Selak Raspudić pokušala objasniti čudnu saborsku matematiku: ‘Tu postoje neka neobična pravila...‘

Nakon što je Furio Radin za predsjednika Odbora za ljudska prava i nacionalnih manjina predložio Milorada Pupovca te dodao da od te odluke neće odustati, bura izazvana njegovim riječima se ne stišava.

No da bi Pupovac eventualno mogao biti potpredsjednik Odbora, misli Marija Selak Raspudić u objavi na Facebooku koju prenosimo u cijelosti:

‘Zašto Pupovac, u slučaju da Odbor za ljudska prava pređe u „ruke“ opozicije, može postati jedino njegov potpredsjednik ili crtica o svim paradoksima hrvatske političke matematike

Sve saborske zastupnike, i one koji u Sabor ulaze preko „običnih“ i one koji u Sabor ulaze preko manjinskih lista, po pitanju njihovih prava i obaveza obvezuje isti Poslovnik, baš kao što i sve građane Hrvatske u svakodnevnom životu obvezuje isti zakonski okvir. Pojednostavljeno, bez obzira na način na koji smo birani, jednom kada smo „unutra“ dužni smo igrati po istim pravilima. Jedno od nepisanih pravila po kojima se izvršila netom izglasana raspodjela saborskih Odbora vodilo se sljedećim principom: saborski klub koji čine tri zastupnika ima pravo na jedno mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora.

S obzirom da u Poslovniku postoje i neka neobična pravila poput onog da manjinci mogu biti članovi dva kluba, pa je tako Furio Radin član Kluba zastupnika nacionalnih manjina i Kluba zastupnika IDS-a, odnosno istodobno i pozicije i opozicije što je paradoks na koji sam višekratno upozoravala, prilikom raspodjele mjesta u Odborima klub zastupnika IDS-a računao se kao klub s dva, a ne tri člana. To je razumljivo jer je jedan njegov član, Furio Radin, već kao član kluba manjinaca, a time i dio vladajuće većine, dobio mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora. Da se drugačije računalo ispalo bi da imamo nekoliko Furia Radina ili da Furio Radin vrijedi višestruko u odnosu na ostale saborske zastupnike.

Primijenjeno na aktualnu situaciju to znači sljedeće: čak i da Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina pripadne „opoziciji“ on bi se računao u raspodjeli kao odbor od tri člana budući da, koliko nam je poznato, samo SDSS nije član vladajuće većine. Odbori od tri člana prema opozicijskoj raspodjeli, a sukladno svojoj veličini, mogu dobiti jedino mjesto potpredsjednika jednog odbora.

Dakle, ako Odbor za ljudska prava upada u većinsku kvotu (a u neku svakako upada jer raspodjela u Odborima odražava odnos snaga u Saboru što je i razlog zašto je vladajućima pripalo 15 Odbora, a oporbi 14) njegov predsjednik može biti i Milorad Pupovac ukoliko oni ostvare takav dogovor. Međutim ako upadne u opozicijsku kvotu, prateći dosadašnji način raspodjele oni jednostavno nemaju dovoljno oporbenih zastupnika da bi dobili mjesto predsjednika ikakvog Odbora. Ako za njih ta pravila ne vrijede, zašto se onda njihove ruke jednakovrijedno broje kada se broji parlamentarna većina? Ili je ovo pitanje opravdano samo za sve nas koji i dalje mislimo da je jedan plus jedan dva, a ne tri, pet ili recimo osam po potrebi?‘