ŠEF AZ FONDA 'Javni je dug neizdrživ i bez monetizacije se neće smanjiti'

Proces monetizacije autocesta odvija se prema Zakonu o javnoj nabavi. To je, kako tvrde sudionici, najstroži mogući zakonski okvir koji upravo služi da zaštiti javni interes. Sad se javnost buni zbog posljedica te činjenice, jer informacije idu na kapaljku. O tome kako ide proces monetizacije i što on znači za Hrvatsku razgovarali smo s jednim od potencijalnih sudionika - Dinkom Novoselcem, predsjednikom Uprave AZ fonda, koji tvrdi da Zakon o javnoj nabavi predstavlja najtransparentniji mogući zakonski okvir, koji štiti javni interes.

Imaju li, po Vašem mišljenju, građani dovoljno informacija o tome što dobijaju, a što gube davanjem autocesta u koncesiju?

- Smatram da nemaju dovoljno informacija i da taj proces nije napravljen na najbolji mogući način. Po meni jako je puno mistifikacija u javnosti.

Primjerice?

- Osnovni problem je što se proces monetizacije zasad odvija po Zakonu o javnoj nabavi. Sudionici u tom procesu, uključujući i mene, jako su ograničeni u svojoj komunikaciji. Stoga je vjerojatno nedostatak informiranosti javnosti posljedica činjenice da oni koji su involvirani u taj proces ne mogu previše javno govoriti zbog Zakona o javnoj nabavi.

To onda otvara vrata drugima, ajmo ih nazvati protivnicima monetizacije, da govore. U takvim uvjetima, kad su izbori blizu, Vlada može zaustaviti proces monetizacije. Što onda?

- Građani bi u toj situaciji znali da je monetizacija odgođena.

A koja bi bila posljedica?

- Javni dug neće se smanjiti za šest do osam postotnih poena BDP-a i država će morati plaćati veće kamate nego da je došlo do monetizacije.

Je li to održivo za državu? Javni dug nam je gotovo 80 posto BDP-a.

- To je osnovni razlog zašto se ide u monetizaciju.

Što to znači za vas?

- Mi, kao mirovinski fondovi, u tome vidimo dvostruki interes. Nama je kao kreditorima ove zemlje jako važno da se dogodi monetizacija, jer ona umanjuje javni dug i time posljedično podiže kvalitetu naših ulaganja u hrvatske državne obveznice. Stoga, nama je monetizacija interesantna neovisno o tome tko dobije natječaj. Dodatno, nama je monetizacija interesantna kao prilika za dobro investiranje imovine naših članova. Naprosto, to je za nas jedna dobra, velika investicijska prilika i zato u tome sudjelujemo odnosno procjenjujemo da će proces završiti na način da nam se omogući da u njemu sudjelujemo. Nikakve konkretne investicijske odluke nisu donesene.

Kako komentirate tvrdnju Mijata Stanića, prvog čovjeka inicijative 'Ne damo naše autoceste', koji kaže nitko normalan nije protiv monetizacije, ali koncesija je nešto savim drugo?

- Iskreno rečeno ja to ne razumijem. Monetizacija je, koliko ja razumijem, kolokvijalan termin, a formalno-pravno radi se o koncesiji. To znači da je i u slučaju autocesta, kao i kod svih ostalih koncesija, vlasništvo u rukama Republike Hrvatske i tako će i ostati. Vlasništvo se ne mijenja, već će netko će imati pravo održavati autoceste u vlasništvu države i naplaćivati naknadu za korištenje. Koncesionar će pružati uslugu upravljanja autocestama.

Prema tvrdnjama organizatora prikupljanja potpisa koncesionar bi na rok od 40 godina mogao zaraditi 80 i više milijardi kuna. Neki procjenjuju zaradu i na više od 100 milijardi kuna.

- Čitajući u medijima ovih dana, ta kalkulacija o 80 milijardi kuna, nije baš jasno je li to prihod ili zarada, ali temelji se na pretpostavci o kalkulaciji o inflaciji od četiri posto godišnje. To bi značilo da će tečaj euro/kuna na kraju koncesijskog razdoblja biti 37 kuna za euro i da će kilogram kruha stajati 30 kuna. S takvim je pretpostavkama netko ušao u kalkulaciju i onda su i zaključci koji se izvode iz tih pretpostavki toliko vrijedni. Dakle, što će koncesionar zaraditi - inflatorne kune.

Po mišljenju Mijata Stanića najbolje rješenje bilo bi kombinacija reprograma kredita i izdavanja obveznica.

- Reprogram kredita i izdavanje obveznica znači da se jedan oblik duga zamjenjuje drugim oblikom duga. Ne rješava se ono što se želi riješiti, a to je smanjivanje duga.