Šef MOL-a dao intervju nakon dugo godina: ‘Da ne smijem iz Mađarske doznao sam iz Jutarnjeg‘

Zsolt Hernadi, predsjednik i izvršni direktor mađarskog MOL-a dao je ekskluzivni intervju za RTL Danas, prvi put nakon pravomoćne presude. To je prvi intervju za hrvatske medije u devet godina.

Ovog je tjedna hrvatski Ustavni sud odbio njegovu tužbu te on ne smije iz Mađarske do 2031. godine. Tada nastupa zastara na izvršenje zatvorske kazne zbog davanja mita Ivi Sanaderu. Ta ga odluka, kaže Hernadi, nije iznenadila.

- Naravno, nije me iznenadilo ni to što su, kao i obično, mediji prije mene doznali za tu odluku pa sam i ja to doznao iz Jutarnjeg lista, ali to je problem te priče koji se ponavlja već 12 godina - da svi saznaju malo ranije nego dotični. Ali zajedno s tim, njen sadržaj je za mene samo nastavak onoga što se do sada događalo u cijeloj ovoj stvari. Što je neshvatljivo ne samo meni, nego zapravo svima, koji su se time bavili na međunarodnoj razini.

Hernadi je dodao da je tijekom ovih 12 godina bilo teško objasniti djeci da ne može putovati s njima. Ipak, poslovanje ne planira na temelju toga koliko on može putovati.

- Može se živjeti ovako, bez daljnjega, ali kao privatnoj osobi to je bila vrlo neugodna stvar, pogotovo u početku, kaže Hernadi i dodaje da je negdje ipak putovao, no službeno i uvijek s odgovarajućim papirima.

Na pitanje Damire Gregoret tvrdi li i dalje da nije dao mito Ivi Sanaderu, Hernadi odgovara:

- Ne samo da ja to tvrdim, to smo uspjeli i dokazati, točnije, nitko nije uspio dokazati suprotno. Vjerujemo li jednoj jedinoj osobi? Njegovo ime je Robert Ježić, koji je u ovom slučaju bio donekle pristran, jer je bio u zatvoru kada se sjetio da se ovdje dogodilo nešto poput podmićivanja, a sud poslije nije zanimalo ni u čijem je vlasništvu tvrtka kojoj je plaćeno tih 5 milijuna eura, a što Robert Ježić nikad nije rekao. A što se potom dogodilo s ovih 5 milijuna eura? Jesmo li ikada razgovarali o ovome? Čiji je interes bio u svemu tome? Jesmo li ikada razgovarali o tome? To je ono što su istraživali međunarodni sudovi, nisu se libili istražiti i na temelju toga su zaključili da ne postoji sud u civiliziranom svijetu koji bi Roberta Ježića mogao svrstati u pouzdane svjedoke. Na temelju toga, međutim, ako on nije pouzdan svjedok, sve što je rekao ne može se potvrditi u tom obliku. Zsolt Hernádi se nigdje nije pojavio, Zsolta Hernádija nigdje nema, nisu uspjeli pokazati transfere ili bilo što drugo, postoji samo jedna stvar: „To je rekao Robert Ježić“.

U intervjuu za RTL Danas odgovorio je i na pitanje o poznatoj snimci iz zagrebačkog restorana Marcellino, na kojoj on piše broj telefona neke javne osobe iz Mađarske na papirić.

- Niste li uočili da u Marcellinu, kada sjednem na javnom mjestu sa Sanaderom i razgovaramo, Sanader me pita za telefon, jedne, recimo, dugo godina javne osobe, starog političkog kolege, s kojim je provodio dosta vremena, a Sanader je htio putovati u Mađarsku, a i došao je u Mađarsku i želio se sresti s tom osobom. Tražio je njegov broj telefona. Ja sam njegov telefonski broj napisao na svoju posjetnicu, na poleđinu posjetnice, dao sam je Sanaderu, a on potom – koliko ja znam - s tom osobom sreo ovdje u Budimpešti, kaže Hernadi no ne otkriva o kome se radi. Rekao je samo da je to osoba koja je Sanaderu nekoć bio kolega političar.

- Ako vas to zanima, pitajte gospodina Sanadera, ako vam on kaže, reći će vam, ali to je njegov problem, ne moj.

Upitan je li planski ušao u priču s Inom da bi na taj način ojačao Mol, Hernadi kaže da je na javnom natječaju jedino pitanje bilo tko nudi višu cijenu.

