Stručnjak o četiri varijante sanacije otpada u Gospiću: ‘Neizvedivo, neopravdano, privremena mjera...‘

Jedna od gorućih tema u Hrvatskoj posljednjih je dana sanacija gotovo 33 tisuće tona opasnog i ilegalno odloženog otpada zakopanog u Gospiću, na lokaciji bivšeg PPK-a Velebit. Fond za zaštitu okoliša ovih je dana predstavio četiri modela sanacije koja trenutačno razmatraju, dok je ministrica Marija Vučković najavila da će ministarstvo svoj prijedlog sanacije predstaviti do kraja rujna.

Predstavljene modele danas je na Facebooku komentirao stručnjak za tehnologije obrade i gospodarenje otpadom te sveučilišni profesor, prof. dr. Renato Šarc, koji smatra da se tako velika i heterogena količina otpada ne može kvalitetno sanirati primjenom samo jedne tehnologije, već da otpad najprije treba iskopati i razdvojiti prema njegovim svojstvima, a potom različite frakcije obraditi na odgovarajuće načine.

Naime, prema nalazu i mišljenju Geotehničkog fakulteta, otpad na lokaciji izrazito je heterogen. U pojedinim sortiranim uzorcima utvrđeni su vrlo visoki udjeli plastike, dok u drugima dominiraju građevinske i mineralne frakcije. Kod pojedinih uzoraka izmjerene su i vrlo visoke donje ogrjevne vrijednosti, veće od 20, odnosno 25 MJ/kg. Dodatna analiza pokazala je i prisutnost PFAS-a u podzemnoj vodi nizvodno od lokacije, pri čemu vještaci zaključuju da rezultati snažno upućuju na lokalni utjecaj odlagališta na kvalitetu podzemnih voda.

Šarc je potom dao svoj osvrt na četiri modela sanacije koje je predstavio Fond.

"1. In situ prekrivanje/enkapsulacija: Prekrivanje lokacije vodonepropusnim slojem, odnosno folijom, potrebno je provesti odmah kao hitnu mjeru osiguranja. Njegova je funkcija smanjiti infiltraciju oborinske vode, stvaranje procjednih voda i daljnju mobilizaciju onečišćivala. Međutim, takva mjera ne uklanja izvor onečišćenja i ne rješava već indicirani utjecaj na podzemne vode. Stoga je prekrivanje opravdano kao privremena mjera zaštite i stabilizacije stanja, ali ne kao konačno rješenje. Ova opcija nije prihvatljiva kao konačno rješenje.

2. Odlaganje cjelokupne količine na odlagalište opasnog otpada: Ovu varijantu smatram stručno neopravdanom i pravno neizvedivom za cjelokupnu količinu. Činjenica da je otpad klasificiran kao opasan ne znači da automatski zadovoljava kriterije prihvata na odlagalište opasnog otpada. Rezultati vještačenja pokazuju visok udio plastike i visoke ogrjevne vrijednosti pojedinih uzoraka, što je nespojivo s pristupom izravnog odlaganja takvog neobrađenog visokokaloričnog otpada. U Njemačkoj i Austriji izravno odlaganje takvog neobrađenog visokokaloričnog otpada nije dopušteno ako nisu zadovoljeni propisani kriteriji prihvata. Njemački Pravilnik o odlaganju otpada (DepV) za klasu odlagališta III propisuje TOC ≤ 6 mas.% suhe tvari, dok austrijski Pravilnik DVO polazi od ograničenja od 5 mas.% TOC-a, uz samo posebno propisane iznimke. Za dopuštene iznimke vezane uz povišeni organski sadržaj dodatno se primjenjuju vrlo niski kriteriji ogrjevne vrijednosti, reda 6–6,6 MJ/kg suhe tvari. Kod predmetnog otpada vještačenjem su utvrđene ogrjevne vrijednosti iznad 20–25 MJ/kg i vrlo visok udio plastike. Stoga je opcija izravnog odlaganja cjelokupne neobrađene mase u predloženom obliku pravno i tehnički neizvediva.

3. Spaljivanje svih približno 33.000 tona: Termička obrada je stručno opravdan konačni postupak za izdvojenu visokokaloričnu plastičnu i drugu organsku frakciju, osobito ako nosi relevantno PFAS/POP opterećenje. Međutim, spaljivanje cjelokupne mase nije racionalno niti tehnološki opravdano. Vještačenje pokazuje da uz plastiku postoje i značajne mineralne, građevinske, zemljane i druge inertne frakcije. Njihov transport i spaljivanje u postrojenju za opasni otpad samo bi povećali trošak, zauzimali ograničene kapacitete i povećavali količinu ostataka od spaljivanja. Javno prezentirana procjena od 100–125 milijuna eura za ovu varijantu odgovara vrlo visokom jediničnom trošku ako se odnosi na cjelokupnih 33.000 tona. Budući da javno nisu prikazane detaljne pretpostavke i struktura te kalkulacije, smatram da prije donošenja odluke treba provesti transparentan market testing i pribaviti indikativne ponude odgovarajućih europskih postrojenja za stvarno izdvojenu i karakteriziranu gorivu frakciju.

4. Solidifikacija: Solidifikacija može biti opravdana za pojedine izdvojene mineralne ili zemljane frakcije ako se dokaže dugoročno prihvatljivo ponašanje i smanjena mobilnost onečišćivala. Međutim, primjena na cjelokupnu heterogenu masu otpada s visokim udjelom plastike nije ni opravdana ni racionalna. Posebno treba naglasiti da europski propisi zabranjuju razrjeđivanje ili miješanje otpada isključivo radi postizanja kriterija prihvata za odlaganje. Stoga se mora jasno razlikovati stvarna fizikalno-kemijska stabilizacija, kod koje se dokazuje trajna promjena ponašanja otpada, od običnog miješanja s cementom radi smanjenja koncentracija pojedinih parametara", napisao je Šarc.

Kao alternativu Šarc predlaže integrirani pristup. Kao prvi korak navodi hitno prekrivanje lokacije kako bi se smanjilo daljnje ispiranje, nakon čega bi slijedili selektivni iskop, mehanička predobrada i razvrstavanje otpada. Tako bi se dobile različite frakcije. Primjerice, visokokalorična plastična i organska frakcija te mineralni i inertni materijal, koje bi se potom zasebno uputile na odgovarajuće postupke obrade ili zbrinjavanja.

"Ne treba tražiti jednu tehnologiju za 33.000 tona otpada; treba odmah zaustaviti daljnje ispiranje, ukloniti izvor onečišćenja, otpad razdvojiti u tehnički definirane frakcije i svaku od njih uputiti u postupak koji odgovara njezinim stvarnim svojstvima", zaključuje Šarc.