– Nikad više policije nego ove godine – kazala nam je jedna mještanka Kistanja, koja je u Varivode došla, kako je rekla, "stranački".
U Varivodama je u ponedjeljak obilježena 31 godina od pokolja devetero srpskih civila koji se dogodio nepuna dva mjeseca nakon operacije "Oluja".
"Pokolj u Varivodama je najgori pojedinačni čin ubojstva otkad su hrvatske vojne vlasti preuzele kontrolu nad ovim područjem", rekao je Alun R. Roberts, tadašnji glasnogovornik UN-a u Kninu, u razgovoru za New York Times.
Hrvatske vlasti su u početku tvrdile da za te zločine nije odgovorna država, već da su ih počinili naoružani civili odjeveni u vojne uniforme. No nakon kritika iz zemalja Europske unije i SAD-a, ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak i njegov zamjenik Marijan Benko su 18. listopada 1995. objavili da su počinitelji privedeni u istražni centar Županijskog suda u Zadru. Od 1996. do 2002. pred hrvatskim sudovima održana su dva suđenja. Do danas nitko nije osuđen. U međuvremenu su zločini počinjeni u Varivodama uvršteni i u optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, koja je 2001. podignuta pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
– Ne treba toliko policije, ovdje je narod miran. Jedino može doći neka pijana budala – završila je svoj osvrt na brojnost policije u Varivodama naša sugovornica iz Kistanja.
U Varivodama se u ponedjeljak okupilo stotinjak ljudi; mještana, lokalnih i nacionalnih političara, predstavnika srpskih manjinskih udruga, kao i tri člana Počasno-zaštitne bojne Hrvatske vojske. Polagali su se vijenci, palile svijeće i držali govori.
U mjesto koja danas broji 50-ak stanovnika, a broj je u rapidnom opadanju, svake godine dođe i Jovan Berić, koji je te noći, 28. rujna, 1995., u masakru izgubio oca Radivoja, majku Mariju i strica, a šestero ubijenih su mu bili susjedi.
– Tužno je to. Već godinama ne znam da išta ima novo. Počinitelji nisu otkriveni, a hoće li, to je ono pitanje koje postavljamo od početka – reći će nam Jovan Berić.
Jovan je u vrijeme ubojstava u Varivodama radio kao vozač kamiona i vozio je prema Banjoj Luci.
– Ja sam 1993. zamijenio svoju kuću u Zadru, koja je zapaljena na dan priznanja Hrvatske, za jednu u Banjoj Luci. Moji roditelji su ostali u Varivodama. Čuli smo se telefonom, veze su funkcionirale bez obzira na stanje koje je bilo za vrijeme "Oluje". Očekivali su da će ih netko pokupiti i odvesti, kao i mnoge druge. Međutim, to se nije dogodilo – počinje svoju priču Jovan Berić.
– Moja majka je prodala nekome kravu u Skradinu i išla je tamo kako bi potvrdila da taj kupac nije nezakonito otuđio kravu. On joj je dopustio da telefonira mojim sestrama i zetovima koji su bili u Hrvatskoj. Javila im je da ne dolaze brati grožđe jer je situacija iznimno teška. Vratila se u Varivode i onda se dogodilo to što se dogodilo – objašnjava naš sugovornik, koji je u ponedjeljak u Varivodama položio vijenac za svoje ubijene roditelje.
Jovan Berić i njegova obitelj dobili su 2013. godine od države 540 tisuća kuna odštete. Tada je izjavio da mu to jest određena satisfakcija, ali je dodao da ima sve manje vjere u to da će ubojice njegovih roditelja ikada odgovarati za taj zločin.
Hrvatski istražni organi ubijene su sahranili na kninskom groblju. Osim vanjskog pregleda, nikada nije obavljena obdukcija njihovih tijela.
– Policija me kontaktirala dva dana nakon ubojstva. Mojim sestrama, koje su tada živjele u Zagrebu i Čakovcu, nitko nije javio što se dogodilo. Sve su to učinili bez našeg znanja. Nakon godina agonije napokon smo ih uspjeli premjestiti u obiteljsku grobnicu – govorio je tada Berić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....