ŠKOLA U KOJOJ SIGURNO NITKO NE MARKIRA, NITI ŠTRAJKA! Finski obrazovni sustav najbolji je na svijetu, a sada znamo i zašto

Kakva su vaša sjećanja na školu? Što o odlasku u školu kaže vaša djeca?

Prilično smo sigurni da je većini odlazak u školu predstavljao češće napor nego zadovoljstvo i da su stroga pravila upravo pozivala na to da ih se krši.

Dječji psiholozi slažu se da bi promjena pristupa prema obrazovanju pomogla mnogoj djeci da zavole školu umjesto da je mrze. Svi smo čuli vrtićku djecu kako govore da jedva čekaju krenuti u školu i započeti s prvim lekcijama. Zapravo, vjerojatno se i sami sjećamo tog uzbuđenja prije našeg prvog dana škole. No nakon tog prvog dana, mnoga se djeca razočaraju u školski sistem kojeg zateknu.

U Hrvatskoj se ovoga trenutka puno promišlja o školi i to iz najmanje dva razloga: prvi je štrajk učitelja koji se nastoje izboriti za svoja prava, iako, mnogi bi rekli, u dosta loše odabranom trenutku; Drugi razlog je sveobuhvatna kurikularna reforma školstva na kojoj se upravo radi.

Reforma školstva nipošto nije jednostavan ili jednostran proces, već složen posao koji bi trebao dotaknuti sve dijelove obrazovnog sustava, pa i šire od toga. Idealna škola bila bi ona u koju bi djeca i učitelji rado išli, koja bi bila otvorena, poticala kreativnost i suradnju i koja bi u proces učenja uključivala čitavu zajednicu.

Takva škola zapravo već postoji. No ne nalazi se u Hrvatskoj, već u Finskoj.

U školi Saunalahti, u gradu Espoou u Finskoj, pronašli su genijalan način kako prevladati ove probleme. Počeli su upravo sa školskom zgradom koja uopće ni ne izgleda kao škola, već kao neki moderni muzej, savršeno osvijetljen i prozračan.

Stručnjaci iz arhitektonskog studija Verstas odmaknuli su se od uobičajenog strogog dizajna javnih škola koji nitko od nas ne podnosi.

U neposrednoj blizini jedno drugome, nalaze se osnovna škola, srednja škola, vrtić, klub za mlade, kazalište, kafeterija, knjižnica, teretana i mnogi drugi objekti. Podučavanje se odvija u opuštenoj atmosferi: djeci je dozvoljeno da sjednu gdje god i na koji god način žele, a međusobno diskutiranje među učenicima ne samo da nije zabranjeno, nego je i poželjno.

Učenici se mogu kretati po učionici na svojim malenim uredskim stolcima (sjećate se kako su vama učitelji govorili da budete mirni na svojim mjestima?). Ako žele, mogu leći na sofu s kompjuterom na stolcu ispred njih. Zapravo, ova škola umjesto klasičnih ploča ima laptope. Većina nastave odvija se po konceptu timskih projekata.

U kafeteriji se susreću učenici i profesori te je i to dio obrazovnog procesa. Ondje postoji i pozornica pa prostor za objedovanje može poslužiti i kao prostor za različite izvedbe, sastanke i proslave.

Otvoreni prostori škole posebno su dizajnirani da djeci omoguće dovoljno mjesta za njihove aktivnosti. Prostor je podijeljen u dio za osnovnoškolce i dio za srednjoškolce.

Svake večeri škola se pretvara u centar za slobodno vrijeme i sport za sve stanare u okolici. Sportska dvorana i radionice iskorištene su do maksimuma.

U interijeru i eksterijeru objekta arhitekti su koristili isključivo prirodne materijale čime su postigli toplu i ugodnu atmosferu. Čak su i vanjski zidovi izrađeni različitim metodama gradnje i uzorcima što također potiče učenje djece. U prostorima namijenjenim za igru i opuštanje (predvorje i stepenište), zidovi su obojani vedrim bojama. Svaki hodnik koji vodi do pojedine učionice, obojan je drugačijom bojom pa je nemoguće izgubiti se.

Vanjski prostori škole pažljivo su spojeni s unutarnjim hodnicima predviđenim za svaku grupu. Svi zasebni dijelovi škole istovremeno djeluju i kao dio cjeline. Dizajneri također vjeruju da će bilo kakve ograde i zidovi samo dodatno potaknuti djecu da se pobune protiv zabrana. Upravo zbog toga, čitav prostor je potpuno otvoren. Postoje video kamere, no sigurnosne mjere su općenito vrlo nenametljive.

Veliki prozori škole gledaju na ulicu, što učenicima omogućuje osjećaj povezanosti s vanjskim svijetom. Mjesta na kojima djeca sjede nalaze se tik uz prozore kako se djeca ne bi osjećala zatvorena iz četiri zida.

U školama koje su se odmaknule od tradicionalnog obrazovnog modela, djeca brže i bolje uče te su reducirani i različiti psihološki problemi inače prisutni u nastavi. Istovremeno, moderne škole u stanju su transformirati čitavo susjedstvo jer nude mnoštvo aktivnosti za čitavu zajednicu.