Neobična pojava da šef hrvatske Vlade Zoran Milanović i član njegova kabineta Slavko Linić ponovno razmjenjuju poruke preko medija rezultat je jedne druge jednako bizarne činjenice: da njih dvojica već punih šest tjedana nisu razmijenili ni jednu jedinu riječ. Premijer je s ministrom financija prekinuo svaku komunikaciju potkraj siječnja, zbog slučaja Šegon, i proglasio ga nepoželjnim u svom uredu.
Na Milanovićev javni zahtjev Linić je tada smijenio svog pomoćnika Branka Šegona, ali svejedno, odnosi s premijerom nisu se normalizirali. Upravo suprotno. Izvori u Vladi tvrde da je na relaciji Milanović-Linić konačan razlaz mnogo izgledniji od nekakvog povratka na nekadašnje pozicije, odnosno krpanja njihove suradnje. „Među njima je definitivno puklo“, tvrdi nam jedan insajder, „samo se još ne zna kada će se i kako njihov rastanak i formalizirati“. Premijer bi odmah prihvatio ministrovu ostavku. To je opcija koja mu se osobno najviše sviđa. Ali, Linić se odbija sam povući. Čeličnih živaca radi svoj posao i ostavlja Milanoviću da povuče potez, odnosno preuzme odgovornost za rasplet njihovih međusobnih odnosa. U krugu njegovih suradnika tvrdi se da nije spreman pasti bez otpora. „Neće biti krpa, branit će svoj integritet“, kažu.
Krug se steže
U međuvremenu gleda kako se krug oko njega steže. SDP-ovi kuloari, naime, barataju informacijom ili špekulacijom - o čemu je riječ, to je u ovom trenutku još nejasno - da je bacanje pravosudne omče na neke Linićeve prijatelje usko povezano s ministrovim padom u premijerovu nemilost. Povjerljivi izvori tvrde da je Milanović pokazao jaku zainteresiranost za skeniranje Slavka Linića, njegove obitelji i kruga s kojim je povezan. Argument za tako ozbiljne sumnje nalaze u recentnom dizanju optužnice protiv Joze Kalema. Istina, malo je čudna koincidencija da je optužnica protiv Linićeva prijatelja podignuta baš sada, premda se istraga vodi već godinama.
Tko mu podmeće?
I ministar svojim izjavama osnažuje takvu interpretaciju. Implicitno tvrdi da je on, a ne prijatelj Kalem stvarna meta akcije. Čak cijelu operaciju stavlja u isti rang s fabriciranjem afera, koje su mu iz policijskih krugova smještali za vrijeme bivše, HDZ-ove vlasti. “Podmeću mi i blate me podzemne, paraobavještajne službe”, doslovce će ministar. Tvrdnja da mu se i danas pakira slično kako se to radilo i dok je šef policije bio HDZ-ov Oliver Grbić, vrlo je ozbiljna optužba i to na adresu aktualne vlasti. Ako nije bio neprecizan, iz Linićeve izjave proizlazi da netko u vlasti, u kojoj i sam participira, koristi policiju za međusobne obračune i kadroviranje.
Razgovor u četiri oka
Premda ministar tvrdi da novostvorena situacija ne utječe na njegov posao, to vjerojatno ne može biti istina. Činjenica da dva ključna čovjeka u kabinetu - a premijer i ministar financija u datim su okolnostima sigurno ključni - ne komuniciraju, svakako ne pomaže Vladinom radu ni rezultatima. I nije održiva na dulju stazu. Premijer bi sam morao primijeniti savjet što ga je s prekooceanske turneje proslijedio svom ministru kad mu je preporučio da svoje prijatelje pogleda u oči i iskreno porazgovara. I Milanović bi Slavka Linića morao pozvati da se pogledaju u oči i donesu odluku mogu li, hoće li i kako će dalje. Pogotovo jer se u njihovom slučaju nikako ne radi o privatnim odnosima.
Milanović želi da Boris Vujčić zamjeni Linića?
Premijer svakako ima pravo birati svoje suradnike i smjenjivati ministre. Svejedno, Milanoviću nije lako otpustiti Slavka Linića. Premda je njegovo mjesto već počeo nuditi kandidatima koje bi rado imao u svom timu. To se prije svega odnosi na guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, ali to je, naravno, nerealna kombinacija. Linić mu situaciju neće olakšati.