Silovatelju curice iz Bibinja država mora platiti 10.000 eura jer mu je u zatvoru zimi bilo hladno, a ljeti prevruće

Osuđenom silovatelju maloljetne djevojčice, 58-godišnjem Bibinjcu Davoru Loniću, Republika Hrvatska mora platiti čak 10.000 eura odštete zbog nehumanih uvjeta pulskog zatvora u kojemu je boravio godinu dana i još dodatnih 4000 eura naknade sudskih troškova! Presuda je to Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kojemu je Lonić preko svoje odvjetnice podnio tužbu jer mu je uskraćeno “pravo na pravično suđenje”, ali i zbog loših uvjeta u kaznionici u Puli, gdje mu je bilo tijesno i nehigijenski, te zimi prehladno, a ljeti prevruće, piše Slobodna Dalmacija.

Zbog pretrpanosti zatvora u Zadru, Lonić je prebačen u zatvor u Puli 2010. godine, nakon što je osuđen na 15 godina zatvora zbog dugogodišnjeg silovanja maloljetnice koju je prvi put spolno napao u podrumu svoje kuće kad je djevojčica imala samo 10 godina.

Njegovo seksualno zlostavljanje, silovanje i bludničenje trajalo je sve dok djevojka nije krenula u drugi razred srednje škole, dakle skoro šest godina, a otkriveno je kad je žrtva, nakon još jednog Lonićeva nasrtaja, pokušala samoubojstvo. Djevojka je spašena u zadnji čas, nakon toga se zaredila u strogom redu karmelićanki, a zbog traume koju joj je nanio pati od teškog oblika PTSP-a.

Nakon što je presudu zadarskog Županijskog suda potvrdio Vrhovni sud, Lonić je prebačen u Pulu, gdje se odmah počeo žaliti na uvjete u zatvoru, i to sucu izvršenja Županijskog suda u Puli, Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa te Ustavnom sudu. Žalio se da je odvojen od obitelji, da u ćeliji od 23,5 kvadrata boravi sa sedam ljudi i ormarom, da se ne može kretati i tuširati više od jednom tjedno, te da zbog samo jednog toaleta u ćeliji često mora mokriti u bocu.

Na prve dvije žalbe odgovoreno mu je kako zbog pretrpanosti zatvorskog sustava nema pomoći, te da će biti premješten kada to bude moguće, a Ustavni sud reagirao je tek kad je već bio prebačen u Zagreb, i to odbacivanjem. Zbog svega toga, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu ocijenio je kako Lonić “nije na raspolaganju imao učinkovito domaće pravno sredstvo za zaštitu svojih prava”, te je uz to potvrdio nalaz Odbora CPT-a (Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) da Lonić nije imao odgovarajuće uvjete u zatvoru u Puli, što je povreda prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja. Uz to, prihvaćena mu je i tužba zbog povrede “prava na pravično suđenje” jer mu Vrhovni sud u žalbenom postupku nije dostavio podnesak koji je podnio zamjenik državnog odvjetnika, a nije mu omogućeno ni sudjelovanje u raspravi koja se nakon žalbe vodila pred Vrhovnim sudom.

Hrvatska je do sada već izgubila jedan proces u Strasbourgu, i to na još jednom poznatom zadarskom slučaju, ponovno Bibinjcima, bračnom paru Lisica koji su bili osuđeni za spektakularnu pljačku Dalmatinske banke u Zadru.

Iako još nisu konačne, ovakve i slične presude mogle bi u Hrvatskoj uskoro postati pravilo, a ne iznimka. Naime, zbog uvjeta koji vladaju u hrvatskim kaznionicama i zatvorima, pitanje je vremena kad će, pogotovo zbog pozitivnih ishoda većine dosadašnjih tužbi, krenuti val sličnih pritužbi prema Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Potvrđuje to i zadnje Izvješće o uvjetima života u zatvorima u Hrvatskoj, koje je u lipnju ove godine prihvatio Ustavni sud. Za početak, broj zatvorenika i dalje je veći od zatvorskih kapaciteta, a ta je brojka narasla za nevjerojatnih 575 osuđenika! Štoviše, kako zorno pokazuje to izvješće, u nekim je zatvorima čak 60 posto više zatvorenika nego mjesta. I Ustavni sud upozorava kako se hitno moraju proširiti kaznionica u Glini, dograditi zatvor u Zagrebu i izgraditi kaznioničko-zatvorski kompleks u Šibeniku s 1270 mjesta jer, u suprotnom, zbog ovakve pretrpanosti Hrvatskoj prijeti val tužbi za naknadu štete pred strasbourskim sudom!

Ako to nije moguće zbog nedostatka novca, Ustavni sud sugerira da se zatvorenicima “poveća pozornost oko smještaja, higijene, sanitarnih uvjeta, kvalitete prehrane, tjelovježba i rekreacija, te omogući što češća veza s obitelji”. Upravo na sve ovo u svojoj se tužbi pozivao Lonić. Naime, on navodi kako je u Puli, u ćeliji od 23,5 metra kvadrata, bilo smješteno sedam zatvorenika zajedno s ormarom te se zbog toga nije mogao normalno kretati. Već po toj pritužbi Lonić je stekao pravo na odštetu, jer po pravnim standardima koje je postavio Europski sud za ljudska prava svaki pritvorenik u ćeliji mora imati invidividualni prostor za spavanje i najmanje tri četvorna metra površine poda, a cjelokupna površina ćelije mora biti takva da dopušta pritvorenicima slobodno kretanje između dijelova namještaja.

Još 2009. godine, nakon istrage o stanju u zagrebačkom zatvoru, ustavni su suci donijeli odluku kojom Vladi daju rok od pet godina da poboljša uvjete boravka zatvorenika u Remetincu, koji prema sadašnjem stanju krši osnovne europske norme u pogledu smještaja zatvorenika i pritvorenika u zatvorske ćelije.

Još tada je određeno da se kapacitet tog i drugih zatvora hitno mora prilagoditi potrebama smještaja pritvorenika sukladno standardima Vijeća Europe i prakse Europskog suda za ljudska prava, koji određuje da tretman zatvorenika ne smije biti ponižavajući. Međutim, ne samo da stanje nije riješeno, nego se pogoršalo do te mjere da je postalo – kritično, piše Slobodna Dalmacija.