- Zar se nisu trebali baviti time da Ina dobro radi? Do 2008. Ina je bankrotirala. Da nismo preuzeli kontrolu nad Inom, ona bi bila likvidirana i raskomadana. Bilo je ljudi koji su bili zainteresirani za to, jer su mogli uzeti dijelove iste.

Gregoret je Hernadija pitala i je li u proteklih sedam godina bilo govora o tome da Hrvatska otkupi dionice INA-e od MOL-a.

- A to što je gospodin Plenković najavio da želi otkupiti Inu, ja apsolutno razumijem da on želi otkupiti Inu. Ja, pak, kažem da je Ina jako dobra kompanija, Ina je izvrsna kompanija u kojoj mi volimo biti i želimo je dalje razvijati. Od ovog trenutka lopta nije na našem terenu. Ako netko nešto želi, neka kaže: volio bih to kupiti za ovaj ili onaj iznos. Mi i dalje ne želimo Inu prodati, jer Ina je sastavni dio nas, mi smo zajedno dobri. Ovo je lijepa europska storija uspjeha. Očekujem uvjerljive argumente. Ali želite li je vi stvarno otkupiti? Žele li oni doista da Ina postane tvrtkom u državnom vlasništvu? Hoćemo li se vratiti na razdoblje prije 2009. godine? Žele li oni to stvarno? Znate li Vi da samim pokretanjem natječaja za tvrtke i dobavljače…

Ističe da on nije taj koji nudi cijenu ako ne želi ni prodati.

- Ako vas netko zaprosi, stat će pred Vas. Naravno, mi ništa sličnog nismo dobili.

Osvrnuo se i na otkriće afere da je INA oštećena za 150 milijuna eura.

- Vratit ćemo, nećemo vratiti. Vratit ćemo, nećemo vratiti. Mislite li da se menadžment jedne velike tvrtke osjeća stvarno stabilno? To je neizbježna posljedica onoga o čemu govorimo, ali to što se tamo dogodilo je zločin. Osoba je krivotvorila ugovore, antidatirala ugovore, sklopila ugovor za koji nije imala ovlasti, i to vjerojatno s nekim od svojih podređenih, a slala je i lažna izvješća unutar organizacije. Inače, samo bih tiho dodao da se, kad je cijela stvar otkrivena, i unutar Mola počelo provjeravati kakvi su to ugovori, da tim ugovorima nema mjesta, što će ti ugovori tamo? Ali kako god bilo, to je zločin. A kod nekog zločina reći da su za njega trebali znati svi… pa mene još jedino čudi što ja još nisam upleten, jer jedino još nedostaje da je i Zsolt Hernádi nešto znao o tom Škugoru. Iako nisam znao niti da ta osoba postoji u organizaciji…

Na pitanje je li nešto znao, odgovara protupitanjem - je li to šala?

- Pa ovakve organizacije ne funkcioniraju tako, tko je ikad vidio firmu, zna da to tako ne funkcionira. Ovaj čovjek je varao. Po svemu sudeći je varao, to tvrdi i USKOK, to tvrdi i državno odvjetništvo, to pokazuju dokazi. Što se tiče toga je li još netko bio u tome i tko je bio u tome, ja na to uvijek kažem ovako: da sam ja hrvatski državljanin, ne bih pitao Zsolta Hernádija, nego glavnog državnog odvjetnika ili čelnika USKOK-a: a istražujete li ugovorne partnere, istražujete li s kime je sklopio ugovore?

Damira Škugora, kaže, ne poznaje.

- Usput sam pogledao fotografiju da se uvjerim ne znam li ga bar iz viđenja… ali ne, nikad ga nisam upoznao.

Govorio je i o svom odnosu s Viktorom Orbanom.

- Ipak protumačimo to u odnosu na premijera: da smo poslovno bliski… kako da Vam kažem, podižu mi se obrve kad to čujem… naravno da ga poznajem. On je 3 godine mlađi od mene, a kao što sam već rekao, ja već 30 godina vodim razne velike tvrtke u Mađarskoj, pa kako ne bih poznavao vodeće mađarske političare? A činjenica da smo gotovo istih godina znači da možemo razgovarati o puno stvari na način na koji ljudi iste generacije mogu razgovarati jedni s drugima. Čitali smo iste knjige, gledali iste filmove, živjeli u istom okruženju… Poznajem ga, kako ga ne bih poznao.