'Slavio sam u restoranu nagradu koju sam dobio u Grožnjanu, a onda je do mene došetala ogromna doga, zgrabila me i srušila, završio sam na Hitnoj...'

Slikar, grafičar, scenograf i ilustrator Bruno Paladin neće baš po dobrome pamtiti dan kad je osvojio nagradu Ex tempore u Grožnjanu.

Naime, par sati kasnije završio je na Hitnoj pomoći u Umagu zamotane ruke jer ga je ugrizao - pas, piše Novi list.

- Kakav je to dan trebao biti! Nakon dodjele nagrade Ex tempore u Grožnjanu krenuo sam s prijateljima put Brtonigle u restoran proslaviti međunarodnu prvu nagradu. Rezervirao sam mjesta unaprijed, nas šestero je odabralo terasu. Doduše, sjedio je malo dalje od nas jedan par, no, nakon desetak minuta čovjek je ustao i vratio se na terasu za nekoliko trenutaka, ali s psom, argentinskom dogom koja nije imala brnjicu. No, u tom trenutku ne obraćaš pažnju na ostale stolove i goste lokala, znam da su od našeg stola bili udaljeni jedno sedam metara, priča Paladin.

- Nakon pola sata što smo odsjedili, primijetio sam krajičkom oka da je pas točno iza mene, slobodno se prošetao do našeg stola. Još mi je jedan od prijatelja rekao: 'Pogledaj, vidi tko ti je došao'. Pas me nekako njušio, jer kako sam sjedio, njegova glava se našla u razini mog vrata. Još su mi prijatelji dobacili opasku 'ako te opere jezikom nećeš se morati brijati'. U tom trenutku apsolutno ne pomičući se i ne dirajući ga, jer znam o kakvoj je vrsti psa riječ, usput rečeno i ja sam svojevremeno imao dobermana, gazda se obraća psu i ujedno dolazi prema nama. Tog trena kada ga je uhvatio za ogrlicu da ga potegne, ja sam se nalazio u poluokrenutom položaju i kako je psu bila najbliža moja desna ruka, silovito me ugrizao za podlakticu, govori Paladin za Novi list.

Veliki pas ga je srušio sa stolca na pod i Paladin je počeo urlati od boli.

- Odmah su uskočili moji prijatelji, jedan od njih je i liječnik, ne znam kada je pas pustio moju ruku otvorivši usta, gazda ga je odvukao za okovratnik, ogrlicu. S obzirom da uzimam redovito sredstvo za razrjeđivanje krvi, odmah mi uskaču pomoći, stavljaju stolnjake, ubruse, motaju mi ruku, tu se našao i vlasnik restorana i njegov konobar koji su me ubacili u svoj automobil i odmah krenuli na Hitnu u umašku bolnicu, priča Paladin.

U restoran je ubrzo došla policija, no vlasnika psa i njegova opasnog ljubimca tamo više nisu zatekli. Do njega su ipak došli preko talijanskog konzulata te doznali da je pas cijepljen.

- Vlasnik psa je Talijan iz jednog malog mjesta kraj Gorice. U tom telefonskom razgovoru koji smo vodili u talijanskom konzulatu, vlasnik psa mi je uz ostalo rekao, ili spočitnuo, da je točno da se pas udaljio i došao do našeg stola, ali da sam ja pružio ruku... No, to nije točno, nisam se pomaknuo, da je pas imao brnjicu bila bi to sasvim druga priča.

Paladin dodaje da želi ukazati na opasnost i ponašanje ljudi koji imaju pse, među koje se i sam ubraja.

- Ponašanje pojedinih vlasnika u javnom prostoru s psima koji pozamašnom veličinom izazivaju u najmanju ruku nelagodu je nedopustivo. Riječ je o neodgovornosti vlasnika, jer da je pas imao brnjicu to se sigurno ne bi dogodilo ili ne s takvim posljedicama. Imam i ja trenutno psa iz azila, pravog baštardina, imao sam i dobermana, njemačkog ovčara, škotskog ovčara i uvijek sam na oprezu. Znam, svatko će reći da nije pas kriv, ali eto, dogodilo se, kaže Paladin za Novi list.