je pak 13. kolovoza pokrenuo postupak za oduzimanje prava roditeljstva uz privremenu mjeru prema kojoj bi se dijete dalo na čuvanje i odgoj u Lovran. Podnesena je i kaznena prijava, a sljedeći dan sudu su podnesena dva prijedloga za lišavanje roditeljstva i donesena je privremena mjera za dodjelu skrbnika i dozvolu za liječenje.

Međutim, roditelji su dobili odgodu na sudu nakon što su priložili dokumentaciju da 1. rujna s dječakom odlaze u Aviano po drugo mišljenje. Tamošnji su liječnici utvrdili da je bolest progradirala u leukemiju i zatražili hitan ostanak, što su roditelji odbili, nakon čega su iz talijanske bolnice o dječakovu lošem zdravstvenom stanju obavijestili Dječju bolnicu Kantrida.

Istog je dana stigla odluka Centra za socijalni rad o oduzimanju djeteta, no na adresi u Kostreni, gdje je dječak do tada boravio s ocem, nitko nije zatečen. S bolesnim dječakom roditelji su otišli u vikendicu prijatelja u Lič u Gorskom kotaru, ali bilo mu je sve gore i prolazio je pravu agoniju. Tada su ga roditelji, u noći sa 4. na 5. rujna, doveli u bolnicu na Kantridu. Međutim dječaku više nije bilo pomoći i preminuo je nakon dva sata.